- PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta
Raška je bila srednovjekovna država Srba i sinonim je za ranu Srbiju. Prvi puta se spominje u bizantskim zapisima. Njen prvotni položaj odgovara današnjoj jugozapadnoj Srbiji, te dijelovima današnjih Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore, odakle se proširila na jug na današnju Makedoniju, Albaniju, Grčku i dijelove Bugarske (Srpsko Carstvo).
Nastanak
Raška je postala kraljevina 1217. godine, koristeći političku situaciju nastalu padom Bizantskog carstva u Četvrtom križarskom ratu, kada je srpski kralj Stefan Prvovjenčani, sin velikog župana Stefana Nemanje (Stjepana Nemanje[1]), okrunjen krunom koju mu je poslao rimski papa. Već 1219. godine i Srpska pravoslavna crkva je dobila nezavisnost (autokefalnost) od strane Vaseljenskog patrijarha.
Kraj Raške
Kraj 13. i početak 14. stoljeća donijeli su nemire u Rašku. Mongoli koji su pljačkali po Ugarskoj i Hrvatskoj, znali su se zalijetati i na Rašku. Srbi su pod vodstvom kralja Milutina (1282. – 1321.) pobijedili Tatare i vratili mir u Rašku. Sljedeće godine tekle su relativno mirno, a kraljevina Raška formalno prestaje postojati 1345. kada se njen kralj Stefan Uroš IV. Dušan (nakon osvajanja dijelova Balkana, prije svega od Bizantskog Carstva) u Skoplju okrunio za cara Srba i Grka.
Izvori
- ↑ Milan Nosić: Pečat kneza Miroslava, HKV, 31. svibnja 2016. Pristupljeno 17. siječnja 2018.
Vanjske poveznice
en:Principality of Serbia (medieval)
| |||||||||||||||||||
