Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Anaklet: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Anaklet'''-->{{Infookvir papa |
{{Infookvir papa |
| hrvatsko_ime = Anaklet
| hrvatsko_ime = Anaklet
| latinsko_ime = Anacletus
| latinsko_ime = Anacletus

Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 14:16

Anaklet
Anacletus

Pravo ime Anacletus
Početak pontifikata oko 79.
Kraj pontifikata oko 92.
Prethodnik Sveti Lino
Nasljednik Klement I.
Rođen
Rim
Umro oko 92.
Rim
Papinski grb
Svetac
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 26. travnja
Portal o kršćanstvu

Anaklet, papa od oko 79. do 92. Vjerojatno je Anaklet ista osoba kao i papa Kleto, premda tradicija o tome nije jedinstvena.

Životopis

Euzebije Cezarejski, Irenej Lionski, Augustin i Opatat drže da su Anaklet i Kleto jedna te ista osoba, ali ga drugačije smještaju u slijed papa. Za Augustina i Optata, on je neposredni nasljednik Klementov, a za Ireneja, on je nasljednik Linin. Ostali izvori, među kojima i Liber pontificalis, kao i katolički Misal, drže da su to bile dvije različite osobe, te da je Kleto bio nasljednik Linin (76.-89.), a Anaklet nasljednik Kletin (89.91.) U skladu s time, od 1947. g. je prihvaćeno da je Anaklet bio treći papa.[1]

Anaklet je osnovao "Gradilište Svetog Petra" ("Fabbrica San Pietro"), ustanove koja brine o svim redovima u Vatikanu, a djeluje i danas. U njegovo doba dogodila se erupcija vulkana Vezuva, a kako je samo nekoliko godina prije toga razoren i Jeruzalem, mnogi su kršćani tada vjerovali u skorašnji smak svijeta.[2]

Prema predaji Anaklet je umro mučeničkom smrću 13. srpnja 88., a njegove su relikvije pokopane u Bazilici svetog Petra u Vatikanu, uz ostatke sv. Line. Spomen svetog Kleta slavi se 26. travnja, a svetog Anakleta 13. srpnja.

Izvori

  1. Tomašević, Silvije: Pape kroz povijest, Adamić, Rijeka, 2003., ISBN 953-219-111-9, str. 67
  2. Pape kroz povijest str. 67-68