Razlika između inačica stranice »Klara Žižić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Klara Žižić''' ([[Promina (općina)|Promina]] kraj [[Drniš]]a, [[1626.]] – [[Šibenik]], [[21. rujna]] [[1706.]]) – službenica [[Bog|Božja]], kandidatkinja za [[Svetac|sveticu]], časna sestra utemeljiteljica [[Hrvatska|hrvatske]] redovničke zajednice "[[Družba sestara franjevki od Bezgrješne]]" | |||
Rođena je u župi Promini između [[Drniš]]a i [[Knin]]a. Na rođenju je dobila ime Mara, a Klara joj je redovničko ime. Živjela je na području pod [[Osmansko Carstvo|turskom]] vlašću. Nakon potpisivanja [[Kandijski mir|Kandijskog mira]] između Turaka i [[Mlečani|Mlečana]] [[1669.]] i utvrđivanja granica [[1671.]], Klara dolazi u [[Šibenik]], koji je bio pod vlašću Mlečana i nastanjuje se u jednoj maloj i siromašnoj kući u šibenskom Varošu. Zajedno sa Serafinom Burmaz započela je redovnički život, [[17. studenog]] [[1679.]] u crkvi sv. Lovre uz dopuštenje tadašnjeg šibenskog [[biskup]]a [[Ivan Dominik Callegari|Ivana Dominika Callegarija]]. Posvetile su se [[Bog]]u po pravilima utvrđenim od [[Papa|pape]] [[Lav X.|Lava X.]] Klara je bila prva i doživotna poglavarica reda. Vođena [[Duh Sveti|Duhom Svetim]], prihvatila je redovnički način života [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]] s posebnim naglaskom na zajedništvo, siromaštvo i pokoru. Majka Klara iskusila je progone Turaka pa je prednjačila u pomaganju siromašnima i nemoćnima. U potpunu siromaštvu i bez posjeda, živjela je od milostinje pouzdavajući se u [[Božja providnost|Božju providnost]]. Pomagala je izbjeglicama s turskog područja. Kad je umrla [[1706.]] pokopana je u grobnici u [[crkva sv. Lovre u Šibeniku|crkvi]] sv. Lovre u [[Šibenik]]u. Šibenčani su za tada nju napisali: "''Žaljaše je vas grad i Varoš, budući da je 27 godina pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniženstvom i z dobrom prilikom''" te su još napisali za nju i s. Serafinu: "''One se učiniše jedno ogledalo ovoga Mista, a navlastito Klara. Ona se viđaše sveti život činiti, u svakom obsluženju i dobri dili.''" Pokrenut je postupak, da se proglasi [[blažen]]om i [[Svetac|svetom]]. Sjedište postolature je u [[Šibenik]]u. | Rođena je u župi Promini između [[Drniš]]a i [[Knin]]a. Na rođenju je dobila ime Mara, a Klara joj je redovničko ime. Živjela je na području pod [[Osmansko Carstvo|turskom]] vlašću. Nakon potpisivanja [[Kandijski mir|Kandijskog mira]] između Turaka i [[Mlečani|Mlečana]] [[1669.]] i utvrđivanja granica [[1671.]], Klara dolazi u [[Šibenik]], koji je bio pod vlašću Mlečana i nastanjuje se u jednoj maloj i siromašnoj kući u šibenskom Varošu. Zajedno sa Serafinom Burmaz započela je redovnički život, [[17. studenog]] [[1679.]] u crkvi sv. Lovre uz dopuštenje tadašnjeg šibenskog [[biskup]]a [[Ivan Dominik Callegari|Ivana Dominika Callegarija]]. Posvetile su se [[Bog]]u po pravilima utvrđenim od [[Papa|pape]] [[Lav X.|Lava X.]] Klara je bila prva i doživotna poglavarica reda. Vođena [[Duh Sveti|Duhom Svetim]], prihvatila je redovnički način života [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]] s posebnim naglaskom na zajedništvo, siromaštvo i pokoru. Majka Klara iskusila je progone Turaka pa je prednjačila u pomaganju siromašnima i nemoćnima. U potpunu siromaštvu i bez posjeda, živjela je od milostinje pouzdavajući se u [[Božja providnost|Božju providnost]]. Pomagala je izbjeglicama s turskog područja. Kad je umrla [[1706.]] pokopana je u grobnici u [[crkva sv. Lovre u Šibeniku|crkvi]] sv. Lovre u [[Šibenik]]u. Šibenčani su za tada nju napisali: "''Žaljaše je vas grad i Varoš, budući da je 27 godina pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniženstvom i z dobrom prilikom''" te su još napisali za nju i s. Serafinu: "''One se učiniše jedno ogledalo ovoga Mista, a navlastito Klara. Ona se viđaše sveti život činiti, u svakom obsluženju i dobri dili.''" Pokrenut je postupak, da se proglasi [[blažen]]om i [[Svetac|svetom]]. Sjedište postolature je u [[Šibenik]]u. | ||
Trenutačna izmjena od 21:29, 18. ožujka 2022.
Klara Žižić (Promina kraj Drniša, 1626. – Šibenik, 21. rujna 1706.) – službenica Božja, kandidatkinja za sveticu, časna sestra utemeljiteljica hrvatske redovničke zajednice "Družba sestara franjevki od Bezgrješne"
Rođena je u župi Promini između Drniša i Knina. Na rođenju je dobila ime Mara, a Klara joj je redovničko ime. Živjela je na području pod turskom vlašću. Nakon potpisivanja Kandijskog mira između Turaka i Mlečana 1669. i utvrđivanja granica 1671., Klara dolazi u Šibenik, koji je bio pod vlašću Mlečana i nastanjuje se u jednoj maloj i siromašnoj kući u šibenskom Varošu. Zajedno sa Serafinom Burmaz započela je redovnički život, 17. studenog 1679. u crkvi sv. Lovre uz dopuštenje tadašnjeg šibenskog biskupa Ivana Dominika Callegarija. Posvetile su se Bogu po pravilima utvrđenim od pape Lava X. Klara je bila prva i doživotna poglavarica reda. Vođena Duhom Svetim, prihvatila je redovnički način života sv. Franje s posebnim naglaskom na zajedništvo, siromaštvo i pokoru. Majka Klara iskusila je progone Turaka pa je prednjačila u pomaganju siromašnima i nemoćnima. U potpunu siromaštvu i bez posjeda, živjela je od milostinje pouzdavajući se u Božju providnost. Pomagala je izbjeglicama s turskog područja. Kad je umrla 1706. pokopana je u grobnici u crkvi sv. Lovre u Šibeniku. Šibenčani su za tada nju napisali: "Žaljaše je vas grad i Varoš, budući da je 27 godina pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniženstvom i z dobrom prilikom" te su još napisali za nju i s. Serafinu: "One se učiniše jedno ogledalo ovoga Mista, a navlastito Klara. Ona se viđaše sveti život činiti, u svakom obsluženju i dobri dili." Pokrenut je postupak, da se proglasi blaženom i svetom. Sjedište postolature je u Šibeniku.
30. svibnja 2016., završen je biskupijski kanonski postupak za proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić. Predan je 16. lipnja 2016. na Kongregaciji za svece u Rimu. 30. lipnja 2017. je rimska Kongregacija za svete na čelu s prefektom kardinalom Angelom Amatom izdala je "Dekret valjanosti", čime je pozitivno ocijenila istražni Biskupijski postupak koji je obavio biskupski ordinarijat u Šibeniku o životu, krepostima, glasu svetosti i znakovima (čudesima) službenice Božje Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne.[1]
Izvori
- ↑ IKA/Laudato/M.P. :"Dekret valjanosti" biskupijskog postupka o službenici Božjoj Klari Žižić Laudato, 16. srpnja 2017. Pristupljeno 26. srpnja 2017.
Vanjske poveznice
- Slika na Laudato.hr
- Otvorena trogodišnja priprema za 300. obljetnicu smrti Majke Klare IKA, IKA V - 62912/9 , 21. rujna 2003.
| ||||||||||||||||||||