Marco Tardelli

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Marco Tardelli
Marco_Tardelli_1976_Torino.jpg

Tardelli u dresu Juventusa u sezoni 1976./77.

Država Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
Osobni podatci
Puno ime Marco Tardelli
Nadimak Schizzo, Coyote
Rođenje 24. rujna 1954.
Položaj branič / vezni igrač
Mlađi uzrasti
1970. – 1972. San Martino di Pisa
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1972. – 1974.
1974. – 1975.
1975. – 1985.
1985. – 1987.
1987. – 1988. 		Pisa
Como
Juventus
Inter
St. Gallen 		0041 00(4)
0036 00(2)
0259 00(35)
0043 00(2)
0031 00(1)
Reprezentativna karijera
1976. – 1986. Italija 0081 00(6)
Trenerska karijera
1988. – 1990.
1990. – 1993.
1993. – 1995.
1995. – 1996.
1996. – 1997.
1997.
1997. – 2000.
2000.
2000. – 2001.
2002. – 2003.
2004.
2005.
2008. – 2013. 		Italija
Italija (pomoćni trener)
Como
Cesena
Italija (pomoćni trener)
Italija
Italija
Italija Olimpijska
Inter
Bari
Egipat
Arezzo
Republika Irska (pomoćni trener)
Osvojena odličja
Svjetsko prvenstvo 1982. – zlato
Mediteranske igre 1997. – zlato (trener)
Europsko prvenstvo do 21 godine 2000. – zlato (trener)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Marco Tardelli (Careggine, 24. rujna 1954.) bivši je talijanski nogometaš i nogometni trener koji je igrao na pozicijama braniča i veznog igrača.

Pet puta je bio prvak Italije s Juventusom, a u crno-bijelom dresu osvojio je i sva tri glavna europska klupska natjecanja, postavši jedan od prva tri igrača – zajedno sa suigračima iz kluba i reprezentacije Antonijom Cabrinijem i Gaetanom Scireom – koji su ostvarili taj uspjeh, te prvi vezni igrač kojemu je to pošlo za rukom.[1]

Sa talijanskom reprezentacijom osvojio je Svjetsko prvenstvo 1982., a posebno je ostala upamćena njegova proslava pogotka u finalu protiv Zapadne Njemačke, koja je ušla u kolektivno pamćenje kao Tardellijev krik.[2][3] Taj je prizor postao jednom od najslavnijih slika u povijesti talijanskog nogometa i jednom od najprepoznatljivijih sportskih trenutaka uopće.[4][5][6]

Godine 2004. zauzeo je 37. mjesto u anketi UEFA Golden Jubilee Poll, internetskom izboru koji je UEFA organizirala kako bi obilježila najbolje europske nogometaše prethodnih pedeset godina.[7]

Životopis

Rođen je u radničkoj obitelji kao najmlađi od četvorice braće; otac mu je bio zaposlenik ANAS-a. Tijekom godina provedenih u Pisi zarađivao je za život radeći kao konobar u blizini trga čudesa. Ima dvoje djece: Saru, novinarku,[8] iz prvog braka, i Nicolu, modela, rođenog iz veze s novinarkom Stellom Pende.[9] Od 2016. u vezi je s novinarkom Myrtom Merlino.[10]

Igračke osobine

Kao igrač

Bio je dešnjak, ali je kao dječak, slijedeći i oponašajući svojega idola Gigija Rivu, koji je bio ljevak, razvio sposobnost igranja objema nogama.[11]

U Comu je isprva igrao kao lijevi bočni igrač, a u Juventusu se preselio na desnu stranu obrane; njegova konačna afirmacija ipak je došla na poziciji mezzale, na intuiciju Giovannija Trapattonija.[12]

U vremenu kada je talijanski nogomet bio poznat prvenstveno po obrambenim kvalitetama i sustavu catenaccia, Tardelli se isticao kao borben i tehnički snažan vezni igrač, pa je početkom 1980-ih smatran jednim od najboljih interpretera svoje uloge na svijetu.[13][14]

Nadimak Schizzo dobio je zbog svojega karakterističnog načina igre.[15]

Karijera

Igračka karijera

Pisa i Como

Datoteka:Marco Tardelli - Pisa Sporting Club.jpg
Mladi Tardelli u dresu Pise početkom 1970-ih.

Nogometno je stasao u San Martinu, a na probama su ga odbili Bologna, Fiorentina i Milan zbog njegove građe,[11] prije nego što ga je Pisa dovela za iznos od sedamdeset tisuća lira. Profesionalni debi imao je 1972. na stadionu Porta Elisa u toskanskom derbiju protiv Lucchesea, kluba iz njegove rodne pokrajine.[16] Za nerazzurre je dvije sezone igrao u Serie C i upisao 41 nastup uz 4 pogotka.

Godine 1974., na preporuku Giancarla Beltramija, prešao je u Como, gdje ga je trenirao Pippo Marchioro, s kojim je od početka uspostavio dobar odnos. Za lombardijski je klub u Serie B odigrao 36 utakmica i postigao 2 pogotka.

Juventus

Nakon interesa Fiorentine i posebno Intera – čiji je predsjednik Ivanoe Fraizzoli već bio dogovorio transfer s Comom za 700 milijuna lira –[11] 1975. ga je za 950 milijuna lira doveo Juventus, snažno inzistirajući na njegovu dolasku predsjednik Giampiero Boniperti.[15]

Trener Carlo Parola odmah ga je počeo koristiti kao bočnog braniča, izmjenjujući ga s iskusnijim Lucianom Spinosijem. Debi za torinski klub upisao je 27. kolovoza 1975. u utakmici Coppa Italije protiv Taranta, koju je Juventus dobio 2:0.[17] U početku je imao poteškoća s uklapanjem, ali je ubrzo izborio važnu ulogu i u veznom redu. U Juventusu je ostao do 1985. i uglavnom bio standardni prvotimac, uz iznimku sezone 1979./80., kada je zbog ozljede upisao samo 18 prvenstvenih nastupa.[18]

Posljednju utakmicu u crno-bijelom dresu odigrao je 29. svibnja 1985. u finalu Kupa prvaka, u kojem je Juventus pobijedio Liverpool 1:0, u susretu obilježenom tragedijom na Heyselu. Po završetku boravka u Torinu imao je 259 nastupa i 34 pogotka te bogatu trofejnu zbirku: pet naslova prvaka Italije, dvije Coppe Italije, jedan Kup prvaka, jedan Kup pobjednika kupova i jedan Kup UEFA, čime je postao jedan od rijetkih igrača koji su osvojili sva tri klasična UEFA-ina klupska natjecanja.[1]

Inter i St. Gallen

U ljeto 1985., nezadovoljan ulogom koju mu je namijenio Trapattoni, prešao je u redove velikog rivala Intera, u poslu koji je uključivao i Alda Serenu; Juventus je u cijelom poslu isplatio 6 milijardi lira, a Tardelli je procijenjen na 3,2 milijarde.[19]

Nakon dvije sezone u Milanu, u kojima nije u potpunosti ispunio očekivanja, iako se posebno izdvojila njegova dva pogotka protiv Real Madrida u prvom polufinalnom susretu Kupa UEFA 1985./86., napustio je klub zbog dolaska Trapattonija na klupu Intera i ponovnog otvaranja starih nesuglasica. U ljeto 1987. preselio je u Švicarsku, u St. Gallen, gdje je proveo jednu sezonu prije završetka igračke karijere.[17]

Reprezentacija

Datoteka:Italia, 1976, Bearzot, Tardelli e Bettega.jpg
Tardelli u dresu Italije 1976., slavi pobjedu protiv Engleske zajedno s Bettegom i izbornikom Bearzotom.

Za talijansku reprezentaciju debitirao je 7. travnja 1976., s 21 godinom, u prijateljskoj utakmici u Torinu protiv Portugala (3:1). Ubrzo je postao važan član reprezentacije Enza Bearzota, za koju je nastupio na Svjetskom prvenstvu 1978. u Argentini i Europskom prvenstvu 1980. u Italiji; nakon Eura 1980. uvršten je u idealnu momčad turnira.[20]

Bearzot mu je dao nadimak Coyote,[15] a s 7 nastupa i 2 pogotka bio je jedan od protagonista talijanskog osvajanja naslova na Mundijalu 1982. u Španjolskoj. Zabio je za 1:0 u utakmici protiv Argentine, koju je Italija dobila 2:1, a potom i slavni pogodak za 2:0 u finalu protiv Zapadne Njemačke, u pobjedi 3:1. Nakon tog gola potrčao je prema sredini igrališta mašući stisnutim šakama, sa suzama na licu i uz povike gol!, u proslavi koja je postala jedan od najslavnijih trenutaka u povijesti svjetskih prvenstava.[6] Goal.com je 2010. tu proslavu uvrstio na 2. mjesto među 50 najboljih slavlja u povijesti Svjetskog prvenstva,[21] a BBC ga je 2014. smjestio na 4. mjesto među 100 najljepših trenutaka u povijesti Mundijala.[22]

Nakon umirovljenja Dina Zoffa u svibnju 1983. naslijedio je kapetansku vrpcu i nosio je u devet utakmica.

Posljednju utakmicu za Italiju odigrao je 25. rujna 1985. u prijateljskom susretu u Lecceu protiv Norveške (1:2). Iako je bio uvršten u sastav za Svjetsko prvenstvo 1986. u Meksiku, nije nastupio ni u jednoj od četiri utakmice koje su Talijani ondje odigrali.

Za reprezentaciju je ukupno upisao 81 nastup i 6 pogodaka.

Trenerska i dužnosnička karijera

Nakon završetka igračke karijere započeo je trenerski rad. Dana 21. rujna 1989. postao je izbornik talijanske reprezentacije do 16 godina.[23][24] Dana 1. kolovoza 1990. postao je pomoćni trener Cesarea Maldinija u talijanskoj reprezentaciji do 21 godine.[25]

Dana 26. lipnja 1993. napustio je tu dužnost kako bi preuzeo Como u Serie C1,[26] s kojim je na kraju sezone izborio promociju u Serie B kroz uspješne play-offe. Dana 13. lipnja 1995. postao je trener Cesene,[27] ali je smijenjen 25. listopada 1996.[28][29]

Potom se 16. prosinca iste godine vratio u stožer Cesarea Maldinija, ovaj put kao pomoćni trener A reprezentacije Italije.[30][31] Dana 27. travnja 1997. imenovan je izbornikom talijanske U-23 reprezentacije za Mediteranske igre u Bariju,[32] na kojima je 25. lipnja iste godine osvojio zlatnu medalju. Dana 18. prosinca potom je imenovan izbornikom talijanske reprezentacije do 21 godine,[33] s kojom je 2000. osvojio naslov europskog prvaka.

Dana 7. listopada 2000. postao je trener Intera,[34] a tri dana poslije posljednji je put vodio mladu reprezentaciju.[35] Smijenjen je 19. lipnja 2001., nakon razočaravajuće sezone obilježene teškim porazima poput 0:6 u gradskom derbiju protiv Milana i 1:6 protiv Parme u kupu.[36]

Dana 29. prosinca 2002. preuzeo je Bari u Serie B,[37] odvevši momčad s pretposljednjeg mjesta do završnog 11. mjesta. Potvrđen je i za sljedeću sezonu, ali je smijenjen 11. studenoga 2003.[38]

Dana 25. ožujka 2004. imenovan je izbornikom Egipta,[39] ali je već 11. listopada smijenjen nakon poraza od Libije.[40] Dana 28. veljače 2005. preuzeo je Arezzo, naslijedivši Pasqualea Marina,[41] no 21. travnja i ondje je smijenjen, a upravo ga je Marino zamijenio na klupi.[42]

Dana 14. lipnja 2006. ušao je u upravni odbor Juventusa,[43] ali je točno godinu dana kasnije podnio ostavku zbog neslaganja s klupskim vodstvom.[44]

Datoteka:FIFA WC-qualification 2014 - Austria vs Ireland 2013-09-10 - Giovanni Trapattoni 04 (cropped).JPG
Tardelli 2013. na klupi Republike Irske kao pomoćni trener Giovannija Trapattonija.

Dana 1. svibnja 2008. njegov nekadašnji trener iz Juventusa i Intera Giovanni Trapattoni pozvao ga je za pomoćnog trenera reprezentacije Republike Irske.[45] Kada je 11. kolovoza 2011. Trapattoni operirao abdomen, Tardelli ga je zamijenio na klupi u prijateljskoj utakmici protiv Argentine.[46] Nakon Trapattonijeve ostavke 11. rujna 2013. napustio je i on irsku reprezentaciju.[47]

Nakon igračke karijere

Već po završetku igračke karijere povremeno je radio kao sportski komentator i analitičar. U televizijskoj sezoni 1989./90. bio je stalni gost emisije La Domenica Sportiva, a od 2000-ih djeluje kao komentator i u drugim emisijama Rai Sporta, poput 90º minuto te specijala uz svjetska i europska prvenstva i kup-utakmice, kao i na Rai Radio 1.

Godine 2016. zajedno s kćeri Sarom objavio je autobiografiju Tutto o niente. La mia storia.[48]

Od 2023. vodi emisiju L'avversario - L'altra faccia del campione na Rai 3, u kojoj intervjuira bivše sportske prvake.[49]

Statistika

Nastupi i pogoci u klubovima

Sezona Klub Liga Nacionalni kupovi Europski kupovi Ostala natjecanja Ukupno
Natjecanje Nastupi Pogoci Natjecanje Nastupi Pogoci Natjecanje Nastupi Pogoci Natjecanje Nastupi Pogoci Nastupi Pogoci
1972./73. Pisa Serie C 8 2 Kup Italije poluprofesionalaca ? ? – – – – – – 8+ 2+
1973./74. Serie C 33 2 Kup Italije poluprofesionalaca ? ? – – – – – – 33+ 2+
Ukupno za Pisu 41 4 ? ? – – – – 41+ 4+
1974./75. Como Serie B 36 2 Coppa Italia 4 0 – – – – – – 40 2
1975./76. Juventus Serie A 26 2 Coppa Italia 4 0 Kup prvaka 3 0 – – – 33 2
1976./77. Serie A 28 4 Coppa Italia 4 1 Kup UEFA 12 2 – – – 44 7
1977./78. Serie A 26 4 Coppa Italia 4 1 Kup prvaka 6 1 – – – 36 6
1978./79. Serie A 29 4 Coppa Italia 9 3 Kup prvaka 2 0 – – – 40 7
1979./80. Serie A 18 4 Coppa Italia 2 0 Kup pobjednika kupova 7 0 – – – 27 4
1980./81. Serie A 28 7 Coppa Italia 6 0 Kup UEFA 3 1 Torneo di Capodanno 4 1 41 9
1981./82. Serie A 22 3 Coppa Italia 4 1 Kup prvaka 3 0 – – – 29 4
1982./83. Serie A 26 5 Coppa Italia 10 1 Kup prvaka 8 2 – – – 44 8
1983./84. Serie A 28 0 Coppa Italia 6 1 Kup pobjednika kupova 8 1 – – – 42 2
1984./85. Serie A 28 2 Coppa Italia 6 0 Kup prvaka 8 1 Superkup UEFA 1984. 1 0 43 3
Ukupno za Juventus 259 35 55 8 60 8 5 1 379 52
1985./86. Inter Serie A 19 2 Coppa Italia 7 2 Kup UEFA 8 3 Ljetni turnir 1986. 0 0 34 7
1986./87. Serie A 24 0 Coppa Italia 7 1 Kup UEFA 6 0 – – – 37 1
Ukupno za Inter 43 2 14 3 14 3 0 0 71 8
1987./88. St. Gallen Liga A 31 1 Kup Švicarske 2 0 – – – – – – 33 1
Ukupno u karijeri 410 44 75+ 11+ 74 11 5 1 564+ 67+

Reprezentacija

Trenerska statistika

Klubovi

Sezona Klub Natjecanje U P N I Kupovi / Europa / ostalo U P N I Ukupno U Ukupno P Ukupno N Ukupno I % pobjeda Plasman
1993./94. Como Serie C1 + play-off 37 15 13 9 Coppa Italia + Kup Serie C 7 3 2 2 44 18 15 11 40,91 5. mjesto, promocija
1994./95. Serie B 38 7 12 19 Coppa Italia 3 1 0 2 41 8 12 21 19,51 19. mjesto, ispadanje
Ukupno za Como 85 26 27 32 30,59
1995./96. Cesena Serie B 38 13 10 15 Coppa Italia + Anglo-talijanski kup 8 1 3 4 46 14 13 19 30,43 10. mjesto
srp. – lis. 1996. Serie B 8 1 4 3 Coppa Italia 3 2 0 1 11 3 4 4 27,27 smijenjen
Ukupno za Cesenu 57 17 17 23 29,82
lis. 2000. – 2001. Inter Serie A 33 14 9 10 Coppa Italia + Kup UEFA 8 1 5 2 41 15 14 12 36,59 5. mjesto
pro. 2002. – 2003. Bari Serie B 22 8 10 4 Coppa Italia 2 0 1 1 24 8 11 5 33,33 11. mjesto
kol. – stu. 2003. Serie B 13 2 4 7 Coppa Italia 2 1 0 1 15 3 4 8 20,00 smijenjen
Ukupno za Bari 39 11 15 13 28,21
ožu. – tra. 2005. Arezzo Serie B 6 2 1 3 – 0 0 0 0 6 2 1 3 33,33 smijenjen
Ukupno u klupskoj karijeri 226 70 74 82 30,97

Reprezentacije

Momčad Razdoblje U P N I DG PG GR % pobjeda
Italija U-21 18. prosinca 1997. – 10. listopada 2000. 27 19 6 2 52 21 +31 70,37
Italija Olimpijska 1. rujna 2000. – 30. rujna 2000. 4 2 1 1 5 3 +2 50,00
Egipat 25. ožujka 2004. – 11. listopada 2004. 8 5 1 2 17 10 +7 62,50
Ukupno 39 26 8 5 74 34 +40 66,67

Uspjesi

Kao igrač

Klupski

Juventus

Reprezentativni

Italija

Individualni

Kao trener

Reprezentativni

Individualni

  • Posebna nagrada Tehničkog sektora FIGC-a: 1999.

Odlikovanja

Djela

Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Bilješke

  1. ↑ 1,0 1,1 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  2. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  3. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  4. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  5. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  6. ↑ 6,0 6,1 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  7. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  8. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  9. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  10. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  12. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  13. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  14. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  15. ↑ 15,0 15,1 15,2 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  16. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  17. ↑ 17,0 17,1 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  18. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  19. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  20. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  21. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  22. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  23. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  24. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  25. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  26. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  27. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  28. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  29. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  30. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  31. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  32. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  33. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  34. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  35. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  36. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  37. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  38. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  39. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  40. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  41. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  42. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  43. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  44. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  45. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  46. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  47. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  48. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  49. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  50. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Bibliografija

Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Vidi još

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Marco_Tardelli&oldid=722051"