Marco Tardelli

Marco Tardelli
Marco_Tardelli_1976_Torino.jpg Tardelli u dresu Juventusa u sezoni 1976./77.
Država	Datoteka:Flag of Italy.svg Italija
Osobni podatci
Puno ime	Marco Tardelli
Nadimak	Schizzo, Coyote
Rođenje	24. rujna 1954.
Položaj	branič / vezni igrač
Mlađi uzrasti
1970. – 1972.	San Martino di Pisa
Igračka karijera*
Godina	Klub	Nast. (gol.)
1972. – 1974. 1974. – 1975. 1975. – 1985. 1985. – 1987. 1987. – 1988.	Pisa Como Juventus Inter St. Gallen	0041 00(4) 0036 00(2) 0259 00(35) 0043 00(2) 0031 00(1)
Reprezentativna karijera
1976. – 1986.	Datoteka:Flag of Italy.svg Italija	0081 00(6)
Trenerska karijera
1988. – 1990. 1990. – 1993. 1993. – 1995. 1995. – 1996. 1996. – 1997. 1997. 1997. – 2000. 2000. 2000. – 2001. 2002. – 2003. 2004. 2005. 2008. – 2013.	Datoteka:Flag of Italy.svg Italija Datoteka:Flag of Italy.svg Italija (pomoćni trener) Como Cesena Datoteka:Flag of Italy.svg Italija (pomoćni trener) Datoteka:Flag of Italy.svg Italija Datoteka:Flag of Italy.svg Italija Italija Olimpijska Inter Bari Egipat Arezzo Republika Irska (pomoćni trener)
Osvojena odličja
Svjetsko prvenstvo 1982. – zlato Mediteranske igre 1997. – zlato (trener) Europsko prvenstvo do 21 godine 2000. – zlato (trener)
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.

Marco Tardelli (Careggine, 24. rujna 1954.) bivši je talijanski nogometaš i nogometni trener koji je igrao na pozicijama braniča i veznog igrača.

Pet puta je bio prvak Italije s Juventusom, a u crno-bijelom dresu osvojio je i sva tri glavna europska klupska natjecanja, postavši jedan od prva tri igrača – zajedno sa suigračima iz kluba i reprezentacije Antonijom Cabrinijem i Gaetanom Scireom – koji su ostvarili taj uspjeh, te prvi vezni igrač kojemu je to pošlo za rukom.

Sa talijanskom reprezentacijom osvojio je Svjetsko prvenstvo 1982., a posebno je ostala upamćena njegova proslava pogotka u finalu protiv Zapadne Njemačke, koja je ušla u kolektivno pamćenje kao Tardellijev krik. Taj je prizor postao jednom od najslavnijih slika u povijesti talijanskog nogometa i jednom od najprepoznatljivijih sportskih trenutaka uopće.

Godine 2004. zauzeo je 37. mjesto u anketi UEFA Golden Jubilee Poll, internetskom izboru koji je UEFA organizirala kako bi obilježila najbolje europske nogometaše prethodnih pedeset godina.

Životopis

Rođen je u radničkoj obitelji kao najmlađi od četvorice braće; otac mu je bio zaposlenik ANAS-a. Tijekom godina provedenih u Pisi zarađivao je za život radeći kao konobar u blizini trga čudesa. Ima dvoje djece: Saru, novinarku, iz prvog braka, i Nicolu, modela, rođenog iz veze s novinarkom Stellom Pende. Od 2016. u vezi je s novinarkom Myrtom Merlino.

Igračke osobine

Kao igrač

Bio je dešnjak, ali je kao dječak, slijedeći i oponašajući svojega idola Gigija Rivu, koji je bio ljevak, razvio sposobnost igranja objema nogama.

U Comu je isprva igrao kao lijevi bočni igrač, a u Juventusu se preselio na desnu stranu obrane; njegova konačna afirmacija ipak je došla na poziciji mezzale, na intuiciju Giovannija Trapattonija.

U vremenu kada je talijanski nogomet bio poznat prvenstveno po obrambenim kvalitetama i sustavu catenaccia, Tardelli se isticao kao borben i tehnički snažan vezni igrač, pa je početkom 1980-ih smatran jednim od najboljih interpretera svoje uloge na svijetu.

Nadimak Schizzo dobio je zbog svojega karakterističnog načina igre.

Karijera

Igračka karijera

Pisa i Como

Datoteka:Marco Tardelli - Pisa Sporting Club.jpg

Mladi Tardelli u dresu Pise početkom 1970-ih.

Nogometno je stasao u San Martinu, a na probama su ga odbili Bologna, Fiorentina i Milan zbog njegove građe, prije nego što ga je Pisa dovela za iznos od sedamdeset tisuća lira. Profesionalni debi imao je 1972. na stadionu Porta Elisa u toskanskom derbiju protiv Lucchesea, kluba iz njegove rodne pokrajine. Za nerazzurre je dvije sezone igrao u Serie C i upisao 41 nastup uz 4 pogotka.

Godine 1974., na preporuku Giancarla Beltramija, prešao je u Como, gdje ga je trenirao Pippo Marchioro, s kojim je od početka uspostavio dobar odnos. Za lombardijski je klub u Serie B odigrao 36 utakmica i postigao 2 pogotka.

Juventus

Nakon interesa Fiorentine i posebno Intera – čiji je predsjednik Ivanoe Fraizzoli već bio dogovorio transfer s Comom za 700 milijuna lira – 1975. ga je za 950 milijuna lira doveo Juventus, snažno inzistirajući na njegovu dolasku predsjednik Giampiero Boniperti.

Trener Carlo Parola odmah ga je počeo koristiti kao bočnog braniča, izmjenjujući ga s iskusnijim Lucianom Spinosijem. Debi za torinski klub upisao je 27. kolovoza 1975. u utakmici Coppa Italije protiv Taranta, koju je Juventus dobio 2:0. U početku je imao poteškoća s uklapanjem, ali je ubrzo izborio važnu ulogu i u veznom redu. U Juventusu je ostao do 1985. i uglavnom bio standardni prvotimac, uz iznimku sezone 1979./80., kada je zbog ozljede upisao samo 18 prvenstvenih nastupa.

Posljednju utakmicu u crno-bijelom dresu odigrao je 29. svibnja 1985. u finalu Kupa prvaka, u kojem je Juventus pobijedio Liverpool 1:0, u susretu obilježenom tragedijom na Heyselu. Po završetku boravka u Torinu imao je 259 nastupa i 34 pogotka te bogatu trofejnu zbirku: pet naslova prvaka Italije, dvije Coppe Italije, jedan Kup prvaka, jedan Kup pobjednika kupova i jedan Kup UEFA, čime je postao jedan od rijetkih igrača koji su osvojili sva tri klasična UEFA-ina klupska natjecanja.

Inter i St. Gallen

U ljeto 1985., nezadovoljan ulogom koju mu je namijenio Trapattoni, prešao je u redove velikog rivala Intera, u poslu koji je uključivao i Alda Serenu; Juventus je u cijelom poslu isplatio 6 milijardi lira, a Tardelli je procijenjen na 3,2 milijarde.

Nakon dvije sezone u Milanu, u kojima nije u potpunosti ispunio očekivanja, iako se posebno izdvojila njegova dva pogotka protiv Real Madrida u prvom polufinalnom susretu Kupa UEFA 1985./86., napustio je klub zbog dolaska Trapattonija na klupu Intera i ponovnog otvaranja starih nesuglasica. U ljeto 1987. preselio je u Švicarsku, u St. Gallen, gdje je proveo jednu sezonu prije završetka igračke karijere.

Reprezentacija

Datoteka:Italia, 1976, Bearzot, Tardelli e Bettega.jpg

Tardelli u dresu Italije 1976., slavi pobjedu protiv Engleske zajedno s Bettegom i izbornikom Bearzotom.

Za talijansku reprezentaciju debitirao je 7. travnja 1976., s 21 godinom, u prijateljskoj utakmici u Torinu protiv Portugala (3:1). Ubrzo je postao važan član reprezentacije Enza Bearzota, za koju je nastupio na Svjetskom prvenstvu 1978. u Argentini i Europskom prvenstvu 1980. u Italiji; nakon Eura 1980. uvršten je u idealnu momčad turnira.

Bearzot mu je dao nadimak Coyote, a s 7 nastupa i 2 pogotka bio je jedan od protagonista talijanskog osvajanja naslova na Mundijalu 1982. u Španjolskoj. Zabio je za 1:0 u utakmici protiv Argentine, koju je Italija dobila 2:1, a potom i slavni pogodak za 2:0 u finalu protiv Zapadne Njemačke, u pobjedi 3:1. Nakon tog gola potrčao je prema sredini igrališta mašući stisnutim šakama, sa suzama na licu i uz povike gol!, u proslavi koja je postala jedan od najslavnijih trenutaka u povijesti svjetskih prvenstava. Goal.com je 2010. tu proslavu uvrstio na 2. mjesto među 50 najboljih slavlja u povijesti Svjetskog prvenstva, a BBC ga je 2014. smjestio na 4. mjesto među 100 najljepših trenutaka u povijesti Mundijala.

Nakon umirovljenja Dina Zoffa u svibnju 1983. naslijedio je kapetansku vrpcu i nosio je u devet utakmica.

Posljednju utakmicu za Italiju odigrao je 25. rujna 1985. u prijateljskom susretu u Lecceu protiv Norveške (1:2). Iako je bio uvršten u sastav za Svjetsko prvenstvo 1986. u Meksiku, nije nastupio ni u jednoj od četiri utakmice koje su Talijani ondje odigrali.

Za reprezentaciju je ukupno upisao 81 nastup i 6 pogodaka.

Trenerska i dužnosnička karijera

Nakon završetka igračke karijere započeo je trenerski rad. Dana 21. rujna 1989. postao je izbornik talijanske reprezentacije do 16 godina. Dana 1. kolovoza 1990. postao je pomoćni trener Cesarea Maldinija u talijanskoj reprezentaciji do 21 godine.

Dana 26. lipnja 1993. napustio je tu dužnost kako bi preuzeo Como u Serie C1, s kojim je na kraju sezone izborio promociju u Serie B kroz uspješne play-offe. Dana 13. lipnja 1995. postao je trener Cesene, ali je smijenjen 25. listopada 1996.

Potom se 16. prosinca iste godine vratio u stožer Cesarea Maldinija, ovaj put kao pomoćni trener A reprezentacije Italije. Dana 27. travnja 1997. imenovan je izbornikom talijanske U-23 reprezentacije za Mediteranske igre u Bariju, na kojima je 25. lipnja iste godine osvojio zlatnu medalju. Dana 18. prosinca potom je imenovan izbornikom talijanske reprezentacije do 21 godine, s kojom je 2000. osvojio naslov europskog prvaka.

Dana 7. listopada 2000. postao je trener Intera, a tri dana poslije posljednji je put vodio mladu reprezentaciju. Smijenjen je 19. lipnja 2001., nakon razočaravajuće sezone obilježene teškim porazima poput 0:6 u gradskom derbiju protiv Milana i 1:6 protiv Parme u kupu.

Dana 29. prosinca 2002. preuzeo je Bari u Serie B, odvevši momčad s pretposljednjeg mjesta do završnog 11. mjesta. Potvrđen je i za sljedeću sezonu, ali je smijenjen 11. studenoga 2003.

Dana 25. ožujka 2004. imenovan je izbornikom Egipta, ali je već 11. listopada smijenjen nakon poraza od Libije. Dana 28. veljače 2005. preuzeo je Arezzo, naslijedivši Pasqualea Marina, no 21. travnja i ondje je smijenjen, a upravo ga je Marino zamijenio na klupi.

Dana 14. lipnja 2006. ušao je u upravni odbor Juventusa, ali je točno godinu dana kasnije podnio ostavku zbog neslaganja s klupskim vodstvom.

Datoteka:FIFA WC-qualification 2014 - Austria vs Ireland 2013-09-10 - Giovanni Trapattoni 04 (cropped).JPG

Tardelli 2013. na klupi Republike Irske kao pomoćni trener Giovannija Trapattonija.

Dana 1. svibnja 2008. njegov nekadašnji trener iz Juventusa i Intera Giovanni Trapattoni pozvao ga je za pomoćnog trenera reprezentacije Republike Irske. Kada je 11. kolovoza 2011. Trapattoni operirao abdomen, Tardelli ga je zamijenio na klupi u prijateljskoj utakmici protiv Argentine. Nakon Trapattonijeve ostavke 11. rujna 2013. napustio je i on irsku reprezentaciju.

Nakon igračke karijere

Već po završetku igračke karijere povremeno je radio kao sportski komentator i analitičar. U televizijskoj sezoni 1989./90. bio je stalni gost emisije La Domenica Sportiva, a od 2000-ih djeluje kao komentator i u drugim emisijama Rai Sporta, poput 90º minuto te specijala uz svjetska i europska prvenstva i kup-utakmice, kao i na Rai Radio 1.

Godine 2016. zajedno s kćeri Sarom objavio je autobiografiju Tutto o niente. La mia storia.

Od 2023. vodi emisiju L'avversario - L'altra faccia del campione na Rai 3, u kojoj intervjuira bivše sportske prvake.

Statistika

Nastupi i pogoci u klubovima

Sezona	Klub	Liga			Nacionalni kupovi			Europski kupovi			Ostala natjecanja			Ukupno
		Natjecanje	Nastupi	Pogoci	Natjecanje	Nastupi	Pogoci	Natjecanje	Nastupi	Pogoci	Natjecanje	Nastupi	Pogoci	Nastupi	Pogoci
1972./73.	Pisa	Serie C	8	2	Kup Italije poluprofesionalaca	?	?	–	–	–	–	–	–	8+	2+
1973./74.		Serie C	33	2	Kup Italije poluprofesionalaca	?	?	–	–	–	–	–	–	33+	2+
Ukupno za Pisu			41	4		?	?		–	–		–	–	41+	4+
1974./75.	Como	Serie B	36	2	Coppa Italia	4	0	–	–	–	–	–	–	40	2
1975./76.	Juventus	Serie A	26	2	Coppa Italia	4	0	Kup prvaka	3	0	–	–	–	33	2
1976./77.		Serie A	28	4	Coppa Italia	4	1	Kup UEFA	12	2	–	–	–	44	7
1977./78.		Serie A	26	4	Coppa Italia	4	1	Kup prvaka	6	1	–	–	–	36	6
1978./79.		Serie A	29	4	Coppa Italia	9	3	Kup prvaka	2	0	–	–	–	40	7
1979./80.		Serie A	18	4	Coppa Italia	2	0	Kup pobjednika kupova	7	0	–	–	–	27	4
1980./81.		Serie A	28	7	Coppa Italia	6	0	Kup UEFA	3	1	Torneo di Capodanno	4	1	41	9
1981./82.		Serie A	22	3	Coppa Italia	4	1	Kup prvaka	3	0	–	–	–	29	4
1982./83.		Serie A	26	5	Coppa Italia	10	1	Kup prvaka	8	2	–	–	–	44	8
1983./84.		Serie A	28	0	Coppa Italia	6	1	Kup pobjednika kupova	8	1	–	–	–	42	2
1984./85.		Serie A	28	2	Coppa Italia	6	0	Kup prvaka	8	1	Superkup UEFA 1984.	1	0	43	3
Ukupno za Juventus			259	35		55	8		60	8		5	1	379	52
1985./86.	Inter	Serie A	19	2	Coppa Italia	7	2	Kup UEFA	8	3	Ljetni turnir 1986.	0	0	34	7
1986./87.		Serie A	24	0	Coppa Italia	7	1	Kup UEFA	6	0	–	–	–	37	1
Ukupno za Inter			43	2		14	3		14	3		0	0	71	8
1987./88.	St. Gallen	Liga A	31	1	Kup Švicarske	2	0	–	–	–	–	–	–	33	1
Ukupno u karijeri			410	44		75+	11+		74	11		5	1	564+	67+

Reprezentacija

• Italija: 81 nastup, 6 pogodaka

Trenerska statistika

Klubovi

Sezona	Klub	Natjecanje	U	P	N	I	Kupovi / Europa / ostalo	U	P	N	I	Ukupno U	Ukupno P	Ukupno N	Ukupno I	% pobjeda	Plasman
1993./94.	Como	Serie C1 + play-off	37	15	13	9	Coppa Italia + Kup Serie C	7	3	2	2	44	18	15	11	40,91	5. mjesto, promocija
1994./95.		Serie B	38	7	12	19	Coppa Italia	3	1	0	2	41	8	12	21	19,51	19. mjesto, ispadanje
Ukupno za Como												85	26	27	32	30,59
1995./96.	Cesena	Serie B	38	13	10	15	Coppa Italia + Anglo-talijanski kup	8	1	3	4	46	14	13	19	30,43	10. mjesto
srp. – lis. 1996.		Serie B	8	1	4	3	Coppa Italia	3	2	0	1	11	3	4	4	27,27	smijenjen
Ukupno za Cesenu												57	17	17	23	29,82
lis. 2000. – 2001.	Inter	Serie A	33	14	9	10	Coppa Italia + Kup UEFA	8	1	5	2	41	15	14	12	36,59	5. mjesto
pro. 2002. – 2003.	Bari	Serie B	22	8	10	4	Coppa Italia	2	0	1	1	24	8	11	5	33,33	11. mjesto
kol. – stu. 2003.		Serie B	13	2	4	7	Coppa Italia	2	1	0	1	15	3	4	8	20,00	smijenjen
Ukupno za Bari												39	11	15	13	28,21
ožu. – tra. 2005.	Arezzo	Serie B	6	2	1	3	–	0	0	0	0	6	2	1	3	33,33	smijenjen
Ukupno u klupskoj karijeri												226	70	74	82	30,97

Reprezentacije

Momčad	Razdoblje	U	P	N	I	DG	PG	GR	% pobjeda
Italija U-21	18. prosinca 1997. – 10. listopada 2000.	27	19	6	2	52	21	+31	70,37
Italija Olimpijska	1. rujna 2000. – 30. rujna 2000.	4	2	1	1	5	3	+2	50,00
Egipat	25. ožujka 2004. – 11. listopada 2004.	8	5	1	2	17	10	+7	62,50
Ukupno		39	26	8	5	74	34	+40	66,67

Uspjesi

Kao igrač

Klupski

Juventus

• Serie A: 1976./77., 1977./78., 1980./81., 1981./82., 1983./84.
• Coppa Italia: 1978./79., 1982./83.
• Kup UEFA: 1976./77.
• Kup pobjednika kupova: 1983./84.
• Superkup UEFA: 1984.
• Kup prvaka: 1984./85.

Reprezentativni

Italija

• Svjetsko prvenstvo: 1982.

Individualni

• Uvršten u idealnu momčad Europskog prvenstva 1980.
• Uvršten u Hall of Fame talijanskog nogometa u kategoriji talijanski veteran: 2015.
• Kandidat za Dream Team Zlatne lopte: 2020.

Kao trener

Reprezentativni

• Mediteranske igre 1997.: zlato (Italija U-23)
• Europsko prvenstvo do 21 godine 2000.: zlato (Italija U-21)

Individualni

• Posebna nagrada Tehničkog sektora FIGC-a: 1999.

Odlikovanja

• Collare d'oro al Merito Sportivo – Rim, 19. prosinca 2017.

Djela

• Nepoznat parametar: others

Vidi još

• Statistike europskih klupskih natjecanja

Vanjske poveznice

• Marco Tardelli na stranicama Talijanskog nogometnog saveza