Stanovništvo Srbije: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 14. rujan 2025. u 01:12

Srbija premа popisu stanovništva iz 2011. godine ima 7.186.862 stanovnika. U glavnom gradu Beogradu živi oko 20% ukupnog stanovništa. Od ukupnog broja stanovništva 56% je gradskog. Kao posljedica različitih prirodnih uvjeta i povijesnog razvoja, prostorni raspored stanovništva je vrlo raznolik. Ako se promatraju velika zemljopisna područja, najgušće je naseljena peripanonska Srbija (najviše zbog grada Beograda). Vojvodina i planinsko-kotlinsko područje nešto je rjeđe naseljeno od državnog prosjeka. U planinsko-kotlinskom području postoje velike razlike u naseljenosti. [Osim južnog Pomoravlja, ostale podregije imaju manje od 50 st/km².

Ako se izuzme razdoblje Drugog svjetskog rata, broj stanovnika Srbije se od početka 20. stoljeća stalno povećavao. Gotovo čitava središnja Srbija, izuzev većih gradova u posljednje vrijeme bilježi pad broja stanovništva, kao i Banat i središnji dijelovi Bačke. Stanovništvo većih urbanih područja više se povećava doseljavanjem nego vlastitim prirodnim prirastom.

Poslije drugog svjetskog rata stanovništvo Srbije u cjelini stari. U zadnja dva desetljeća u Središnjoj Srbiji i Vojvodini smanjuje se broj radno sposobnog stanovništva. U razdoblju od 1961. do 2002. udio mladog stanovništva (0-19 godina) smanjio se s 35% na 22% dok se udio starog stanovništva popeo s 11% na 24%.

Popis stanovništva 2002.

2002. godine izvršen je popis stanovništva na teritoriju Srbije bez Kosova. Utvrđeno je da je bilo 7,498,001 žitelja. Većinsko dvotrećinsko stanovništvo od Srbijinih devet i pol milijuna stanovnika čine Srbi, dok su jedna trećina nacionalne manjine. Etnički sastav Srbije bez Kosova:

	Srbija (bez Kosova)		Uža Srbija		Vojvodina
	Broj	%	Broj	%	Broj	%
UKUPNO	7.498.001	100	5.466.009	100	2.031.992	100
Srbi	6.212.838	82,86	4.891.031	89,48	1,321,807	65,05
Crnogorci	69.049	0,92	33.536	0,61	35.513	1,75
Jugoslaveni	80.721	1,08	30.840	0,56	49.881	2,45
Albanci	61.647	0,82	59.952	1,1	1.695	0,08
Bošnjaci	136.087	1,82	135.670	2,48	417	0,02
Bugari	20.497	0,27	18.839	0,34	1.658	0,08
Bunjevci	20.012	0,27	246	0	19.766	0,97
Gorani	4.581	0,06	3.975	0,07	606	0,03
Hrvati	70.602	0,94	14.056	0,26	56.546	2,78
Makedonci	25.847	0,35	14.062	0,26	11.785	0,58
Muslimani	19.503	0,26	15.869	0,29	3.634	0,18
Romi	108.193	1,44	79.136	1,45	29.057	1,43
Vlasi	40.054	0,53	39.953	0,73	101	0
Rumunji	34.576	0,46	4.157	0,08	30.419	1,5
Nijemci	3.901	0,05	747	0,01	3.154	0,16
Rusini	15.905	0,21	279	0,01	15.626	0,77
Rusi	2.588	0,03	1.648	0,03	940	0,05
Slovaci	59.021	0,79	2.384	0,04	56.637	2,79
Slovenci	5.104	0,07	3.099	0,06	2.005	0,1
Česi	2.211	0,03	563	0,01	1.648	0,08
Ukrajinci	5.354	0,07	719	0,01	4.635	0,23
Mađari	293.299	3,91	3.092	0,06	290.207	14,28
ostali	11.711	0,16	6.400	0,12	5.311	0,26
neizjašnjeni	107.732	1,44	52.716	0,97	55.016	2,71
nepoznati	75.483	1,01	51.709	0,95	23.774	1,17

Etnička karta Srbije po općinama
Etnička mapa Srbije po naseljima

Etnička struktura Srbije (popis 2002.)

Srbija (bez Kosova) u 2002.

Srbi			82.86%
Mađari			3.91%
Bošnjaci			1.82%
Romi			1.44%
Jugoslaveni			1.08%
Hrvati			0.94%
ostali			7.95%

Etnička struktura Uže Srbije (popis 2002.)

Uža Srbija u 2002.

Srbi			89.48%
Bošnjaci			2.48%
Romi			1.45%
Albanci			1.10%
ostali			5.49%

Etnička struktura Vojvodine (popis 2002.)

Vojvodina u 2002.

Srbi			65.05%
Mađari			14.28%
Slovaci			2.79%
Hrvati			2.78%
Jugoslaveni			2.45%
Crnogorci			1.75%
Rumunji			1.50%
Romi			1.43%
ostali			7.97%

Vjerska struktura stanovništva

Najveći broj vjernika u Srbiji je pravoslavne vjere, a slijede muslimani (suniti), rimokatolici i protestanti, dok su druge religije slabije zastupljene. U Srbiji živi i određeni broj ateista.

	Srbija (bez Kosova)		Uža Srbija		Vojvodina
	Broj	%	Broj	%	Broj	%
UKUPNO	7.498.001	100	5.466.009	100	2.031.992	100
pravoslavci	6,371,584	84,98	4,970,109	90,92	1,401,475	68,97
katolici	410.976	5,48	22,663	0,41	388,313	19,11
muslimani	239.658	3,20	231.585	4,24	8,073	0,40
protestanti	80.837	1,08	8,678	0,16	72,159	3,55

Demografska povijest

Za vrijeme vlasti Slobodana Miloševića i njegovih pristaša 1990-ih, Hrvati u Srbiji nisu bili priznati kao manjina koja postoji u Srbiji i Crnoj Gori od strane države, zbog čega su slijedili svi ostali problemi: sloboda organiziranja, javna uporaba hrv. jezika, školovanje i mediji na hrvatskom itd.^[1]

Taj je status bio posljedicom držanja samih vlastiju: iako je DSHV Skupštini Srbije podnio zahtjev za rješavanje statusa Hrvata i prijedlog za dobijanje kulturne autonomije, vlasti su to ignorirale. Ministrica za ljudska prava i manjine u SRJ, Margit Savović je izjavila 10. lipnja 1994. da Hrvati u SRJ ne postoje; po ondašnjem zakonu, tamošnji Hrvati nisu bili ni narod ni manjina ^[2].

Stanje je bilo takvo i nakon što su 1996. RH i srpskocrnogorska federacija potpisale Sporazum o normalizaciji odnosa, u kojem je stajalo da će SCG osigurati Hrvatima sva prava koja predviđaju međ. standardi. To je stanje bilo još u 20. siječnja 1999., prigodom posjeta dužnosnika Hrvata iz Vojvodine veleposlanstvu SAD-a u Beogradu ^[1].

1991. 9.778.991 st. (Srbi 65,9 %, Albanci 17,1 %, Mađari 3,5 %, Muslimani 2,5 %, Romi 1,4 %, Crnogorci 1,4 %, Hrvati 1,1 % i drugi )^[3].

Srbija (uključujući Kosovo) 1991.

Srbi			66%
Albanci			17%
Mađari			3.5%
ostali			13.5%

1981. 9.313.676 st. ( Srbi 66,4 %, Albanci 14 %, Mađari 4,2 %, Muslimani 2.3 %, Hrvati 1,6 %, Crnogorci 1,6 %, Romi 1,2 % i drugi )
1971. 8.446.591 st. ( Srbi 71,2 %, Albanci 11,7 %, Mađari 5,1 %, Hrvati 2,2 % )
1961. 7.642.227 st. ( Srbi 74,6 %, Albanci 9,2 %, Mađari 5,9 %, Hrvati 2,6 % i drugi )
1953. 6.979.154 st. ( Srbi 73,8 %, Albanci 8 %, Mađari 6,3 % )
1948. 6.527.966 st. ( Srbi 73,9 %, Albanci 8,1 %, Mađari 6,6 %, Hrvati 2,6 % i drugi ) ^[4]

Demografija prema CIA World Factbook 2008

Ukupan broj stanovnika: 10.150.265 (srpanj 2007. proc.)

Prosjek godina:

ukupno: 37,3 godina
muškarci: 35,9 godina
žene: 38,8 godina (2007. proc.)

Očekivana duljina života:

ukupno stanovništvo: 75,06 godina
muškarci: 72,49 godine
žene: 77,86 godine (2007. proc.)

Stopa fertilnosti: 1,69 novoređenih na 1 ženu (2007. proc.)

Nacionalnost:

imenica: Srbin
pridjev: srpski

Etničke grupe:

Srbi 82,9%
Mađari 3,9%
Romi 1,4%
Jugoslaveni 1,1%
Bošnjaci 1,8%
Crnogorci 0,9%
ostali 8% (popis 2002.)

Vjera:

pravoslavci 85%
katolici 5,5%
protestanti 1,1%
muslimani 3,2%
neizjašnjeni 2,6%
ostali 2,6% (popis 2002.)

Jezici:

srpski jezik 88,3% (službeni)
mađarski jezik 3,8%
bošnjački jezik 1,8%
romski jezik 1,1%
ostali 4,1%
nepoznato 0,9% (popis 2002.)

bilješka: rumunjski, mađarski, slovački, rusinski i hrvatski jezik su službeni u Vojvodini

Pismenost:

definicija: s 15 godina i više zna pisati i čitati
ukupno stanovništvo: 96,4%
muškarci: 98,9%
žene: 94.1% (popis 2003.)

bilješka: Uključena je Crna Gora, nije uključeno Kosovo

6-8. stoljeće
Prema popisu 2002.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 Canadian Croatian Congress - Kanadsko Hrvatski Kongres 7. sjednica DSHV
↑ (srp.) "Dnevnik". Inačica izvorne stranice arhivirana 11 veljače 2008. http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/19-02-2003/Strane/spec.htm Pristupljeno 14 travnja 2009 Teror glasan, država nema, 19. veljače 2003.
↑ [1]
↑ [2]

[crocc-1] 1,0 ^1,1 Canadian Croatian Congress - Kanadsko Hrvatski Kongres 7. sjednica DSHV

[2] (srp.) "Dnevnik". Inačica izvorne stranice arhivirana 11 veljače 2008. http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/19-02-2003/Strane/spec.htm Pristupljeno 14 travnja 2009 Teror glasan, država nema, 19. veljače 2003.

[3] [1]

[4] [2]

[1]

[2]

[3]

[4]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-<!--'''Stanovništvo Srbije'''-->[[Srbija]] premа popisu stanovništva iz 2011. godine ima 7.186.862 stanovnika. U glavnom gradu [[Beograd]]u živi oko 20% ukupnog stanovništa. Od ukupnog broja stanovništva 56% je gradskog. Kao posljedica različitih prirodnih uvjeta i povijesnog razvoja, prostorni raspored stanovništva je vrlo raznolik. Ako se promatraju velika zemljopisna područja, najgušće je naseljena peripanonska Srbija (najviše zbog grada Beograda). [[Vojvodina]] i planinsko-kotlinsko područje nešto je rjeđe naseljeno od državnog prosjeka. U planinsko-kotlinskom području postoje velike razlike u naseljenosti. [Osim južnog Pomoravlja, ostale podregije imaju manje od 50 st/km<sup>2</sup>.
+[[Srbija]] premа popisu stanovništva iz 2011. godine ima 7.186.862 stanovnika. U glavnom gradu [[Beograd]]u živi oko 20% ukupnog stanovništa. Od ukupnog broja stanovništva 56% je gradskog. Kao posljedica različitih prirodnih uvjeta i povijesnog razvoja, prostorni raspored stanovništva je vrlo raznolik. Ako se promatraju velika zemljopisna područja, najgušće je naseljena peripanonska Srbija (najviše zbog grada Beograda). [[Vojvodina]] i planinsko-kotlinsko područje nešto je rjeđe naseljeno od državnog prosjeka. U planinsko-kotlinskom području postoje velike razlike u naseljenosti. [Osim južnog Pomoravlja, ostale podregije imaju manje od 50 st/km<sup>2</sup>.
 Ako se izuzme razdoblje [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], broj stanovnika Srbije se od početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]] stalno povećavao. Gotovo čitava središnja Srbija, izuzev većih gradova u posljednje vrijeme bilježi pad broja stanovništva,  kao i [[Banat]] i središnji dijelovi [[Bačka|Bačke]]. Stanovništvo većih urbanih područja više se povećava doseljavanjem nego vlastitim prirodnim prirastom.
@@ Redak 351: / Redak 351: @@
 Za vrijeme vlasti Slobodana Miloševića i njegovih pristaša 1990-ih, Hrvati u Srbiji nisu bili priznati kao manjina koja postoji u Srbiji i Crnoj Gori od strane države, zbog čega su slijedili svi ostali problemi: sloboda organiziranja, javna uporaba hrv. jezika, školovanje i mediji na hrvatskom itd.<ref name="crocc">[http://www.crocc.org/vijesti.html Canadian Croatian Congress - Kanadsko Hrvatski Kongres] 7. sjednica DSHV</ref>
-Taj je status bio posljedicom držanja samih vlastiju: iako je [[DSHV]] Skupštini Srbije podnio  zahtjev za rješavanje statusa Hrvata i prijedlog za dobijanje kulturne autonomije, vlasti su to ignorirale. Ministrica za ljudska prava i manjine u SRJ, [[Margit Savović]] je izjavila 10. lipnja 1994. da Hrvati u SRJ ne postoje; po ondašnjem zakonu, tamošnji Hrvati nisu bili ni narod ni manjina <ref>{{srp oznaka}} {{Citiranje web|url=http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/19-02-2003/Strane/spec.htm|title=Dnevnik|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080211104555/http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/19-02-2003/Strane/spec.htm|archivedate=11 veljače 2008|accessdate=14 travnja 2009}} Teror glasan, država nema, 19. veljače 2003.</ref>.
+Taj je status bio posljedicom držanja samih vlastiju: iako je [[DSHV]] Skupštini Srbije podnio  zahtjev za rješavanje statusa Hrvata i prijedlog za dobijanje kulturne autonomije, vlasti su to ignorirale. Ministrica za ljudska prava i manjine u SRJ, [[Margit Savović]] je izjavila 10. lipnja 1994. da Hrvati u SRJ ne postoje; po ondašnjem zakonu, tamošnji Hrvati nisu bili ni narod ni manjina <ref>{{srp oznaka}} {{citiranje weba|url=http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/19-02-2003/Strane/spec.htm|title=Dnevnik|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080211104555/http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/19-02-2003/Strane/spec.htm|archivedate=11 veljače 2008|accessdate=14 travnja 2009}} Teror glasan, država nema, 19. veljače 2003.</ref>.
 Stanje je bilo takvo i nakon što su [[1996.]] RH i srpskocrnogorska federacija potpisale Sporazum o normalizaciji odnosa, u kojem je stajalo da će SCG osigurati Hrvatima sva prava koja predviđaju međ. standardi. To je stanje bilo još u 20. siječnja 1999., prigodom posjeta dužnosnika Hrvata iz Vojvodine veleposlanstvu SAD-a u Beogradu <ref name="crocc"/>.
@@ Redak 428: / Redak 428: @@
 <gallery>
-File:Serbia ethnic 6 8 century.png|6-8. stoljeće
+Datoteka:Serbia ethnic 6 8 century.png|6-8. stoljeće
-File:Census 2002 Serbia, ethnic map (by localities).png|Prema popisu 2002.
+Datoteka:Census 2002 Serbia, ethnic map (by localities).png|Prema popisu 2002.
 </gallery>