Razlika između inačica stranice »Crkva Hora«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:KariyeCamii-Aussenansicht.jpg|mini|<center>'''Crkva Hora''']] | |||
'''Crkva Krista Spasitelja u polju''' ili '''Crkva Hora''' ([[grčki]]: ἡ Ἐκκλησία του Ἅγιου Σωτῆρος ἐν τῃ Χώρᾳ ili Μονή της Χώρας, "Crkva Krista Spasitelja u polju" ili "Manastir Chora"; [[turski]]: ''Kariye Camii ili Kariye Kilisesi'', "Džamija Hora" ili "Crkva Hora") se smatra jednom od najljepših primjera [[bizantska umjetnost|bizantskih crkvi]], najviše zbog prelijepih [[freska|freski]] i [[mozaik]]a u njezinoj unutrašnjosti. Crkva se nalazi u [[Istanbul]]skoj četvrti [[Edirnekapi]] ("Vrata prema [[Edirne]]u") koja se nalazi u zapadnom dijelu općine (''belediye'') [[Fatih]]. Crkvu su u 16. stoljeću [[Osmanlije|Osmanski Turci]] pretvorili u [[džamija|džamiju]], a 1948. godine je [[sekularizacija|sekularizirana]] i pretvorena u [[muzej]]. Danas je, uz [[Aja Sofija|Aja Sofiju]] i [[Cisterna Bazilike|Cisternu Baziliku]], jedna od najposjećenijih bizantskih atrakcija u Istanbulu. | '''Crkva Krista Spasitelja u polju''' ili '''Crkva Hora''' ([[grčki]]: ἡ Ἐκκλησία του Ἅγιου Σωτῆρος ἐν τῃ Χώρᾳ ili Μονή της Χώρας, "Crkva Krista Spasitelja u polju" ili "Manastir Chora"; [[turski]]: ''Kariye Camii ili Kariye Kilisesi'', "Džamija Hora" ili "Crkva Hora") se smatra jednom od najljepših primjera [[bizantska umjetnost|bizantskih crkvi]], najviše zbog prelijepih [[freska|freski]] i [[mozaik]]a u njezinoj unutrašnjosti. Crkva se nalazi u [[Istanbul]]skoj četvrti [[Edirnekapi]] ("Vrata prema [[Edirne]]u") koja se nalazi u zapadnom dijelu općine (''belediye'') [[Fatih]]. Crkvu su u 16. stoljeću [[Osmanlije|Osmanski Turci]] pretvorili u [[džamija|džamiju]], a 1948. godine je [[sekularizacija|sekularizirana]] i pretvorena u [[muzej]]. Danas je, uz [[Aja Sofija|Aja Sofiju]] i [[Cisterna Bazilike|Cisternu Baziliku]], jedna od najposjećenijih bizantskih atrakcija u Istanbulu. | ||
| Redak 23: | Redak 23: | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
* Robert Ousterhout, ''The Art of the Kariye Camii'', 2002., London-Istanbul: Scala. {{ISBN|975-6899-76-x}}. {{eng oznaka}} | * Robert Ousterhout, ''The Art of the Kariye Camii'', 2002., London-Istanbul: Scala. {{ISBN|975-6899-76-x}}. {{eng oznaka}} | ||
Trenutačna izmjena od 07:25, 15. svibnja 2022.
Crkva Krista Spasitelja u polju ili Crkva Hora (grčki: ἡ Ἐκκλησία του Ἅγιου Σωτῆρος ἐν τῃ Χώρᾳ ili Μονή της Χώρας, "Crkva Krista Spasitelja u polju" ili "Manastir Chora"; turski: Kariye Camii ili Kariye Kilisesi, "Džamija Hora" ili "Crkva Hora") se smatra jednom od najljepših primjera bizantskih crkvi, najviše zbog prelijepih freski i mozaika u njezinoj unutrašnjosti. Crkva se nalazi u Istanbulskoj četvrti Edirnekapi ("Vrata prema Edirneu") koja se nalazi u zapadnom dijelu općine (belediye) Fatih. Crkvu su u 16. stoljeću Osmanski Turci pretvorili u džamiju, a 1948. godine je sekularizirana i pretvorena u muzej. Danas je, uz Aja Sofiju i Cisternu Baziliku, jedna od najposjećenijih bizantskih atrakcija u Istanbulu.
Povijest
Ime joj potječe od njezine lokacije, naime Chora ("u polju") je označavalo kako se radi o crkvi koja je bila izvan zidina Konstantinopola, južno od tzv. "Zlatnog roga". Izvorna crkva je podignuta u ranom 5. stoljeću, izvan Konstantinovih zidina, no izgradnjom Teodozijevih zidina (413.-414.) crkva se našla unutar gradskih zidina.
Današnji izgled crkva je dobila za dinastije Paleologa od 1077.-1081. godine, kada je Marija Dukaina, punica cara Aleksija I. Komnena, obnovila crkvu u tada popularnom locrtu upisanog grčkog križa. Nakon potresa obnovio ju je kraljević Izak Komnen, Aleksijev treći sin, no dovršena je tek dva stoljeća kasnije (1315.-21.), za vladavine ministra Teodora Metohita, kada su završene njezine impresivne freske i mozaici.
Za vrijeme posljednje Osmanske opsade Konstantinopola 1453. godine, njezina ikona Gospa od Odigitrije ("Ona koja pokazuje put") je iznošena kako bi pomogla braniteljima grada[1] Oko pola stoljeća kasnije, veliki vezir Atik Ali Paša je naredio njezino pretvaranje u džamiju za što su njezine freske i mozaici prekrivene slojem gipsa.
God. 1948., nakon što je proglašena Muzejom Hora (Kariye Müzesi), Thomas Whittemore i Paul A. Underwood s Američkog bizantskog instituta u Dumbarton Oaksu su pokrenuli njezinu obnovu.
Odlike
Iako nije velika poput drugih slavnih bizantskih crkava u Istanbulu (tek 742.5 m²), ona zasjenjuje ostale ljepotom svojih dekoracija. Crkva je podijeljena u tri glavna područja:
- Ulazna dvorana (narteks) koji je podijeljen u dva hodnika, koji slijede jedan za drugim (oba duga 4 m), na čijim zidovima se mozaici s prizorima Isusova života (egzonarteks ili vanjski narteks) i prizori iz Gospina života i života svetaca (ezonarteks ili unutarnji narteks).
- Glavni brod (naos) ima veliku kupolu promjera 7.7 m na sredini i dvije manje iznad skromnih apsida. U njima su najraskošniji mozaici s najvažnijim likovima.
- Bočne vanjske kapele (paraklezij) od kojih je desna veća i služila je kao mauzolej carske obitelji. Ona ima drugu po veličini kupolu u crkvi (promjera 4.5 m), i potpuno je oslikana freskama.
Izvori
- ↑ Alexander Van Millingen, Byzantine Churches of Constantinople, 1921., London: MacMillan & Co. (engl.)
- Robert Ousterhout, The Art of the Kariye Camii, 2002., London-Istanbul: Scala. ISBN 975-6899-76-x nevaljani ISBN. (engl.)
- Paul A. Underwood, Third Preliminary Report on the Restoration of the Frescoes in the Kariye Camii at Istanbul, 1958., Harvard University Press ASIN B000IBCESM
- Semavi Eyice, Kariye Mosque Church of Chora Monastery, 1997., Net Turistik Yayinlar A.S. ISBN 978-9754794441 (tur.)
Vanjske poveznice
- Restauracija Crkve Hora na stranicama Sveušilišta Columbia. Posjećeno 09. travnja 2018. (engl.)
- Fotografije s pojašnjenjima
| |||||||||||||||||||||||||||
