Razlika između inačica stranice »Dino Zoff«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik)) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik | |||
| ime = Dino Zoff | | ime = Dino Zoff | ||
| slika = [[Datoteka:Dino Zoff (1974).jpg|250px]] | | slika = [[Datoteka:Dino Zoff (1974).jpg|250px]] |
Trenutačna izmjena od 02:26, 13. travnja 2022.
Dino Zoff | ||
---|---|---|
Zoff u 1974. godini. | ||
Država | Italija | |
Osobni podatci | ||
Puno ime | Dino Zoff | |
Rođenje | 28. veljače 1942. | |
Visina | 183 cm | |
Položaj | vratar | |
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
1961. – 1963. 1963. – 1967. 1967. – 1972. 1972. – 1983. |
Udinese Mantova Napoli Juventus |
131 (0) 143 (0) 330 (0) | 38 (0)
Reprezentativna karijera | ||
1968. – 1983. | Italija | 112 (0) |
Trenerska karijera | ||
1988. – 1990. 1990. – 1994. 1996. – 1997. 1998. – 2000. 2001. 2005. |
Juventus Lazio Lazio Italija Lazio Fiorentina | |
Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
Portal o životopisima | ||
Portal o športu |
Dino Zoff (Mariano del Friuli, 28. veljače 1942.), talijanski nogometaš i nogometni trener.
Igračka karijera
Dinu Zoffa, pravu vratarsku legendu, kao 14-godišnjaka odbili su Juventus FC i Inter Milano jer je bio prenizak. Na kraju je potpisao za Udinese. Na svom prvom nastupu primio je pet pogodaka. Godine 1972. kupio ga je Juventus, s kojim je osvojio šest naslova prve talijanske lige, dva Coppa Italia, i Kup UEFA. Nije osvojio samo Kup prvaka, iako je osvojio druga mjesta 1973. i 1983. Zoffov prvi poziv za reprezentaciju došao je tijekom Europskog prvenstva 1968. Debitirao je u četvrtfinalu i Italija je osvojila turnir. Uzoran sportaš dobre koncentracije, Zoff je uspio razbiti mnoge vratarske rekorde i u svojoj 40. godini 1982. bio je kapetan momčadi Italije na njihovom prvom uspjehu na Svjetskom prvenstvu u novije doba. Bio je najstariji igrač koji je osvojio Svjetsko prvenstvo i ubrzo nakon toga prestao je igrati te nastavio trenirati olimpijsku momčad Italije te Juventus i S.S. Lazio. Vodio je Italiju do finala Europskog prvenstva 2000., kada su tijesno izgubili od Francuske.
|
|