Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Chaîne des Puys'''-->{{UNESCO-svjetska baština
{{UNESCO-svjetska baština
|ime mjesta = Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne
|ime mjesta = Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne
|slika = MC_Chaine_des_Puys.jpg
|slika = MC_Chaine_des_Puys.jpg
Redak 40: Redak 40:


==Vanjske poveznice==
==Vanjske poveznice==
{{commonscat|Chaîne des Puys}}
 
*[https://volcano.si.edu/volcano.cfm?vn=210020 Chaîne des Puys], [https://en.wikipedia.org/wiki/Global_Volcanism_Program Global Volcanism Program], [https://en.wikipedia.org/wiki/Smithsonian_Institution Smithsonian Institution] {{eng oznaka}}
*[https://volcano.si.edu/volcano.cfm?vn=210020 Chaîne des Puys], [https://en.wikipedia.org/wiki/Global_Volcanism_Program Global Volcanism Program], [https://en.wikipedia.org/wiki/Smithsonian_Institution Smithsonian Institution] {{eng oznaka}}
*[http://www.parcdesvolcans.fr/ Parc naturel régional des volcans d'Auvergne], službene stranice Parka prirode vulkana Auvergne {{fr}}
*[http://www.parcdesvolcans.fr/ Parc naturel régional des volcans d'Auvergne], službene stranice Parka prirode vulkana Auvergne {{fr}}

Posljednja izmjena od 8. svibanj 2022. u 08:40

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Chaîne des Puys je lanac vulkanskih kupola, i maarova u francuskom Središnjem masivu. Dug je oko 40 km i sadrži 48 stožastih brda, 8 vulkanskih kupola i 15 maarova i erupcijskih kratera. Najviša točka mu je 1.465 m visok ugasli vulkan Puy de Dôme koji se nalazi u sredini lanca. Lanac uključuje i dugi rasjed Limagne i izvrnuti reljef Montagne de la Serre. Ime mu dolazi od francuskog naziva za vulkansku planinu oblog profila - puy (starofrancuski jezik: „uzvisina”). Chaîne des Puys je reprezentativni dio Zapadnoeuropskog rasjeda koji je nastao nakon formacije Alpa prije 35 milijuna godina. Geološke odlike ove skupine su primjer kako kontinentalna kora puca, potom se urušava, dopuštajući magmi iz dubine da potakne uzdizanje površine. Smatra se da je posljednja vulkanska erupcija ovih vulkana bila oko 4040. pr. Kr. (± 150 godina).

Pogled na Chaîne des Puys s Puy de Dômea južno zimi.
Pogled na Chaîne des Puys s Puy de Dômea južno zimi.

God. 2018., Chaîne des Puys upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao „izvanredan primjer kontinentalnog rasjeda koji je jedan od pet glavnih faza tektonike ploča”[1]

Povijest i odlike

Južna padina Chaîne des Puys sa puy Parioua; s lijeva na desno: Puy de Fraisse (iza četinjača), Puy Gouttes, Puy Chopine, Puy de Louchadière , blizanci Puys Coquille i Jume, te Puy de Chaumont i Puy de la Nugere.

Chaîne des Puys se počeo formirati prije oko 95.000 godina, a vulkanska aktivnost koja je stvorila ovo gorje je prestala prije oko 10.000 godina[2]. Većina stožaca je nastala „strombolijskim erupcijama” i obično imaju jako izražene kratere na vrhu. Neki imaju kratere u obliku gnijezda, dok ostali imaju slomljene rubove kratera kroz koje je lava protjecala[2]. Nasuprot tomu, Puy de Dôme je nastao „pelejskom erupcijom” koja se odlikuje dugim razdobljima mirovanja koji su isprekidani iznenadnim i iznimno nasilnim erupcijama[2].

Ovo gorje je jako važno za razvoj vulkanologije jer je bilo prvo mjesto koje je od 1820-ih istraživao engleski geolog George Julius Poulett Scrope. On je 1827. godine objavio svoj klasični rad „Memoari o geologiji središnje Francuske, uključujući vulkansko formiranje Auvergnea, Velaya i Vivaraisa”, koje je kasnije dopunjeno i izdano u popularnijem djelu, „Geologija i ugasli vulkani središnje Francuske” 1858. god.[3] Ova djela su bili prvi objavljeni opisi gorja Chaîne des Puys i njegova analiza je udarila temelje mnogim osnovnim načelima vulkanologije.

Izvori

  1. Chaîne des Puys - Limagne fault tectonic arena, UNESCO (engl.) Pristupljeno 11. srpnja 2018.
  2. 2,0 2,1 2,2 Richard L. Scheffel i Susan J. Wernet, ur. Natural Wonders of the World, United States of America: Reader's Digest Association, Inc., 1980., str. 306.–307. ISBN 0-89577-087-3
  3. George Poulett Scrope, The Geology and extinct Volcanos of Central France, J. Murray, London, 1858. str. 258. ISBN 0-405-10459-6
  • Alwyn Scarth i Jean-Claude Tanguy, Volcanoes of Europe, Oxford University Press, 2001. str. 243. ISBN 0-19-521754-3

Vanjske poveznice