Luigi Di Biagio
Luigi Di Biagio | ||
---|---|---|
Di Biagio u 2011. godini. | ||
Država | Italija | |
Osobni podatci | ||
Puno ime | Luigi Di Biagio | |
Rođenje | 3. lipnja 1971. | |
Visina | 175 cm | |
Trenutačni klub | Italija do 21 | |
Položaj | Trener (kao igrač veznjak) | |
Mlađi uzrasti | ||
Lazio | ||
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
1988. – 1989. 1989. – 1992. 1992. – 1995. 1995. – 1999. 1999. – 2003. 2003. – 2006. 2006. 2007. – 2008. |
Lazio Monza Foggia Roma Inter Milano Brescia La Storta Ascoli |
62 (7) 87 (12) 114 (16) 117 (13) 93 (16) 5 (0) 8 (2) | 1 (0)
Reprezentativna karijera | ||
1998. – 2002. | Italija | 31 (2) |
Trenerska karijera | ||
2008. – 2011. 2011. – 2013. 2013. – |
La Storte (juniori) Italija do 20 Italija do 21 | |
Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
Portal o životopisima | ||
Portal o športu |
Luigi Di Biagio (Rim, Italija, 3. lipnja 1971.) je talijanski nogometni trener te bivši nogometaš i nacionalni reprezentativac. Unatoč tome što se radilo o velikom igraču, Di Biagio tijekom igračke karijere nije uspio osvojiti niti jedan značajniji nogometni trofej. Trenutačno je izbornik talijanske nogometne reprezentacije do 21 godine.
Karijera
Klupska karijera
Di Biagio je nogometnu karijeru započeo u juniorima rimskog Lazija dok je za seniorsku momčad odigrao svega jednu prvenstvenu utakmicu. Nakon nastupanja za Monzu i Foggiju, igrač se 1995. godine vraća u rodni Rim gdje potpisuje za suparničku AS Romu. Nakon četiri sezone igranja za klub, Luigi Di Biagio prelazi u milanski Inter.
S Interom je igrač 1999. godine nastupao u finalima talijanskom kupa i Superkupa dok je s klubom 2003. osvojio drugo mjesto u Serie A (iza Juventusa koji je imao sedam bodova prednosti).
Nakon toga Luigi Di Biagio je igrao za Bresciju, La Stortu i Ascoli dok je 2008. objavio prekid igračke karijere.
Reprezentativna karijera
Igrač je za talijansku reprezentaciju debitirao 28. siječnja 1998. u susret protiv Slovačke.[1] S reprezentacijom je nastupio na dva svjetska (1998. i 2002.) te jednom europskom (2000.) prvenstvu.
Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. Di Biagio je zabio pogodak Kamerunu u utakmici skupine koju su Azzuri dobili s 3:0.[2] Međutim, bio je glavni tragičar utakmice četvrtfinala protiv kasnijeg pobjednika Francuske kada je promašio posljednji i ključni jedanaesterac za Italiju.[3]
Tijekom EURA 2000. Di Biagio je zabio Švedskoj u skupini.[4] Za razliku od prethodnjeg turnira, igrač je u utakmici polufinala protiv Nizozemske koja se odlučivala također na jedanaesterce uspio realizirati pogodak a Italija se plasirala u finale.[5] Ondje su Azzuri u šokantnoj završnici izgubili od Francuske dok je Di Biagio igrao do 66. minute kada ga je zamijenio Massimo Ambrosini.[6]
Na Mundijalu u Južnoj Koreji i Japanu 2002. igrač je nastupio među prvih 11 na utakmici protiv Ekvadora koju je Italija dobila s dva pogotka Christiana Vierija.[7] Di Biagio je tada odigrao cijeli susret.
Svoju posljednju utakmicu u dresu Italije Di Biagio je odigrao 16. listopada 2002. protiv Walesa u kvalifikacijskoj utakmici za EURO 2004.[8]
Pogoci za reprezentaciju
# | Datum | Mjesto | Protivnik | Pogodak | Rezultat | Natjecanje |
---|---|---|---|---|---|---|
1. | 17. lipnja 1998. | Stade de la Mosson, Montpellier, Francuska | Kamerun | 1 : 0 | 3 : 0 | SP u nogometu - Francuska 98' |
2. | 19. lipnja 2000. | Eindhoven, Nizozemska | Švedska | 1 : 0 | 2 : 1 | EURO 2000 |
Trenerska karijera
Od 2008. do 2011. Di Biagio je vodio juniore La Storte dok je nakon toga postao izbornik talijanske U20 i U21 reprezentacije.
Osvojeni trofeji
Klupski trofeji
Klub | Trofej | Godina |
---|---|---|
Italija | ||
Monza | Coppa Italia Serie C | 1991. |
Reprezentativni trofeji
Turnir | Trofej | Godina |
---|---|---|
EURO 2000. | Srebro | 2000. |
Ordeni
- Cavaliere Ordine al Merito della Repubblica Italiana: 2000.
Izvori
- ↑ ITALY - SLOVAKIA 3:0
- ↑ ITALY - CAMEROON 3:0
- ↑ 3 juillet 1998 : France-Italie 0-0 (4-3 aux tirs au but)
- ↑ Italy 2-1 Swedem
- ↑ Full-time Report: Italy v Holland
- ↑ FRANCE - ITALY 2:1
- ↑ L'Italia parte bene Battuto l'Ecuador 2-0
- ↑ Transfermarkt.co.uk
- ↑ Di Biagio Sig. Luigi - Cavaliere Ordine al Merito della Repubblica Italiana
Vanjske poveznice
|