Fest-noz

1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – nematerijalna svjetska baština

Fest-noz (bretonski za „noćni festival”, nasuprot deiz-festu ili danji festival; množina je festoù-noz, ali Goadec sestre su koristile i festnozoù, dok se na francuskom kaže des fest-noz) je festivalsko okupljanje koje se temelji na kolektivnom običaju tradicionalnih bretonskih plesova uz pratnju pjevača i glazbenika<ref name=UNESCO>Fest-Noz, festive gathering based on the collective practice of traditional dances of Brittany UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 3. siječnja 2013.</ref> Ovaj snažni bretonski kulturni pokret je sačuvao živu i iznova obnovljeni običaj naslijeđenih plesnih repertoara od nekoliko stotina varijacija, te tisuća melodija. Zbog toga je Fest-noz upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2012. god.

Fest-noz tijekom Mill Góll festivala u Mill Góllu 2007. god.

Povijest

Fest-noz tijekom Međukeltskog festivala u Lorientu 2010. god.

Fest-noz u Cornouailleu 19. srpnja 2011. god.

Obnova običaja fest-noza se može pripisati bretonskom pjevaču Loeizu Roparzu koji je 1950-ih počeo organizirati ova okupljanja nakon što su 1930-ih bila potpuno nestala<ref>Jefig Roparz, Loeiz Roparz, paotr ar festou-noz - Le rénovateur du fest-noz, Emgleo Breiz, 2011.</ref>. Do tada su postojala kao seoska okupljanja kojim bi se obilježili dani velikih društvenih radova, ali i ojačalo zajedništvo obnavljajući prošlost kroz plesove predaka, od kojih neki datiraju iz srednjeg vijeka<ref>Barry W. Cunliffe, The Celts: a very short introduction, Oxford UP, 2003., str. 135. ISBN 978-0-19-280418-1{{#ifeq: {{#invoke:Check isxn/1|check_isbn|978-0-19-280418-1}} |none| | {{#switch:

 {{#if: 
 | {{{demospace}}}    
 | {{#ifeq:|
   | main
   | other
   }} 
 }}

| main = | other | #default = }}}}</ref>. Tijekom 1970-ih, uglavnom zahvaljujući utjecaju narodne glazbe, osobito kantautora Alana Stivella, od 1972. godine fest-noz se više ne smatra samo kulturnim izričajem središnje Bretanje i postaje urbanim pokretom. Od tada mnoga udruženja organiziraju ove događaje, pa čak i vojna okupljanja, no koncem 1970-ih pokret jenjava. Tijekom 80-ih i 90-ih glazbenici i plesači su ponovno pokrenuli ovaj pokret, ojačavši ga preporodom bretonske i keltske glazbe od 1998.-2000. god.<ref>Sicard Padrig, La musique celtique, Ouest-France, 1997.</ref>

Danas je ovaj pokret jako snažan s oko tisuću festivala svake godine, i to ne samo u Bretanji, nego i u drugim područjima Francuske, pa čak i u Ujedinjenom Kraljevstvu<ref>Olivier Goré, L'inscription territoriale de la musique traditionnelle en Bretagne, Thèse de Géographie, Université Rennes-II, 2004. (fr.) Preuzeto 3. siječnja 2013.</ref>. Na njima se okuplja od stotine do nekoliko tisuća posjetitelja, te tisuće glazbenika, pjevača i do desetak tisuća plesača<ref name=UNESCO/>.

Odlike

Više od samog plesa, Fest-noz se odlikuje snažnim druženjem pjevača, glazbenika i plesača, značajnih društvenih i međugeneracijskih razlika, te otvorenošću prema drugima. Tradicionalno se plesovi prenose razmjenom, promatranjem i imitacijom, premda su također i na stotine obožavatelja mukotrpno radili skupljajući običaje od starih kako bi sastavili stare repertoare, te udarili temelje za nove načine prijenosa znanja.

Danas su fest-noz festivali središte intenzivne fermentacije glazbenih vrsta iz čega je izniklo značajno kulturno gospodarstvo. Mnoga okupljanja pjevača, glazbenika i plesača, uključuju i pripadnike drugih kultura. Tako i mnoge pridošlice u Bretanji koriste ove festivale kako bi se integrirali u društvo, te su fest-noz događaji postali važnim simbolom identiteta i kontinuiteta naroda Bretanje<ref name=UNESCO/>.

Poveznice

• Baltička slavlja plesa i pjesme

Izvori

• Christian Morvan, Réflexion sur les Festoù-Noz aujourd'hui, Musique bretonne n°68, ožujak 1987., str. 18.

Vanjske poveznice

• Fest-noz Tamm-Kreiz (fr.)
• Bretonski plesovi (fr.)
• Video primjer na youtube-u (fr.)

{{#switch:|podgrupa|child=|none=|#default=

}}