Razlika između inačica stranice »Space Shuttle«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)) |
||
| (Nisu prikazane 2 međuinačice istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Space Shuttle'''--> | <!--'''Space Shuttle'''--> | ||
:''Ovo je članak o [[Svemirske letjelice|svemirskoj letjelici]], za članak o istoimenom svemirskom programu vidi [[Program Space Shuttle]].'' | :''Ovo je članak o [[Svemirske letjelice|svemirskoj letjelici]], za članak o istoimenom svemirskom programu vidi [[Program Space Shuttle]].'' | ||
{{Svemirska letjelica | {{Svemirska letjelica | ||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
| slika =STS120LaunchHiRes.jpg | | slika =STS120LaunchHiRes.jpg | ||
| opis_slike =Lansiranje Space Shuttlea ''[[Space Shuttle Discovery|Discovery]]'' na početku misije STS-120 | | opis_slike =Lansiranje Space Shuttlea ''[[Space Shuttle Discovery|Discovery]]'' na početku misije STS-120 | ||
| organizacija =[[NASA]]<br>'''Država''' {{ZD+X/S|SAD}}<br><br>'''Proizvođač'''<br>''United Space Alliance:''<br>''[[Rockwell]]/[[Boeing]]''<ref name="Rockwell">{{ | | organizacija =[[NASA]]<br>'''Država''' {{ZD+X/S|SAD}}<br><br>'''Proizvođač'''<br>''United Space Alliance:''<br>''[[Rockwell]]/[[Boeing]]''<ref name="Rockwell">{{Citiranje web|publisher=Boeing|url=http://www.boeing.com/history/bna/shuttle.htm |title= Rockwell International Space Shuttle Orbiter}}</ref><br>(orbiter)<br>''[[Thiokol]]/[[Alliant Techsystems]]''<ref name="Alliant Techsystems">{{Citiranje web|publisher=Alliant Techsystems|url=http://www.atk.com/Customer_Solutions_SpaceSystems/cs_ss_hsf_ssrsrm.asp |title= Space Shuttle Reusable Solid Rocket Motor (RSRM)}}</ref> (pogonske rakete)<br>''[[Lockheed Martin]]<ref name="External Tank">{{Citiranje web|publisher=Lockheed Martin|url=http://www.lockheedmartin.com/ssc/michoud/ExternalTank/index.html |title= External Tank}}</ref> (Martin Marietta)''<br>(vanjski tank) | ||
| uloga =Sistem s ljudskom posadom za lansiranje i povratak, za djelomično višekratno korištenje | | uloga =Sistem s ljudskom posadom za lansiranje i povratak, za djelomično višekratno korištenje | ||
| posada = 2-8, maksimalno moguće 11 | | posada = 2-8, maksimalno moguće 11 | ||
| datum_lansiranja ='''Prvi let'''<br>12. travnja 1981.<ref name="STS-1">{{ | | datum_lansiranja ='''Prvi let'''<br>12. travnja 1981.<ref name="STS-1">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://spaceflight.nasa.gov/shuttle/archives/sts-1/index.html |title= Space Shuttle Program Begins with Launch of STS-1}}</ref> | ||
| trajanje_misije =2-17 dana<br><br>'''Povijest lansiranja'''<br><br>'''Status''': povučen<br>'''Mjesta lansiranja'''<br>LC-39,<ref name=LC-39>{{ | | trajanje_misije =2-17 dana<br><br>'''Povijest lansiranja'''<br><br>'''Status''': povučen<br>'''Mjesta lansiranja'''<br>LC-39,<ref name=LC-39>{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/facilities/lc39a.html |title= Launch Complex 39-A & 39-B}}</ref> [[Svemirski centar John F. Kennedy|Svemirski centar Kennedy]]<br>SLC-6,<ref name=SLC-6>{{Citiranje web|publisher=globalsecurity.org|url=http://www.globalsecurity.org/space/facility/vafb-slc-6.htm |title= Space Launch Complex 6 [SLC-6]}}</ref> Zrakoplovna baza Vandenberg (nekorišteno)<br>'''Ukupno lansiranja''': 134<br>'''Uspješnih misija''': 132<br>'''Neuspješnih''': 2<br>(eksplozija pri lansiranju, ''Challenger'')<br>'''Ostalo''': 1<br>(raspad pri povratku u atmosferu, ''Columbia'')<br>'''Istaknuti korisni tereti''':<br>[[Međunarodna svemirska postaja|Komponente Međunarodne svemirske postaje]]<br>[[Svemirski teleskop Hubble]]<br>[[Galileo (svemirska letjelica)|Galileo]]<br>[[Sonda Magellan]]<br>[[Chandra]]<br>[[Compton Gamma Ray Observatory]] | ||
| visina =56,1 [[Metar|m]] | | visina =56,1 [[Metar|m]] | ||
| promjer =8,69 [[Metar|m]] | | promjer =8,69 [[Metar|m]] | ||
| volumen = | | volumen = | ||
| nosivost ='''Niska orbita'''<br>24 400 [[Kilogram|kg]]<br>'''Geostacionarna orbita'''<br>3810 [[Kilogram|kg]]<br><br>'''Stupnjeva''': 2<br><br>'''(0. stupanj) Pogonske rakete'''<br>(''Solid Rocket Boosters'')<br>'''Broj raketa''': 2<br>'''Motori''': 1 (čvrsto gorivo)<br>'''Potisak''': 12,5 [[Njutn|MN]] (na razini mora)<br>'''Specifični impuls''': 269 s<br>'''Vrijeme sagorijevanja''': 124 s<br><br>'''1. stupanj - Vanjski tank'''<br>'''Motori''': (bez motora, 3 glavna motora na orbiteru)<br>'''Potisak''': 5,45220 [[Njutn|MN]] (na razini mora)<br>'''Specifični impuls''': 455 s<br>'''Vrijeme sagorijevanja''': 480 s<br>'''Gorivo''':<br>Tekući [[kisik]]/tekući [[vodik]]<br><br>'''2. stupanj - Orbiter'''<br>'''Motori''':<br>3 ''[[Rocketdyne]]'' Block IIA SSME<br>2 orbitalna manevarska sistema<br>'''Potisak''':<br>53,4 [[Njutn|kN]] ukupno u vakumu<br>'''Specifični impuls''': 316 s<br>'''Vrijeme sagorijevanja''': 1250s<br>'''Gorivo''':<br>Monometilhidrazin/<br>Dinitrogen tetroksid<br>(MMH/N<sub>2</sub>O<sub>4</sub>)<ref name="MMH/N2O4">{{ | | nosivost ='''Niska orbita'''<br>24 400 [[Kilogram|kg]]<br>'''Geostacionarna orbita'''<br>3810 [[Kilogram|kg]]<br><br>'''Stupnjeva''': 2<br><br>'''(0. stupanj) Pogonske rakete'''<br>(''Solid Rocket Boosters'')<br>'''Broj raketa''': 2<br>'''Motori''': 1 (čvrsto gorivo)<br>'''Potisak''': 12,5 [[Njutn|MN]] (na razini mora)<br>'''Specifični impuls''': 269 s<br>'''Vrijeme sagorijevanja''': 124 s<br><br>'''1. stupanj - Vanjski tank'''<br>'''Motori''': (bez motora, 3 glavna motora na orbiteru)<br>'''Potisak''': 5,45220 [[Njutn|MN]] (na razini mora)<br>'''Specifični impuls''': 455 s<br>'''Vrijeme sagorijevanja''': 480 s<br>'''Gorivo''':<br>Tekući [[kisik]]/tekući [[vodik]]<br><br>'''2. stupanj - Orbiter'''<br>'''Motori''':<br>3 ''[[Rocketdyne]]'' Block IIA SSME<br>2 orbitalna manevarska sistema<br>'''Potisak''':<br>53,4 [[Njutn|kN]] ukupno u vakumu<br>'''Specifični impuls''': 316 s<br>'''Vrijeme sagorijevanja''': 1250s<br>'''Gorivo''':<br>Monometilhidrazin/<br>Dinitrogen tetroksid<br>(MMH/N<sub>2</sub>O<sub>4</sub>)<ref name="MMH/N2O4">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://www-pao.ksc.nasa.gov/nasafact/count2.htm |title= Countdown! NASA Launch Vehicles and Facilities}}</ref><ref name="MMH/N2O4/2">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://quest.arc.nasa.gov/people/journals/space/cdavis/04-04.html |title= Propellants - You Can't Leave the Earth without Us!}}</ref> | ||
| autonomija = | | autonomija = | ||
}} | }} | ||
'''Space Shuttle''', službeno nazvan ''Space Transportation System'' ili ''STS'' (Svemirski transportni sistem), [[Svemirske letjelice|svemirska je letjelica]] koju je kroz svemirsku agenciju [[NASA]] koristila vlada [[SAD|Sjedinjenih Država]] za svemirske letove s ljudskom posadom. Prvi letovi obavljeni su 1981., a povučen je iz upotrebe 2011. godine.<ref name=Retiring>{{ | '''Space Shuttle''', službeno nazvan ''Space Transportation System'' ili ''STS'' (Svemirski transportni sistem), [[Svemirske letjelice|svemirska je letjelica]] koju je kroz svemirsku agenciju [[NASA]] koristila vlada [[SAD|Sjedinjenih Država]] za svemirske letove s ljudskom posadom. Prvi letovi obavljeni su 1981., a povučen je iz upotrebe 2011. godine.<ref name=Retiring>{{Citiranje web|publisher=SPACE.com|url=http://www.space.com/missionlaunches/050512_rtf_shuttle.html |title= Shuttle's Retirement May Affect ISS Construction, NASA Chief Says}}</ref>,. U tome je razdoblju ostvareno 135 misija. Pri polijetanju sastoji se od tamnocrvenog vanjskog tanka (''External tank'', ''ET''), dvije bijele pogonske rakete na čvrsto gorivo (''Solid Rocket Boosters'', ''SRBs'') i orbitera, krilatog svemirskog zrakoplova koji je Space Shuttle u najužem smislu termina. | ||
Orbiter prevozi [[astronaut]]e, najčešće njih pet do sedam, i korisni teret kao [[Umjetni satelit|satelite]] ili komponente svemirske stanice, do 22 700 kg težine, u nižu [[Orbita|orbitu]], gornji dio [[Atmosfera|atmosfere]] ili [[Termosfera|termosferu]]<ref name="atmos">{{ | Orbiter prevozi [[astronaut]]e, najčešće njih pet do sedam, i korisni teret kao [[Umjetni satelit|satelite]] ili komponente svemirske stanice, do 22 700 kg težine, u nižu [[Orbita|orbitu]], gornji dio [[Atmosfera|atmosfere]] ili [[Termosfera|termosferu]]<ref name="atmos">{{Citiranje web|url=http://liftoff.msfc.nasa.gov/academy/space/atmosphere.html |title=Earth's Atmosphere |dateformat=mdy |publisher=[[NASA]] |author=NASA}}</ref>. Po završetku misije, uključuju se potisnici orbitalnog manevarskog sitema<ref name=OMS>{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://spaceflight.nasa.gov/shuttle/reference/shutref/sts/requirements.html |title= Space Shuttle Requirements}}</ref> (''Orbital Maneuvering System OMS'') radi deorbitiranja i povratka u nižu atmosferu. Za vrijeme poniranja orbiter usporava iz nadzvučnog leta korištenjem trenja o atmosferu (zračno kočenje ili ''aerobraking''), te se pri fazi ateriranja ponaša kao [[Jedrilica (zrakoplov)|jedrilica]], i obavlja slijetanje u potpunosti bez pogona. | ||
==Opis== | ==Opis== | ||
Shuttle je prva orbitalna svemirska letjelica projektirana za djelomično višestruko korištenje. Prevozi korisni teret u nižu orbitu, omogućuje rotaciju posade na [[Međunarodna svemirska postaja|Međunarodnoj svemirskoj postaji]] (''ISS'')<ref name=ISS>{{ | Shuttle je prva orbitalna svemirska letjelica projektirana za djelomično višestruko korištenje. Prevozi korisni teret u nižu orbitu, omogućuje rotaciju posade na [[Međunarodna svemirska postaja|Međunarodnoj svemirskoj postaji]] (''ISS'')<ref name=ISS>{{Citiranje web|publisher=seds.org|url=http://seds.org/~spider/shuttle/iss-sche.htmll |title= International Space Station Flight Schedule}}</ref>, i obavlja popravke satelita, svemirskih postaja i sličnih orbitalnih uređaja. Orbiter također može ukrcati satelite i druge terete iz orbite i vratiti ih na [[Zemlja|zemlju]]. Svaki pojedini Shuttle bio je dizajniran za planirani radni vijek od 100 letova kroz 10 godina korištenja.<ref name=Allabout>{{Citiranje web|publisher=space.com|url=http://www.space.com/space-shuttle/|title=All About the Space Shuttle|archiveurl=https://web.archive.org/web/20061125005515/http://www.space.com/space-shuttle/|archivedate=25 studenoga 2006|accessdate=20 lipnja 2009}}</ref> Glavni odgovorni dizajner STS-a bio je [[Maxime Faget]]<ref name=Faget>{{Citiranje web|publisher=astronautix.com|url=http://www.astronautix.com/articles/maxilder.htm |title= Max Faget: Master Builder}}</ref>, koji je također nadgledao projekte svemirskih letjelica [[Program Mercury|Mercury]], [[Program Gemini|Gemini]] i [[Program Apollo|Apollo]]. Ključni faktor pri određivanju veličine i oblika Shuttlea bila je potreba za ukrcajem najvećih predviđenih komercijalnih i vojnih satelita, i mogućnost korištenja krajnih strana nominalne putanje povratka radi potreba vojnih misija [[Ratno zrakoplovstvo SAD-a|američkog zrakoplovstva]], za mogućnost odustajanja nakon jedne orbite pri lansiranju u polarnu orbitu. Faktori koji su uvjetovali višekratnu upotrebu pogonskih raketa i potrošni vanjski tank bili su zahtjevi Pentagona za sredstvom visokog kapaciteta ukrcaja radi postavljanja satelita i nastojanje [[Richard Nixon|Nixonove]]<ref name=Nixon>{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://history.nasa.gov/printFriendly/stsnixon.htm|title= President Nixon's 1972 Announcement on the Space Shuttle}}</ref> administracije da smanji troškove svemirskog istraživanja razvojem svemirske letjelice sa komponentama za višekratnu upotrebu. | ||
Izrađeno je šest Space Shuttle orbitera; prvi, [[Space Shuttle Enterprise|''Enterprise'']], nije izrađen za svemirski let, te je korišten samo za testiranja.<ref name=(OV-101)>{{ | Izrađeno je šest Space Shuttle orbitera; prvi, [[Space Shuttle Enterprise|''Enterprise'']], nije izrađen za svemirski let, te je korišten samo za testiranja.<ref name=(OV-101)>{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/enterprise.html|title= Enterprise (OV-101)}}</ref> Preostalih pet; [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']],<ref name=(OV-102)>{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/columbia.html|title= Columbia (OV-102)}}</ref> [[Space Shuttle Challenger|''Challenger'']],<ref name="(STA-099, OV-99)">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/challenger.html|title= Challenger (STA-099, OV-99)}}</ref> [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']],<ref name=(OV-103)>{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/discovery.html|title= Discovery (OV-103)}}</ref> [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']],<ref name=(OV-104)>{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/atlantis.html|title= Atlantis (OV-104)}}</ref> i [[Space Shuttle Endeavour|''Endeavour'']],<ref name=(OV-105)>{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/endeavour.html|title= Endeavour (OV-105)}}</ref> korišteni su za svemirske letove. Dvije letjelice izgubljene su u nesrećama: ''Challenger'' je eksplodirao nakon polijetanja 1986., dok se ''Columbia'' disintegrirala pri povratku u atmosferu 2003., u oba slučaja sa sedam poginulih astronauta. ''Endeavour'' je izgrađen kao zamjena za ''Challenger''.<ref name="EN1">{{Citiranje web|publisher=NASA - National Aeronautics and Space Administration|url=http://www.nasa.gov/centers/kennedy/shuttleoperations/orbiters/orbitersend.html |title=NASA Orbiter Fleet}}</ref> | ||
Svaki Space Shuttle je djelomično višekratno upotrebivi sistem, sastavljen od tri glavna segmenta: Orbiter (''Orbiter Vehicle OV'') za višekratnu upotrebu, potrošni vanjski tank (''external tank ET''), i dvije djelomično višekratno upotrebive pogonske rakete (''solid rocket boosters SRBs''). Tank i rakete odbacuju se u toku penjanja; te samo orbiter ulazi u orbitu. Letjelica se lansira okomito kao konvencionalna raketa, dok orbiter jedri bez pogona motora u vodoravno slijetanje, nakon čega se ponovo oprema za daljnje letove. | Svaki Space Shuttle je djelomično višekratno upotrebivi sistem, sastavljen od tri glavna segmenta: Orbiter (''Orbiter Vehicle OV'') za višekratnu upotrebu, potrošni vanjski tank (''external tank ET''), i dvije djelomično višekratno upotrebive pogonske rakete (''solid rocket boosters SRBs''). Tank i rakete odbacuju se u toku penjanja; te samo orbiter ulazi u orbitu. Letjelica se lansira okomito kao konvencionalna raketa, dok orbiter jedri bez pogona motora u vodoravno slijetanje, nakon čega se ponovo oprema za daljnje letove. | ||
Roger A. Pielke, Jr. je procijenio da je trošak programa Space Shuttle do 2008. iznosio 170 milijardi [[Američki dolar|američkih dolara]], prema tečaju iz 2008., što znači da je prosječni trošak pojedinog leta oko 1,5 milijardi američkih dolara.<ref>[http://sciencepolicy.colorado.edu/admin/publication_files/resource-2656-2008.18.pdf ''The Rise and Fall of the Space Shuttle''], Book Review: FINAL COUNTDOWN: NASA and the End of the Space Shuttle Program by Pat Duggins, American Scientist, 2008, Vol. 96, No. 5, p. 32.</ref><ref name=Pielke>{{ | Roger A. Pielke, Jr. je procijenio da je trošak programa Space Shuttle do 2008. iznosio 170 milijardi [[Američki dolar|američkih dolara]], prema tečaju iz 2008., što znači da je prosječni trošak pojedinog leta oko 1,5 milijardi američkih dolara.<ref>[http://sciencepolicy.colorado.edu/admin/publication_files/resource-2656-2008.18.pdf ''The Rise and Fall of the Space Shuttle''], Book Review: FINAL COUNTDOWN: NASA and the End of the Space Shuttle Program by Pat Duggins, American Scientist, 2008, Vol. 96, No. 5, p. 32.</ref><ref name=Pielke>{{Citiranje web|publisher=americanscientist.org|url=http://www.americanscientist.org/bookshelf/pub/the-rise-and-fall-of-the-space-shuttle|title= The Rise and Fall of the Space Shuttle}}</ref> | ||
Ponekad se sam obiter naziva Space Shuttleom. Tehnički gledano, to je pogrešno pripisani naziv, jer je "Svemirski transportni sistem" (''Space Transportation System'') kombinacija orbitera, vanjskog tanka i djelomično ponovo upotrebivih pogonskih raketa.<ref name="worldspace">{{ | Ponekad se sam obiter naziva Space Shuttleom. Tehnički gledano, to je pogrešno pripisani naziv, jer je "Svemirski transportni sistem" (''Space Transportation System'') kombinacija orbitera, vanjskog tanka i djelomično ponovo upotrebivih pogonskih raketa.<ref name="worldspace">{{Citiranje web|publisher=worldspaceflight.com|url=http://www.worldspaceflight.com/addendum/us_rockets/sts.html |title=Space Transportation System}}</ref> Sva tri segmenta zajedno, nazivaju se ''"Stack"'' ([[Engleski jezik|eng]]. skupina elemenata, masa, mnoštvo). | ||
===Orbiter=== | ===Orbiter=== | ||
Orbiter podsjeća na [[zrakoplov]] s dvostrukim delta krilima, s kutem 81° na unutarnjem napadnom rubu i 45° na vanjskom napadnom rubu.<ref name="angl">{{ | Orbiter podsjeća na [[zrakoplov]] s dvostrukim delta krilima, s kutem 81° na unutarnjem napadnom rubu i 45° na vanjskom napadnom rubu.<ref name="angl">{{Citiranje web|publisher=Aerospace-Technology.com The website for the aerospace industry|url=http://www.aerospace-technology.com/projects/discovery/ |title=Nasa Space Shuttle Orbiter Vehicles – Discovery, Atlantis and Endeavor, USA}}</ref> Napadni rub okomitog stabilizatora nagnut je unatrag pod kutem od 50°. Četiri elevona, montirana na izlaznim rubovima krila, zračna kočnica na kormilu, montirana na izlaznom rubu stabilizatora, i zakrilce na trupu kontroliraju orbiter pri poniranju i slijetanju. Orbiter raspolaže s velikim prostorom za korisni teret, širine 4,6 [[Metar|m]] i dužine 18,3 [[Metar|m]], koji zauzima veći dio trupa. | ||
<ref name="angl"/> | <ref name="angl"/> | ||
Tri glavna motora (''Space Shuttle main engines SSMEs'') montirani su u trokutni raspored na stažnjem kraju trupa. Motori se mogu okretati oko osi 10,5 stupnjeva gore i dolje i 8,5 stupnjeva lijevo i desno tijekom uspona radi promjene smjera potiska i kormilarenja.<ref name="SSMEs">{{ | Tri glavna motora (''Space Shuttle main engines SSMEs'') montirani su u trokutni raspored na stažnjem kraju trupa. Motori se mogu okretati oko osi 10,5 stupnjeva gore i dolje i 8,5 stupnjeva lijevo i desno tijekom uspona radi promjene smjera potiska i kormilarenja.<ref name="SSMEs">{{Citiranje web|publisher=century-of-flight.net|url=http://www.century-of-flight.net/Aviation%20history/space/Space%20Shuttle%20history.htm |title=The exploration of space - Space Shuttle history}}</ref> Struktura orbitera izrađena je većinom od [[Legura|legure]] [[aluminij]]a,<ref name="CF">{{Citiranje web|publisher=U.S. Centennial of Flight Commision|url=http://www.centennialofflight.gov/essay/Evolution_of_Technology/TPS/Tech41.htm |title=Shuttle Thermal Protection System (TPS).}}</ref> dok je struktura motora izrađena od [[Titan (element)|titana]] (legura). | ||
===Pogonske rakete=== | ===Pogonske rakete=== | ||
Svaka od dvije pogonske rakete (''Solid rocket boosters SRBs'') omogućava 12,5 milijuna [[njutn]]a potiska pri lansiranju,<ref name="SRBs">{{ | Svaka od dvije pogonske rakete (''Solid rocket boosters SRBs'') omogućava 12,5 milijuna [[njutn]]a potiska pri lansiranju,<ref name="SRBs">{{Citiranje web|publisher= National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://history.nasa.gov/SP-4012/vol3/ch1.htm|title=SP-4012 NASA HISTORICAL DATA BOOK: VOLUME III PROGRAMS AND PROJECTS 1969-1978}}</ref> što je 83% od ukupnog potiska potrebnog za lansiranje. Pogonske rakete odbacuju se dvije minute nakon lansiranja na visini od otprilike 45,7 [[Kilometar|km]],<ref name="CF"/> te potom otvaraju padobrane i spuštaju se u ocean radi procedure povratka u [[Svemirski centar John F. Kennedy|svemirski centar Kennedy]].<ref>{{Citiranje web |title=NASA Space Shuttle Columbia Launch |url=http://www.asterpix.com/console?as=1203639196321-20328515dc }}</ref> Kućišta pogonskih raketa izrađena su od [[čelik]]a debljine oko 1,3 cm.<ref>{{Citiranje web |author=NASA|url=http://history.nasa.gov/rogersrep/v2appl2b.htm |title=Report of the Presidential Commission on the Space Shuttle Challenger Accident |publisher=NASA}}</ref> | ||
===Komande leta=== | ===Komande leta=== | ||
Na prvim letovima Shuttlea korišten je ''GRiD Compass'',<ref name="GRiD">{{ | Na prvim letovima Shuttlea korišten je ''GRiD Compass'',<ref name="GRiD">{{Citiranje web|publisher=Old Computers, rare, vintage and obsolete computers|url=http://oldcomputers.net/grid1101.html|title=GRiD Compass 1101}}</ref> jedno od prvih [[Prijenosno računalo|prijenosnih računala]]. Radi cijene od najmanje 8000 američkih dolara, ''GRiD Compass'' nije bio komercijalno uspješan, ali radi svoje veličine i težine nudio je neusporedive performanse,<ref name="GRiD1">{{Citiranje web|url=http://www.computerhistory.org/events/index.php?id=1139464298|title=Pioneering the Laptop:Engineering the GRiD Compass|dateformat=mdy|publisher=The Computer History Museum|year=2006|author=The Computer History Museum}}</ref> te je NASA bila jedna od prvih korisnika.<ref name="GRiDNASA">{{Citiranje web|url=http://ntrs.nasa.gov/search.jsp?R=499112&id=1&qs=Ntt%3DGRiD%252BCompass%26Ntk%3Dall%26Ntx%3Dmode%2520matchall%26N%3D0%26Ns%3DHarvestDate%257c1|title=Portable Computer |dateformat=mdy |publisher=NASA|year=1985|author=NASA}}</ref> | ||
Shuttle je bio jedno od prvih vozila koja su koristila kompjutorizirane [[Komande leta|''fly-by-wire'']] digitalne komande leta<ref name="FBW">{{ | Shuttle je bio jedno od prvih vozila koja su koristila kompjutorizirane [[Komande leta|''fly-by-wire'']] digitalne komande leta<ref name="FBW">{{Citiranje web|publisher=aviationexplorer.com|url=http://www.aviationexplorer.com/Fly_By_Wire_Aircraft.html|title=FLY-BY-WIRE AIRCRAFT HISTORY, FACTS AND PICTURES}}</ref>, što znači da nema mehaničkih ili hidrauličkih veza između upravljačke palice pilota i upravljačkih površina ili ''Reaction control system'' potisnika. | ||
Pouzdanost je najveći problem s digitalnim ''fly-by-wire'' sistemima. Veliki dio razvoja odnosio se na Shuttleov kompjutorski sistem. Shuttle koristi pet identičnih redundantnih kompjutora opće namjene ''[[IBM]] 32-bit'', model ''AP-101'',<ref name="IBM">{{ | Pouzdanost je najveći problem s digitalnim ''fly-by-wire'' sistemima. Veliki dio razvoja odnosio se na Shuttleov kompjutorski sistem. Shuttle koristi pet identičnih redundantnih kompjutora opće namjene ''[[IBM]] 32-bit'', model ''AP-101'',<ref name="IBM">{{Citiranje web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://history.nasa.gov/sts1/pages/computer.html|title=Advanced Vehicle Automation and Computers Aboard the Shuttle|author=Dennis Jenkins}}</ref> što stvara vrstu ugrađenog sistema. Četiri kompjutora koristi specijalizirani [[Programska podrška|softver]] nazvan "Primarni avionički softverski sistem (''Primary Avionics Software System, PASS'').<ref name="Computers and Avionics">{{Citiranje web|publisher=klabs.org|url=http://klabs.org/DEI/Processor/shuttle/|title=Space Shuttle Computers and Avionics}}</ref> Peti rezervni kompjutor koristi odvojeni softver nazvan "Rezervne komande leta" (''Backup Flight System, BFS''). Zajedno se nazivaju "Sistem obrade podataka" (''Data Processing System, DPS'').<ref name="LogicD">{{Citiranje web|publisher=NASA Office of Logic Design|url=http://www.klabs.org/mapld06/abstracts/139_ferguson_a.html |title=Implementing Space Shuttle Data Processing System Concepts in Programmable Logic Devices |author=Ferguson, Roscoe C. |coauthors=Robert Tate and Hiram C. Thompson}}</ref><ref name="ibm">{{Citiranje web|url=http://www-03.ibm.com/ibm/history/exhibits/space/space_shuttle.html |title=IBM and the Space Shuttle |dateformat=mdy|author=IBM |publisher=[[IBM]]}}</ref> | ||
Razvojni cilj Sistema obrade podataka je sigurnost i pouzdanost u slučaju kvara. Nakon jednog kvara, Shuttle još uvijek može nastaviti misiju, dok nakon dva kvara može sigurno sletjeti. | Razvojni cilj Sistema obrade podataka je sigurnost i pouzdanost u slučaju kvara. Nakon jednog kvara, Shuttle još uvijek može nastaviti misiju, dok nakon dva kvara može sigurno sletjeti. | ||
| Redak 53: | Redak 53: | ||
[[Slika:Atlantis is landing after STS-30 mission.jpg|mini|lijevo|180px|''Atlantis'' izvlači [[Podvozje zrakoplova|podvozje]] prije slijetanja na pistu kao obični zrakoplov.]] | [[Slika:Atlantis is landing after STS-30 mission.jpg|mini|lijevo|180px|''Atlantis'' izvlači [[Podvozje zrakoplova|podvozje]] prije slijetanja na pistu kao obični zrakoplov.]] | ||
"Rezervne komande leta" (''BFS'')<ref name="BFS">{{ | "Rezervne komande leta" (''BFS'')<ref name="BFS">{{Citiranje web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/technology/sts-newsref/sts-av.html|title=MODULAR AUXILIARY DATA SYSTEM... AVIONICS SYSTEMS}}</ref> posebno su razvijeni softver koji djeluje na petom kompjutoru, korištenom jedino ukoliko cijeli glavni sistem četiri kompjutora pretrpi kvar. Premda su četiri glavna kompjutora [[hardver]]ski [[Redundantnost (baze podataka)|redundantna]], svi djeluju na istom softveru, te ih opći softverski problem može svih onesposobiti. Avionički softver ugrađenog sistema razvijen je u potpuno drukčijim uvjetima u odnosu na javni komercijalni softver, te je broj kodnih linija vrlo mali u usporedbi s njime. Promjene se primjenjuju vrlo rijetko uz obilna testiranja, uz brojno programsko i pokusno osoblje koje radi na maloj količini kompjutorskih kodova. U teoriji, još uvijek se može pokvariti, te ''BFS'' postoji za takve slučajeve. Do danas, za vrijeme niti jednog Shuttleovog svemirskog leta, nije bilo potrebe da ''BFS'' preuzme kontrolu primarnog sistema. | ||
Softver za Shuttleove kompjutore napisan je jezikom više razine nazvanim ''HAL/S'',<ref name="Hal">{{ | Softver za Shuttleove kompjutore napisan je jezikom više razine nazvanim ''HAL/S'',<ref name="Hal">{{Citiranje web|publisher=Computer Dictionary Online|url=http://www.computer-dictionary-online.org/Hal%2FS.htm?q=Hal%2FS|title=Hal/S}}</ref> donekle sličnim na ''PL/I''. Posebno je razvijen za okoliš ugrađenog sistema stvarnog vremena. | ||
Kompjutori ''IBM AP-101''<ref name="AP101">{{ | Kompjutori ''IBM AP-101''<ref name="AP101">{{Citiranje web|publisher=klabs.org|url=http://www.klabs.org/mapld06/abstracts/140_ferguson_a.html|title=Evolution of the Space Shuttle AP101}}</ref><ref name="AP101-2">{{Citiranje web|publisher=National Aeronautics and Space Administration|url=http://history.nasa.gov/computers/Ch4-3.html|title=Computers in the Space Shuttle Avionics System}}</ref> izvorno su raspolagali s oko 424 kilobajta memorije magnetne jezgre pojedinačno. [[Procesor (računarstvo)|procesor]] je mogao obraditi oko 400 000 naredbi u sekundi. Nisu imali [[Tvrdi disk|hard disk]], već su softver učitavali s magnetnih traka. | ||
Godine 1990. originalni kompjutori zamjenjeni su nadograđenim modelom ''AP-101S'',<ref name="AP101S">{{ | Godine 1990. originalni kompjutori zamjenjeni su nadograđenim modelom ''AP-101S'',<ref name="AP101S">{{Citiranje web|publisher=The SAO/NASA Astrophysics Data System|url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1987IEEEP..75..308N|title=SAO/NASA ADS Physics Abstract Service}}</ref><ref name="AP101S-1">{{Citiranje web|publisher=IBM Archives|url=http://www-03.ibm.com/ibm/history/exhibits/space/space_chronology4.html|title=Space flight chronology}}</ref> s 2,5 puta većim kapacitetom memorije (oko 1 megabajt) i tri puta većom brzinom procesora (oko 1,2 milijuna operacija u sekundi). Memorija je promijenjena s magnetnih jezgri na [[poluvodič]]ke s baterijskim napajanjem. | ||
[[Slika:Shuttle Patch.svg|mini|lijevo|180px|Simbol programa Space Shuttle.]] | [[Slika:Shuttle Patch.svg|mini|lijevo|180px|Simbol programa Space Shuttle.]] | ||
===Oznake i simboli=== | ===Oznake i simboli=== | ||
Oblik pisma korišten na Space Shuttle orbiteru je [[Helvetica]].<ref name="Helvetica">{{ | Oblik pisma korišten na Space Shuttle orbiteru je [[Helvetica]].<ref name="Helvetica">{{Citiranje web|publisher=Wikipedia|url=http://en.wikipedia.org/wiki/Helvetica|title=Helvetica}}</ref> Na boku Shuttlea između prozora cockpita i vratiju teretnog prostora istaknuto je ime orbitera. Ispod stražnjih teretnih vratiju nalazi se oznaka NASA-e, tekst "United States" i [[Zastava Sjedinjenih Američkih Država]]. Još | ||
jedna američka zastava istaknuta je na desnom krilu. | jedna američka zastava istaknuta je na desnom krilu. | ||
==Nadogradnje== | ==Nadogradnje== | ||
[[Slika:STSCPanel.jpg|mini|desno|180px|Za vrijeme misije ''[[STS-101]]'', [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']] je bio prvi shuttle s [["Glass cockpit" pilotska kabina|"Glass cockpit" pilotskom kabinom]].<ref name="GC">{{ | [[Slika:STSCPanel.jpg|mini|desno|180px|Za vrijeme misije ''[[STS-101]]'', [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']] je bio prvi shuttle s [["Glass cockpit" pilotska kabina|"Glass cockpit" pilotskom kabinom]].<ref name="GC">{{Citiranje web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://spaceflight.nasa.gov/spacenews/factsheets/pdfs/21stCenturyShuttle.pdf|title=THE 21 CENTURY SPACE SHUTTLE}}</ref>]] | ||
Unutrašnjost shuttlea ostaje uvelike slična originalnom dizajnu, s iznimkom unaprijeđenih avioničkih kompjutora. Kao dodatak kompjutorskim nadogradnjama, originalni jednobojni displeji vektorske grafike u pilotskoj kabini zamijenjeni su suvremenim ravnim diplejima u boji, nalik onima u suvremenim putničkim zrakoplovima kao [[Airbus A380]] i [[Boeing 777]], što se naziva [["Glass cockpit" pilotska kabina|glass cockpit]]. Također se ukrcavaju i kompjutori s mogućnošću programiranja (izvorno, ''[[Hewlett-Packard|HP]]-41C''<ref name="HP-41C">{{ | Unutrašnjost shuttlea ostaje uvelike slična originalnom dizajnu, s iznimkom unaprijeđenih avioničkih kompjutora. Kao dodatak kompjutorskim nadogradnjama, originalni jednobojni displeji vektorske grafike u pilotskoj kabini zamijenjeni su suvremenim ravnim diplejima u boji, nalik onima u suvremenim putničkim zrakoplovima kao [[Airbus A380]] i [[Boeing 777]], što se naziva [["Glass cockpit" pilotska kabina|glass cockpit]]. Također se ukrcavaju i kompjutori s mogućnošću programiranja (izvorno, ''[[Hewlett-Packard|HP]]-41C''<ref name="HP-41C">{{Citiranje web|publisher= National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://history.nasa.gov/computers/Ch4-6.html|title=Computers in the Space Shuttle Avionics System}}</ref>). Uvođenjem [[Međunarodna svemirska postaja|Međunarodne svemirske postaje]], unutrašnje zračne komore zamijenjene su vanjskim sistemom pristajanja radi mogućnosti većeg prostora za korisni teret na srednjoj palubi za vrijeme misija snabdijevanja orbitalne stanice. | ||
Na Shuttleovim glavnim motorima (''SSMEs'') izvršeno je više poboljšanja radi veće snage i pouzdanosti, što objašnjava izraze kao "glavni motori na 104% snage". To ne znači da su motori forsirani preko sigurnosne granice, već je cifra od 100% originalni određeni nivo snage. Za vrijeme dugotrajnog razvojnog programa, [[Rocketdyne]] je ustanovio da je motor sposoban za siguran i pouzdan rad na 104% izvorno određene snage. Iako je bio moguće preformulirati omjer izlazne snage, te sadašnjih 104% podijeliti na 100%, radi toga bila bi potrebna revizija brojne ranije dokumentacije i softvera, te je iznos 104% zadržan. Nadogradnje glavnih motora označene su "''block'' bojevima", kao ''block I'', ''block II'', i ''block IIA''.<ref name="block">{{ | Na Shuttleovim glavnim motorima (''SSMEs'') izvršeno je više poboljšanja radi veće snage i pouzdanosti, što objašnjava izraze kao "glavni motori na 104% snage". To ne znači da su motori forsirani preko sigurnosne granice, već je cifra od 100% originalni određeni nivo snage. Za vrijeme dugotrajnog razvojnog programa, [[Rocketdyne]] je ustanovio da je motor sposoban za siguran i pouzdan rad na 104% izvorno određene snage. Iako je bio moguće preformulirati omjer izlazne snage, te sadašnjih 104% podijeliti na 100%, radi toga bila bi potrebna revizija brojne ranije dokumentacije i softvera, te je iznos 104% zadržan. Nadogradnje glavnih motora označene su "''block'' bojevima", kao ''block I'', ''block II'', i ''block IIA''.<ref name="block">{{Citiranje web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://www.nasa.gov/centers/marshall/pdf/113012main_shuttle_turbopump.pdf|title=Space Shuttle Main Engine Turbopump}}</ref> Nadogradnje su poboljšale pouzdanost, održavanje i performanse motora, te je krajnih 109% snage dosegnuto u hardveru leta s motorima ''Block II'' 2001 | ||
<ref name="109%-1">{{ | <ref name="109%-1">{{Citiranje web|publisher=Pratt & Whitney Rocketdyne|url=http://www.pw.utc.com/vgn-ext-templating/v/index.jsp?vgnextoid=ef4f34890cb06110VgnVCM1000004601000aRCRD|title=Space Shuttle Main Engine}}</ref>.<ref name="109%">{{Citiranje web|publisher=Pratt & Whitney Rocketdyne|url=http://www.pw.utc.com/StaticFiles/Pratt%20%26%20Whitney%20New/Media%20Center/Assets/1%20Static%20Files/Docs/pwr_SSME.pdf|title=Space Shuttle Main Engine (pdf)}}</ref> | ||
Standardna maksimalna snaga je 104%, dok se 106% ili 109% koristi za odustajanje od leta. Za prve dvije misije, ''STS-1'' i ''STS-2'', vanjski tank bio je bijele boje radi zaštite izolacije koja prekriva većinu tanka, ali poboljšanja i testiranja pokazala su da to nije potrebno. Težina koja se uštedi nefarbanjem tanka rezultira povećanom mogućnosti korisnog tereta pri lansiranju u orbitu.<ref name="aerospaceweb">{{ | Standardna maksimalna snaga je 104%, dok se 106% ili 109% koristi za odustajanje od leta. Za prve dvije misije, ''STS-1'' i ''STS-2'', vanjski tank bio je bijele boje radi zaštite izolacije koja prekriva većinu tanka, ali poboljšanja i testiranja pokazala su da to nije potrebno. Težina koja se uštedi nefarbanjem tanka rezultira povećanom mogućnosti korisnog tereta pri lansiranju u orbitu.<ref name="aerospaceweb">{{Citiranje web|url=http://www.aerospaceweb.org/question/spacecraft/q0285.shtml|title=Space Shuttle External Tank Foam Insulation|dateformat=mdy|publisher=Aerospaceweb.org |year=2006|author=Aerospaceweb.org}}</ref> Dodatna težina ušteđena je uklanjanjem nekih od unutarnjih ramenjača u tanku za [[vodik]], koje su se pokazale nepotrebnima. Takav "lagani vanjski tank" korišten je na većini Shuttleovih misija. Na letu ''STS-91'' prvi je puta korišten "super laki vanjski tank",<ref name="SL-tank">{{Citiranje web|publisher=National Aeronautics and Space Administration|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-91/images/captions/KSC-98EC-0685.html|title=STS-91 KSC Photo Index}}</ref> izrađen od legure [[aluminij]]-[[litij]] 2195,<ref name="SL-tank-1">{{Citiranje web|publisher=National Aeronautics and Space Administration|url=http://www1.nasa.gov/centers/marshall/pdf/113020main_shuttle_lightweight.pdf|title=Super Lightweight External Tank}}</ref> koji teži 3,4 tone manje u odnosu na prethodnu verziju laganih tankova. Kako Shuttle ne može letjeti bez posade, svako usavršavanje testira se na operativnim letovima. | ||
Pogonske rakete također su podvrgnute usavršavanjima. Projektni inženjeri nadodali su treće učvršćenje prstenastom brtvom (''O-ring'') na spojeve između segmenata nakon ''Challengerove'' katastrofe. | Pogonske rakete također su podvrgnute usavršavanjima. Projektni inženjeri nadodali su treće učvršćenje prstenastom brtvom (''O-ring'') na spojeve između segmenata nakon ''Challengerove'' katastrofe. | ||
| Redak 80: | Redak 80: | ||
[[Slika:SSME1.jpg|mini|upright|lijevo|180px|Tri mlaznice glavne grupe motora, s dvije čahure orbitalnog manevarskog sistema (''OMS''), i okomitim stabilizatorom.]] | [[Slika:SSME1.jpg|mini|upright|lijevo|180px|Tri mlaznice glavne grupe motora, s dvije čahure orbitalnog manevarskog sistema (''OMS''), i okomitim stabilizatorom.]] | ||
Planirano je još nekoliko modifikacija pogonskih raketa radi poboljšanja performansi i sigurnosti, ali nisu nikada ostvarene. To je rezultiralo sa znatno jednostavnijim, jeftinijim, vjerojatno sigurnijim i snažnijim "Naprednim pogonskim raketama" (''Advanced Solid Rocket Booster'')<ref name="SSMEs"/>, koje su ušle u proizvodnju u prvoj polovici 1990-ih kao podrška svemirskoj stanici, no kasnije su otkazane radi smanjenja troškova, nakon 2,2 milijarde američkih dolara izdataka.<ref>{{ | Planirano je još nekoliko modifikacija pogonskih raketa radi poboljšanja performansi i sigurnosti, ali nisu nikada ostvarene. To je rezultiralo sa znatno jednostavnijim, jeftinijim, vjerojatno sigurnijim i snažnijim "Naprednim pogonskim raketama" (''Advanced Solid Rocket Booster'')<ref name="SSMEs"/>, koje su ušle u proizvodnju u prvoj polovici 1990-ih kao podrška svemirskoj stanici, no kasnije su otkazane radi smanjenja troškova, nakon 2,2 milijarde američkih dolara izdataka.<ref>{{Citiranje web |author=Encyclopedia Astronautica|url=http://www.astronautix.com/lvfam/shuttle.htm|title=Shuttle|publisher=Encyclopedia Astronautica}}</ref> Otkazivanje programa naprednih pogonskih raketa rezultiralo je razvojem super lakog vanjskog tanka (''SLWT''), koji omogućava dio većeg kapaciteta korisnog tereta, dok ne donosi nikakva poboljšanja sigurnosti. Dodatno, Ratno zrakoplovstvo razvilo je vlastiti znatno lakši jednodjelni dizajn pogonskih raketa koristeći sistem strojnog namatanja, ali bio je također otkazan. | ||
Osjetljiva priroda pjenaste izolacije bila je uzrok oštećenja na Termalnom zaštitnom sistemu (''Space Shuttle thermal protection system''), keramičkom toplinskom štitu i toplinskom omotaču orbitera za vrijeme nedavnih lansiranja. NASA ostaje uvjerena da takva oštećenja, iako su bila glavni razlog katastrofe Space Shuttlea ''Columbije'' 1. veljače 2003., neće ugroziti NASA-in cilj dovršenja [[Međunarodna svemirska postaja|Međunarodne svemirske postaje]] (''ISS'') u planiranom | Osjetljiva priroda pjenaste izolacije bila je uzrok oštećenja na Termalnom zaštitnom sistemu (''Space Shuttle thermal protection system''), keramičkom toplinskom štitu i toplinskom omotaču orbitera za vrijeme nedavnih lansiranja. NASA ostaje uvjerena da takva oštećenja, iako su bila glavni razlog katastrofe Space Shuttlea ''Columbije'' 1. veljače 2003., neće ugroziti NASA-in cilj dovršenja [[Međunarodna svemirska postaja|Međunarodne svemirske postaje]] (''ISS'') u planiranom | ||
roku. | roku. | ||
U više navrata od početka 1980-ih bila je predlagana i odbijana isključivo teretna verzija bez posade. Nazvan ''Shuttle-C'', zamijenio bi višekratnu upotrebivost za kapacitet utovara tereta, s velikim potencijalnim uštedama od ponovnog korištenja tehnologije razvijene za Space Shuttle.<ref name="S-c">{{ | U više navrata od početka 1980-ih bila je predlagana i odbijana isključivo teretna verzija bez posade. Nazvan ''Shuttle-C'', zamijenio bi višekratnu upotrebivost za kapacitet utovara tereta, s velikim potencijalnim uštedama od ponovnog korištenja tehnologije razvijene za Space Shuttle.<ref name="S-c">{{Citiranje web|publisher=globalsecurity.org|url=http://www.globalsecurity.org/space/systems/sts-c.html|title=Shuttle-C}}</ref> | ||
Na prve četiri Shuttleove misije, astronauti su nosili modificirana presurizirana odijela američkog ratnog zrakoplovstva za velike visine, zajedno s presuriziranim kacigama za vrijeme penjanja i spuštanja. Od petog leta (''STS-5''), do gubitka ''Challengera'' korištena su jednodjelna svjetloplava ''Nomex'' letačka odijela s djelomično presuriziranim kacigama. Manje nezgrapna, djelomično presurizirana verzija odijela pod pritiskom za velike visine zajedno s kacigom ponovo su uvedena kada su 1988. obnovljeni letovi Shuttlea. | Na prve četiri Shuttleove misije, astronauti su nosili modificirana presurizirana odijela američkog ratnog zrakoplovstva za velike visine, zajedno s presuriziranim kacigama za vrijeme penjanja i spuštanja. Od petog leta (''STS-5''), do gubitka ''Challengera'' korištena su jednodjelna svjetloplava ''Nomex'' letačka odijela s djelomično presuriziranim kacigama. Manje nezgrapna, djelomično presurizirana verzija odijela pod pritiskom za velike visine zajedno s kacigom ponovo su uvedena kada su 1988. obnovljeni letovi Shuttlea. | ||
Odijelo za lansiranje i povratak završilo je svoj radni vijek 1995., te je bilo zamijenjeno potpuno presuriziranim "Naprednim odijelom za spašavanje posade" (''Advanced Crew Escape Suit, ACES''), koje podsjeća na ''Gemini'' svemirsko odijelo korišteno sredinom 1960-ih.<ref name="ACES">{{ | Odijelo za lansiranje i povratak završilo je svoj radni vijek 1995., te je bilo zamijenjeno potpuno presuriziranim "Naprednim odijelom za spašavanje posade" (''Advanced Crew Escape Suit, ACES''), koje podsjeća na ''Gemini'' svemirsko odijelo korišteno sredinom 1960-ih.<ref name="ACES">{{Citiranje web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/behindscenes/suit_yourself.html|title='Suit Yourself' is Easier Said Than Done}}</ref> | ||
Radi produženja mogućeg boravka orbitera na međunarodnoj svemirskoj stanici, instaliran je "Stanica-na-Shuttle sistem prenosa energije" (''Station-to-Shuttle Power Transfer System, SSPTS'')<ref name="SSPTS">{{ | Radi produženja mogućeg boravka orbitera na međunarodnoj svemirskoj stanici, instaliran je "Stanica-na-Shuttle sistem prenosa energije" (''Station-to-Shuttle Power Transfer System, SSPTS'')<ref name="SSPTS">{{Citiranje web|publisher=Boeing|url=http://www.boeing.com/defense-space/space/returntoflight/vehicleupgrades/sspts.html|title=Vehicle Upgrades: Station-Shuttle Power Transfer System (SSPTS)}}</ref>, koji omogućava orbiteru korištenje [[Energija|energije]] svemirske stanice radi uštede vlastite. ''SSPTS'' prvi je puta uspješno korišten na letu ''STS-118''. | ||
===Tehnički podaci=== | ===Tehnički podaci=== | ||
| Redak 107: | Redak 107: | ||
* Težina pri lansiranju: 110 000 kg | * Težina pri lansiranju: 110 000 kg | ||
* Maksimalna težina pri slijetanju: 100 000 kg | * Maksimalna težina pri slijetanju: 100 000 kg | ||
* Glavni motori: Tri Rocketdyne Block IIA SSME,<ref name="BIIA">{{ | * Glavni motori: Tri Rocketdyne Block IIA SSME,<ref name="BIIA">{{Citiranje web|publisher=Boeing|url=http://www.boeing.com/news/releases/1998/news_release_980122e.html|title=Endeavour Mission Is First Flight For Space Shuttle Main Engine Upgraded For Increased Safety And Reliability}}</ref> svaki s potiskom na razini mora od 1752 MN pri 104% snage | ||
* Maksimalni korisni teret: 25 060 kg | * Maksimalni korisni teret: 25 060 kg | ||
* Dimenzije teretnog prostora: 4,6 m sa 18,0 m | * Dimenzije teretnog prostora: 4,6 m sa 18,0 m | ||
| Redak 136: | Redak 136: | ||
==Profil misije== | ==Profil misije== | ||
===Lansiranje=== | ===Lansiranje=== | ||
Sve Space Shuttle misije lansiraju se iz [[Svemirski centar John F. Kennedy|Svemirskog centra Kennedy]] (''Kennedy Space Center, KSC''). Lansiranja se ne provode u slučaju [[Munja|grmljavine]].<ref name="Weath">{{ | Sve Space Shuttle misije lansiraju se iz [[Svemirski centar John F. Kennedy|Svemirskog centra Kennedy]] (''Kennedy Space Center, KSC''). Lansiranja se ne provode u slučaju [[Munja|grmljavine]].<ref name="Weath">{{Citiranje web|publisher=spaceref.com|url=http://www.spaceref.com/news/viewpr.html?pid=686|title=Space Shuttle Weather Launch Commit Criteria and KSC End of Mission Weather Landing Criteria}}</ref> Zrakoplovi nakon udara groma često prolaze neoštećeni radi raspršavanja [[elektricitet]]a kroz provodljivu strukturu neuzemljenog aviona. Kao i većina putničkih mlažnjaka, Shuttle je većinom izrađen od provodljivog aluminija, koji bi inače štitio unutarnje sisteme. Ipak, prilikom lansiranja Shuttle ispušta dugačak ispusni trak koji može prouzročiti sijevanje osiguravši strujni tok do zemlje. Pravila NASA-e za lansiranje Shuttlea (''NASA Anvil Rule''), određuje da olujni [[Oblaci|kumulonimbus]] mora biti na udaljenosti većoj od deset [[Nautička milja|nautičkih milja]],<ref>Weather at About.com. [http://weather.about.com/od/thunderstormsandlightning/f/anvilrule.html What is the Anvil Rule for Thunderstorms?].</ref> te u takvim slučajevima službenik za [[Vrijeme (klima)|vrijeme]] pri Shuttleovim lansiranjima (''Shuttle Launch Weather Officer'') prati vremenske prilike do konačne odluke o odgodi lansiranja. Dodatno, da bi se izvršilo lansiranje, vremenske prilike moraju biti povoljne i na jednom od prekoatlantskih mjesta za slijetanje (jedan od nekoliko načina odustajanja od leta za Space Shuttle).<ref>NASA Launch Blog. [http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/launch/sts-121/launch-vlcc_070106.html ].</ref> Dok bi Shuttle mogao sa sigurnošću izdržati udar munje, sličan udar stvorio je probleme na [[Projekt Apollo#Apollo 12|Apollo 12]],<ref name="A12">{{Citiranje web|publisher=space.com|url=http://www.space.com/news/apollo12_blastoff_991112.html|title=Apollo 12's Stormy Beginning|author=Andy Chaikin|archiveurl=https://web.archive.org/web/20010216135754/http://www.space.com/news/apollo12_blastoff_991112.html|archivedate=16 veljače 2001|accessdate=20 lipnja 2009}}</ref> te [[NASA]] iz sigurnosnih razloga ne izvršava lansiranja ako je grmljavina moguća. | ||
Shuttle se nije lansirao ako bi let trajao za vrijeme prelaza iz aktualne godine u sljedeću (prosinac na siječanj, ''a year-end rollover, YERO''). Letni softver, dizajniran 1970-ih, nije bio za to predviđen, te je zahtijevao resetiranje orbiterovih kompjutora na izmjeni godina, koji bi mogli u protivnom izazvati kvar u orbiti. 2007. NASA-ini inženjeri pronašli su riješenje tom problemu što Shuttleu omogućava let između godina.<ref name="YERO">{{ | Shuttle se nije lansirao ako bi let trajao za vrijeme prelaza iz aktualne godine u sljedeću (prosinac na siječanj, ''a year-end rollover, YERO''). Letni softver, dizajniran 1970-ih, nije bio za to predviđen, te je zahtijevao resetiranje orbiterovih kompjutora na izmjeni godina, koji bi mogli u protivnom izazvati kvar u orbiti. 2007. NASA-ini inženjeri pronašli su riješenje tom problemu što Shuttleu omogućava let između godina.<ref name="YERO">{{Citiranje web | ||
|last=Bergin | |last=Bergin | ||
|first=Chris | |first=Chris | ||
| Redak 145: | Redak 145: | ||
|accessdate= }}</ref> | |accessdate= }}</ref> | ||
Na dan lansiranja, nakon konačnog zadržavanja odbrojavanja na ''T minus'' 9 minuta, Shuttle prolazi kroz posljednje pripreme za lansiranje, te je odbrojavanje automatski kontrolirano posebnim kompjutorskim programom u Lansirnom kontrolnom centru (''Launch Control Center''), što je poznato kao Zemaljski lansirni usklađivač (''Ground Launch Sequencer, GLS''),<ref name="GLS">{{ | Na dan lansiranja, nakon konačnog zadržavanja odbrojavanja na ''T minus'' 9 minuta, Shuttle prolazi kroz posljednje pripreme za lansiranje, te je odbrojavanje automatski kontrolirano posebnim kompjutorskim programom u Lansirnom kontrolnom centru (''Launch Control Center''), što je poznato kao Zemaljski lansirni usklađivač (''Ground Launch Sequencer, GLS''),<ref name="GLS">{{Citiranje web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://enterfiringroom.ksc.nasa.gov/linksSPE.htm|title=Firing Room and Ground Launch Sequencer (GLS)}}</ref> koji zaustavlja odbrojavanje ako utvrdi kritični problem s bilo kojim Shuttleovim sistemom. ''GLS'' prepušta odbrojavanje Shuttleovim kompjutorima na ''T minus'' 31 sekunde, u postupku koji se naziva samostalni start sekvence (''auto sequence start'').<ref name="ASS">{{Citiranje web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/launch/countdown101.html|title=Mission Information}}</ref> | ||
Na ''T minus'' 16 sekundi, masivni sustav prigušenja zvuka (''sound suppression system, SPS'') započinje natapati Pokretnu lansirnu platformu (''MLP'') i jarke pogonskih raketa s 1100 m<sup>3</sup> vode radi zaštite orbitera od oštećenja [[Akustika|akustičnom]] energijom i ispuha raketa odbijenog iz vatrenih jaraka i ''MLP-a'' za vrijeme lansiranja.<ref name="sps">National Aeronautics and Space Administration. [http://www-pao.ksc.nasa.gov/kscpao/nasafact/count4ssws.htm "Sound Suppression Water System"].</ref> | Na ''T minus'' 16 sekundi, masivni sustav prigušenja zvuka (''sound suppression system, SPS'') započinje natapati Pokretnu lansirnu platformu (''MLP'') i jarke pogonskih raketa s 1100 m<sup>3</sup> vode radi zaštite orbitera od oštećenja [[Akustika|akustičnom]] energijom i ispuha raketa odbijenog iz vatrenih jaraka i ''MLP-a'' za vrijeme lansiranja.<ref name="sps">National Aeronautics and Space Administration. [http://www-pao.ksc.nasa.gov/kscpao/nasafact/count4ssws.htm "Sound Suppression Water System"].</ref> | ||
| Redak 151: | Redak 151: | ||
Na ''T minus'' 10 sekundi, aktiviraju se upaljači vodika ispod zvona svakog motora radi obuzdavanja statičnog plina unutar konusa prije paljenja. U slučaju izostanka sagorijevanja tih plinova, moguće je zavaravanje senzora što bi dovelo do mogućnosti prevelikog pritiska i eskplozije letjelice za vrijeme faze paljenja. Turbopumpe glavnih motora također započinju istovremeno punjenje komora za sagorijevanje tekućim vodikom i tekućim kisikom. Kompjutori to djelovanje prate odobrenjem redundantnim kompjutorskim sistemima za početak faze paljenja. | Na ''T minus'' 10 sekundi, aktiviraju se upaljači vodika ispod zvona svakog motora radi obuzdavanja statičnog plina unutar konusa prije paljenja. U slučaju izostanka sagorijevanja tih plinova, moguće je zavaravanje senzora što bi dovelo do mogućnosti prevelikog pritiska i eskplozije letjelice za vrijeme faze paljenja. Turbopumpe glavnih motora također započinju istovremeno punjenje komora za sagorijevanje tekućim vodikom i tekućim kisikom. Kompjutori to djelovanje prate odobrenjem redundantnim kompjutorskim sistemima za početak faze paljenja. | ||
Paljenje tri glavna motora (''SSMEs'') započinje na ''T minus'' 6,6 sekundi.<ref name="ASS" /> Glavni motori pokreću se sekvencijalno pomoću Shuttleovih kompjutora opće namjene (''GPCs'') u intervalima od 120 milisekundi. Kompjutori opće namjene zahtjevaju od motora dosezanje 90% procijenjene snage radi kompletiranja konačnog kardana grupe glavnih motora za konfiguraciju lansiranja.<ref name="countdown101">National Aeronautics and Space Administration. [http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/launch/countdown101.html "NASA - Countdown 101"]</ref> Prilikom pokretanja glavnih motora, voda iz sistema prigušenja zvuka plane u veliku količinu pare u smjeru juga. Sva tri glavna motora moraju dostići potrebnih 100% potiska unutar tri sekunde, u protivnom, brodski kompjutori započeti će odustajanje od polijetanja (''RSLS abort'').<ref name="Abort">{{ | Paljenje tri glavna motora (''SSMEs'') započinje na ''T minus'' 6,6 sekundi.<ref name="ASS" /> Glavni motori pokreću se sekvencijalno pomoću Shuttleovih kompjutora opće namjene (''GPCs'') u intervalima od 120 milisekundi. Kompjutori opće namjene zahtjevaju od motora dosezanje 90% procijenjene snage radi kompletiranja konačnog kardana grupe glavnih motora za konfiguraciju lansiranja.<ref name="countdown101">National Aeronautics and Space Administration. [http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/launch/countdown101.html "NASA - Countdown 101"]</ref> Prilikom pokretanja glavnih motora, voda iz sistema prigušenja zvuka plane u veliku količinu pare u smjeru juga. Sva tri glavna motora moraju dostići potrebnih 100% potiska unutar tri sekunde, u protivnom, brodski kompjutori započeti će odustajanje od polijetanja (''RSLS abort'').<ref name="Abort">{{Citiranje web|publisher=aerospaceweb.org|url=http://www.aerospaceweb.org/question/spacecraft/q0278.shtml|title=Space Shuttle Abort Modes}}</ref> Ukoliko kompjutori potvrde normalan porast potiska, na ''T minus'' 0 sekundi pale se pogonske rakete. U tom slučaju letjelica je obavezana na lansiranje jer pogonske rakete nije moguće isključiti nakon paljenja. Nakon što pogonske rakete postignu stabilni omjer potiska, radijski kontrolirani signali iz kompjutora opće namjene detoniraju eksplozivne zasune (točnije - slomljive matice) radi oslobađanja letjelice.<ref>[http://spaceflight.nasa.gov/shuttle/reference/shutref/srb/posts.html HSF - The Shuttle]</ref> Ispušni dim iz pogonskih jedinica napušta vatrene jarke u smjeru sjevera pri brzini bliskoj [[Brzina zvuka|brzini zvuka]], što često stvara talasanje udarnih valova duž stvarnog traka dima i vatre. Pri paljenju, kompjutori opće namjene šalju sekvencu paljenja preko ''Master Events Controller'', kompjutorskog programa integriranog u četiri Shuttleova redundantna kompjutorska sistema.<ref name="BFS" /> Postoje opširne procedure za slučaj opasnosti (''abort modes'') radi upravljanja raznim scenarijima mogućih zatajenja prilikom penjanja. Više tih procedura odnosi se na zatajenje glavnih motora, jer radi se o najkompleksnijoj komponenti letjelice, pod vrlo jakim pritiskom. Nakon ''Challengerove'' katastrofe, uvedene su opsežne nadogradnje procedurama odustajanja. | ||
[[Datoteka:Atlantis launch plume edit.jpg|mini|lijevo|180px|Lansiranje ''Atlantisa'' u sumrak 2001. godine. Sjena dimnog traka pokriva mjesec]] | [[Datoteka:Atlantis launch plume edit.jpg|mini|lijevo|180px|Lansiranje ''Atlantisa'' u sumrak 2001. godine. Sjena dimnog traka pokriva mjesec]] | ||
| Redak 157: | Redak 157: | ||
[[Datoteka:SSLV ascent.jpg|mini|lijevo|180px|Space Shuttle pri brzini Mach 2,46. Površina letjelice obojana je koeficijentom pritiska, dok sive konture predstavljaju gustoću okolnog zraka. Izračunato korištenjem softvera ''OVERFLOW''.]] | [[Datoteka:SSLV ascent.jpg|mini|lijevo|180px|Space Shuttle pri brzini Mach 2,46. Površina letjelice obojana je koeficijentom pritiska, dok sive konture predstavljaju gustoću okolnog zraka. Izračunato korištenjem softvera ''OVERFLOW''.]] | ||
Nakon paljenja glavnih motora, dok su pogonske rakete još pričvršćene za platformu, početni potisak tri glavna motora uzrokuje cijeloj grupi (pogonske rakete, tank i orbiter) njihanje oko 2 m na nivou pilotske kabine, što se u žargonu NASA-e naziva ''"nod"'' ili ''"twang"''.<ref name="launch1">{{ | Nakon paljenja glavnih motora, dok su pogonske rakete još pričvršćene za platformu, početni potisak tri glavna motora uzrokuje cijeloj grupi (pogonske rakete, tank i orbiter) njihanje oko 2 m na nivou pilotske kabine, što se u žargonu NASA-e naziva ''"nod"'' ili ''"twang"''.<ref name="launch1">{{Citiranje web|publisher=spacelaunchinfo.com|url=http://www.spacelaunchinfo.com/countdown.html|title=What To Expect During A Space Shuttle Countdown|author=Robert Osband}}</ref> Kada se rakete isprave u svoj originalni oblik, grupa (''stack'') polako se ispravi u okomit položaj, što ukupno traje oko šest sekundi. U trenutku savršenog okomitog položaja, pale se pogonske rakete i započinje lansiranje. | ||
Ubrzo nakon napuštanja platforme Shuttle započinje program okreta i nagiba radi namještanja orbitalne inklinacije s orbiterom u položaju ispod tanka i pogonskih raketa.<ref name="Roll">{{ | Ubrzo nakon napuštanja platforme Shuttle započinje program okreta i nagiba radi namještanja orbitalne inklinacije s orbiterom u položaju ispod tanka i pogonskih raketa.<ref name="Roll">{{Citiranje web|publisher=stason.orglaunchinfo.com|url=http://stason.org/TULARC/science-engineering/space/53-Why-does-the-shuttle-roll-just-after-liftoff.html|title=53 Why does the shuttle roll just after liftoff?}}</ref> Letjelica se penje u progresivno sve ravnijem luku, ubrzavajući dok se smanjuju težina glavnog tanka i pogonskih raketa. Za postizanje niske orbite potrebno je mnogo više vodoravne akceleracije u odnosu na okomitu, što nije vidljivo radi okomitog uspinjanja, i pozicije izvan vidokruga većim djelom vodoravne akceleracije. Skoro kružna orbitalna brzina na visini Međunardone svemirske postaje od 380 km je 7,68 kilometara na sekundu, ili otprilike [[Mach]] 23 na nivou mora. Kako Međunarodna svemirska postaja orbitira na inklinaciji od 51,6 stupnjeva,<ref name="ISSincl">{{Citiranje web|publisher= National Aeronautics and Space Administration|url=http://spaceflight.nasa.gov/feedback/expert/answer/mcc/sts-112/09_04_12_54_17.html|title=Mission Control Answers Your Questions}}</ref> Shuttle svoju inklinaciju mora podesiti na istu vrijednost za susret sa stanicom. | ||
U momentu nazvanom ''Max Q'',<ref name="MaxQ">{{ | U momentu nazvanom ''Max Q'',<ref name="MaxQ">{{Citiranje web|publisher=aerospaceweb.org|url=http://www.aerospaceweb.org/question/aerodynamics/q0025.shtml|title=Space Shuttle Max-Q}}</ref> kada je aerodinamički pritisak na letjelicu u atmosferskim letovima maksimalan, na glavnim motorima privremeno se smanjuje potisak, radi sprečavanja prevelike brzine i sukladno mogućnosti prevelikog pritiska na Shuttleu, posebno na osjetljivim dijelovima letjelice kao što su krila. U tom trenutku manifestira se fenomen poznat kao ''Singularnost Prandtl-Glauert'', kada se formiraju kondenzacijski oblaci prilikom ubrzanja u nadzvučnu brzinu.<ref name="PGS">{{Citiranje web|publisher=Wikipedia.org|url=http://en.wikipedia.org/wiki/Prandtl-Glauert_singularity|title=Prandtl–Glauert singularity}}</ref> | ||
126 sekundi nakon polijetanja, eksplozivne matice odvajaju pogonske rakete koje manje rakete za odvajanje doslovce odguraju od letjelice. Pogonske rakete [[padobran]]om se spuštaju u [[ocean]] radi ponovnog korištenja. Shuttle potom nastavlja akceleraciju za orbitu na glavnim motorima. U tom trenutku leta letjelica ima omjer potiska-težine manji od jedan, jer glavni motori nemaju dovoljan potisak da premaše silu teže, te okomita brzina koju su postigle pogonske rakete privremeno opada. Ipak, kako sagorijevanje napreduje, težina goriva opada i omjer potisak-težina ponovo premaši 1, te sve lakša letjelica nastavlja ubrzavati u orbitu. | 126 sekundi nakon polijetanja, eksplozivne matice odvajaju pogonske rakete koje manje rakete za odvajanje doslovce odguraju od letjelice. Pogonske rakete [[padobran]]om se spuštaju u [[ocean]] radi ponovnog korištenja. Shuttle potom nastavlja akceleraciju za orbitu na glavnim motorima. U tom trenutku leta letjelica ima omjer potiska-težine manji od jedan, jer glavni motori nemaju dovoljan potisak da premaše silu teže, te okomita brzina koju su postigle pogonske rakete privremeno opada. Ipak, kako sagorijevanje napreduje, težina goriva opada i omjer potisak-težina ponovo premaši 1, te sve lakša letjelica nastavlja ubrzavati u orbitu. | ||
Shuttle nastavlja s penjanjem i zauzima donekle uspravan kut u odnosu na obzor, te koristi glavne motore za postizanje i održavanje visine dok vodoravno ubrzava u orbitu. Na 5 minuta i 45 sekundi nakon lansiranja, orbiter rotira u uspravan položaj radi prebacivanja komunikacija sa zemaljskih stanica na satelite (''Tracking and Data Relay Satellite'').<ref name="TDRSS">{{ | Shuttle nastavlja s penjanjem i zauzima donekle uspravan kut u odnosu na obzor, te koristi glavne motore za postizanje i održavanje visine dok vodoravno ubrzava u orbitu. Na 5 minuta i 45 sekundi nakon lansiranja, orbiter rotira u uspravan položaj radi prebacivanja komunikacija sa zemaljskih stanica na satelite (''Tracking and Data Relay Satellite'').<ref name="TDRSS">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://spaceflight.nasa.gov/shuttle/reference/shutref/orbiter/comm/tdrs/|title=Tracking and Data Relay Satellite System}}</ref> | ||
Konačno, u posljednjih deset sekundi rada glavnih motora, masa letjelice je dovoljno mala da se motori moraju usporiti na ograničenje od 3 ''[[Ubrzanje zemljine sile teže|g]]'' (30 m/s<sup>2</sup>), uvelike radi udobnosti astronauta. | Konačno, u posljednjih deset sekundi rada glavnih motora, masa letjelice je dovoljno mala da se motori moraju usporiti na ograničenje od 3 ''[[Ubrzanje zemljine sile teže|g]]'' (30 m/s<sup>2</sup>), uvelike radi udobnosti astronauta. | ||
| Redak 172: | Redak 172: | ||
Radi prevencije mogućnosti Shuttleovog praćenja vanjskog tanka natrag u nižu atmosferu, pale se motori orbitalnog manevarskog sistema (''OMS'') koji podižu [[perigej]] više u gornju atmosferu. | Radi prevencije mogućnosti Shuttleovog praćenja vanjskog tanka natrag u nižu atmosferu, pale se motori orbitalnog manevarskog sistema (''OMS'') koji podižu [[perigej]] više u gornju atmosferu. | ||
<ref name="omsperigee">{{ | <ref name="omsperigee">{{Citiranje web|publisher=astrosociety.org|url=http://www.astrosociety.org/education/publications/tnl/34/space2.html|title=Hooking Up|author=James J. Secosky, Bloomfield Central School | ||
and George Musser, Astronomical Society of the Pacific}}</ref> Na nekim misijama (npr. misije na [[Međunarodna svemirska postaja|MSP]]), motori orbitalnog manevarskog sistema koriste se dok glavni motori još rade. Razlog postavljanja orbitera u putanju povratka na Zemlju nije samo radi odstranivanja vanjskog tanka, već iz sigurnosnih razloga; ukoliko orbitalni manevarski sistem pretrpi kvar ili se vrata teretnog prostora ne mogu otvoriti, Shuttle je već na putanji povratka na Zemlju radi slijetanja u slučaju opasnosti. | and George Musser, Astronomical Society of the Pacific}}</ref> Na nekim misijama (npr. misije na [[Međunarodna svemirska postaja|MSP]]), motori orbitalnog manevarskog sistema koriste se dok glavni motori još rade. Razlog postavljanja orbitera u putanju povratka na Zemlju nije samo radi odstranivanja vanjskog tanka, već iz sigurnosnih razloga; ukoliko orbitalni manevarski sistem pretrpi kvar ili se vrata teretnog prostora ne mogu otvoriti, Shuttle je već na putanji povratka na Zemlju radi slijetanja u slučaju opasnosti. | ||
| Redak 184: | Redak 184: | ||
Letjelica započinje povratak paljenjem motora orbitalnog manevarskog sistema, letom u naopakom položaju, isprva unatrag, u suprotnom smjeru u odnosu na orbitalno kretanje za vrijeme od otprilike 3 minute, što Shuttleu smanji brzinu za oko 320 km/h. Usporavanje spušta Shuttleov orbitalni perigej u gornju atmosferu. Shuttle se potom preokreće i postavlja nos uspravno (koji je u stvari "dole" jer leti naopačke). Paljenje orbitalnog manevarskog sistema obavlja se otprilike na pola orbite od mjesta slijetanja.<ref name="SSMEs" /> | Letjelica započinje povratak paljenjem motora orbitalnog manevarskog sistema, letom u naopakom položaju, isprva unatrag, u suprotnom smjeru u odnosu na orbitalno kretanje za vrijeme od otprilike 3 minute, što Shuttleu smanji brzinu za oko 320 km/h. Usporavanje spušta Shuttleov orbitalni perigej u gornju atmosferu. Shuttle se potom preokreće i postavlja nos uspravno (koji je u stvari "dole" jer leti naopačke). Paljenje orbitalnog manevarskog sistema obavlja se otprilike na pola orbite od mjesta slijetanja.<ref name="SSMEs" /> | ||
Letjelica započinje nailaziti na gušću atmosferu u nižoj [[Termosfera|termosferi]] na visini od 120 km, pri brzini Mach 25, 8200 m/s (30 000 km/h).<ref name="Reentyheating">{{ | Letjelica započinje nailaziti na gušću atmosferu u nižoj [[Termosfera|termosferi]] na visini od 120 km, pri brzini Mach 25, 8200 m/s (30 000 km/h).<ref name="Reentyheating">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/centers/dryden/pdf/87988main_H-1254.pdf|title=Thermal Response of Space Shuttle Wing During Reentry Heating|author=Leslie Gong, William L. Ko, and Robert D. Quinn NASA Ames Research Center, Dryden Flight Research Facility, Edwards CAlifornia 93523}}</ref> Shuttle je kontroliran kombinacijom potisnika sistema kontrole reakcije (''Reaction Control System, RCS thrusters'') i upravljačkih površina, radi leta s nosom na 40 stupnjeva nagiba, stvaranjem visokog aerodinamičkog otpora, ne samo radi usporavanja na brzinu slijetanja, već i smanjenja zagrijavanja pri povratku u atmosferu. Također, letjelica mora dodatno smanjiti brzinu prije dolaska na mjesto slijetanja, što se postiže izvođenjem s-zavoja s do 70 stupnjeva nagibnog kuta.<ref name="DEA">{{Citiranje web|publisher=aerospace-technology.com|url=http://www.aerospace-technology.com/projects/discovery/|title=Nasa Space Shuttle Orbiter Vehicles – Discovery, Atlantis and Endeavor, USA}}</ref> | ||
Orbiterov maksimalni koeficijent jedrenja/omjer koeficjenta uzgona i otpora znatno varira s brzinom, od 1:1 na hipersoničnim brzinama, 2:1 na nadzvučnim brzinama i 4,5:1 na podzvučnim brzinama za vrijeme prilaženja i slijetanja.<ref>[http://klabs.org/DEI/Processor/shuttle/shuttle_tech_conf/1985008580.pdf Space Shuttle Technical Conference pg 258]</ref> | Orbiterov maksimalni koeficijent jedrenja/omjer koeficjenta uzgona i otpora znatno varira s brzinom, od 1:1 na hipersoničnim brzinama, 2:1 na nadzvučnim brzinama i 4,5:1 na podzvučnim brzinama za vrijeme prilaženja i slijetanja.<ref>[http://klabs.org/DEI/Processor/shuttle/shuttle_tech_conf/1985008580.pdf Space Shuttle Technical Conference pg 258]</ref> | ||
| Redak 190: | Redak 190: | ||
U nižoj atmosferi, orbiter uglavnom leti kao konvencionalna [[Jedrilica (zrakoplov)|jedrilica]], izuzevši znatno veću brzinu poniranja, od preko 50 m/s (180 km/h) | U nižoj atmosferi, orbiter uglavnom leti kao konvencionalna [[Jedrilica (zrakoplov)|jedrilica]], izuzevši znatno veću brzinu poniranja, od preko 50 m/s (180 km/h) | ||
Na priližnoj brzini od Mach 3, dva senzora podataka zraka, locirana na lijevoj i desnoj strani orbiterovog prednjeg donjeg trupa, izvlače se radi mjerenja pritiska zraka u vezi s kretanjem orbitera u atmosferi.<ref name="BACKUP FLIGHT CONTROL">{{ | Na priližnoj brzini od Mach 3, dva senzora podataka zraka, locirana na lijevoj i desnoj strani orbiterovog prednjeg donjeg trupa, izvlače se radi mjerenja pritiska zraka u vezi s kretanjem orbitera u atmosferi.<ref name="BACKUP FLIGHT CONTROL">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/technology/sts-newsref/sts-gnnc.html|title=BACKUP FLIGHT CONTROL, GUIDANCE, NAVIGATION AND CONTROL}}</ref> | ||
[[Datoteka:STS-73 landing.jpg|mini|lijevo|180px|''Columbia'' slijeće u svemirskom centru "Kennedy" na kraju misije ''STS-73''.]] | [[Datoteka:STS-73 landing.jpg|mini|lijevo|180px|''Columbia'' slijeće u svemirskom centru "Kennedy" na kraju misije ''STS-73''.]] | ||
U početku faze prilaska i slijetanja, orbiter je na 3000 m visine i 12 km od staze. Piloti primjenjuju zračno kočenje radi usporavanja letjelice, te se brzina orbitera smanjuje sa 682 km/h na približno 346 km/h pri slijetanju<ref name="Landing">{{ | U početku faze prilaska i slijetanja, orbiter je na 3000 m visine i 12 km od staze. Piloti primjenjuju zračno kočenje radi usporavanja letjelice, te se brzina orbitera smanjuje sa 682 km/h na približno 346 km/h pri slijetanju<ref name="Landing">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://www-pao.ksc.nasa.gov/kscpao/nasafact/pdf/LandingSS-2005.pdf|title=Landing the Space Shuttle Orbiter}}</ref> (brzina putničkog mlažnjaka pri slijetanju je 260 kmh). Podvozje se izvlači dok orbiter leti brzinom od 430 km/h. Kao pomoć zračnim kočnicama, dvanaestmetarski padobran izvlači se nakon dodira glavnog ili nosnog podvozja sa pistom (ovisno o odabranom načinu postavljanja padobrana) pri približnoj brzini od 343 km/h, te se odbacuje nakon što orbiter uspori na 110 km/h. | ||
Nakon slijetanja, letjelica stoji nekoliko minuta na pisti radi omogućavanja isparenjima otrovnog hidrazina (koji se koristi kao gorivo za kontrolu položaja i tri orbiterova pomoćna izvora energije) da se raziđu, i radi hlađenja orbitera prije iskrcaja astronauta. | Nakon slijetanja, letjelica stoji nekoliko minuta na pisti radi omogućavanja isparenjima otrovnog hidrazina (koji se koristi kao gorivo za kontrolu položaja i tri orbiterova pomoćna izvora energije) da se raziđu, i radi hlađenja orbitera prije iskrcaja astronauta. | ||
== Mjesta slijetanja== | == Mjesta slijetanja== | ||
U slučaju povoljnih vremenskih prilika, Shuttle uvijek slijeće u [[Svemirski centar John F. Kennedy|Svemirski centar "Kennedy"]]; međutim, u slučaju nepovoljnih vremenskih prilika, Shuttle može sletjeti u [[Vojna zrakoplovna baza Edwards|zrakoplovnu bazu "Edwards"]] u [[Kalifornija|Kaliforniji]], ili na drugim lokacijama oko svijeta. Slijetanje u bazu "Edwards" zahtjeva transport Shuttlea natrag u Cape Canaveral na Floridi pomoću [[Shuttle Carrier Aircraft|zrakoplova nosača Shuttlea]] (''Shuttle Carrier Aircraft'')<ref name="SCA">{{ | U slučaju povoljnih vremenskih prilika, Shuttle uvijek slijeće u [[Svemirski centar John F. Kennedy|Svemirski centar "Kennedy"]]; međutim, u slučaju nepovoljnih vremenskih prilika, Shuttle može sletjeti u [[Vojna zrakoplovna baza Edwards|zrakoplovnu bazu "Edwards"]] u [[Kalifornija|Kaliforniji]], ili na drugim lokacijama oko svijeta. Slijetanje u bazu "Edwards" zahtjeva transport Shuttlea natrag u Cape Canaveral na Floridi pomoću [[Shuttle Carrier Aircraft|zrakoplova nosača Shuttlea]] (''Shuttle Carrier Aircraft'')<ref name="SCA">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/centers/dryden/news/FactSheets/FS-013-DFRC.html|title=Shuttle Carrier Aircraft}}</ref> uz dodatni trošak od 1,7 milijuna američkih dolara.<ref name="SCA1">{{Citiranje web|publisher=richard-seaman.com|url=http://www.richard-seaman.com/Aircraft/Misc/Sts117/index.html|title=STS-117 Departure from Edwards Air Force Base}}</ref> Space Shuttle ''Columbia'' (STS-3) jednom je također sletio u ''White Sands Space Harbor'' u [[Novi Meksiko|Novom Meksiku]],<ref name="STS-3">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-3/mission-sts-3.html|title=STS-3 (3)}}</ref> ali to se smatra posljednjom mogućom opcijom jer NASA-ini znanstvenici vjeruju da pustinjski pijesak može oštetiti Shuttleovu vanjštinu. | ||
[[Datoteka:CFD Shuttle.jpg|mini|desno|180px|[[Računalo|Računalna]] simulacija strujanja zraka oko Space Shuttlea pri povratku u atmosferu.]] | [[Datoteka:CFD Shuttle.jpg|mini|desno|180px|[[Računalo|Računalna]] simulacija strujanja zraka oko Space Shuttlea pri povratku u atmosferu.]] | ||
{| | {| | ||
|valign="top" |Popis ostalih mjesta za slijetanje:<ref>{{ | |valign="top" |Popis ostalih mjesta za slijetanje:<ref>{{Citiranje web |author=Global Security|publisher=GlobalSecurity.org |url=http://www.globalsecurity.org/space/facility/sts-els.htm |title=Space Shuttle Emergency Landing Sites }}</ref> | ||
* Zrakoplovna baza ''Eglin'', [[Florida]], [[SAD]] | * Zrakoplovna baza ''Eglin'', [[Florida]], [[SAD]] | ||
* Zrakoplovna baza ''Elmendorf'', [[Aljaska]], [[SAD]]<ref>{{ | * Zrakoplovna baza ''Elmendorf'', [[Aljaska]], [[SAD]]<ref>{{Citiranje web |author=US Northern Command|url=http://www.northcom.mil/News/2009/031309_a.html|title=DOD Support to manned space operations for STS-119 }}</ref> | ||
* Svemirska luka ''White Sands'', [[Novi Meksiko]], [[SAD]] (mjesto slijetanja misije ''STS-3'') | * Svemirska luka ''White Sands'', [[Novi Meksiko]], [[SAD]] (mjesto slijetanja misije ''STS-3'') | ||
* Zrakoplovna stanica Korpusa mornaričkog pješaštva ''Yuma''/Međunarodni aerodrom ''Yuma'', [[Arizona]], [[SAD]] | * Zrakoplovna stanica Korpusa mornaričkog pješaštva ''Yuma''/Međunarodni aerodrom ''Yuma'', [[Arizona]], [[SAD]] | ||
| Redak 283: | Redak 283: | ||
| [[Space Shuttle Enterprise|''Enterprise'']] | | [[Space Shuttle Enterprise|''Enterprise'']] | ||
| Prvi let | | Prvi let | ||
| Montiran na zrakoplov nosač (''SCA'') duž cijelog leta.<ref name="ALT">{{ | | Montiran na zrakoplov nosač (''SCA'') duž cijelog leta.<ref name="ALT">{{Citiranje web|publisher=spaceline.org|url=http://spaceline.org/shuttlechron/shuttletest.html|title=Space Shuttle Approach and Landing Tests Fact Sheet|author=Cliff Lethbridge}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 12. kolovoza 1977. | | 12. kolovoza 1977. | ||
| Redak 303: | Redak 303: | ||
| [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']] | | [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']] | ||
| Prvi let ''Columbije'', prvi orbitalni pokusni let | | Prvi let ''Columbije'', prvi orbitalni pokusni let | ||
| STS-1<ref name="STS-1a">{{ | | STS-1<ref name="STS-1a">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-1/mission-sts-1.html|title=STS-1 (1)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 11. studenoga 1982. | | 11. studenoga 1982. | ||
| [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']] | | [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']] | ||
| Prvi operativni let Space Shuttlea, prva misija s četiri astronauta | | Prvi operativni let Space Shuttlea, prva misija s četiri astronauta | ||
| STS-5<ref name="STS-5">{{ | | STS-5<ref name="STS-5">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-5/mission-sts-5.html|title=STS-5 (5)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 4. travnja 1983. | | 4. travnja 1983. | ||
| [[Space Shuttle Challenger|''Challenger'']] | | [[Space Shuttle Challenger|''Challenger'']] | ||
| Prvi let ''Challengera'' | | Prvi let ''Challengera'' | ||
| STS-6<ref name="STS-6">{{ | | STS-6<ref name="STS-6">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-6/mission-sts-6.html|title=STS-6 (6)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 30. kolovoza 1984. | | 30. kolovoza 1984. | ||
| [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']] | | [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']] | ||
| Prvi let ''Discoveryja'' | | Prvi let ''Discoveryja'' | ||
| STS-41-D<ref name="STS-41d">{{ | | STS-41-D<ref name="STS-41d">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/41-d/mission-41-d.html|title=STS-41-D (12)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 3. listopada 1985. | | 3. listopada 1985. | ||
| [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']] | | [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']] | ||
| Prvi let ''Atlantisa'' | | Prvi let ''Atlantisa'' | ||
| STS-51-J<ref name="STS-51-j">{{ | | STS-51-J<ref name="STS-51-j">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/51-j/mission-51-j.html|title=STS-51-J (21)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 28. siječnja 1986. | | 28. siječnja 1986. | ||
| [[Space Shuttle Challenger|''Challenger'']] | | [[Space Shuttle Challenger|''Challenger'']] | ||
| Eksplozija 73 sekunde nakon lansiranja | | Eksplozija 73 sekunde nakon lansiranja | ||
| STS-51-L, Poginulo svih sedam astronauta.<ref name="STS-51-l">{{ | | STS-51-L, Poginulo svih sedam astronauta.<ref name="STS-51-l">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/51-l/mission-51-l.html|title=STS-51-l (25)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 29. rujna 1988. | | 29. rujna 1988. | ||
| [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']] | | [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']] | ||
| Prva misija nakon ''Challengera'' | | Prva misija nakon ''Challengera'' | ||
| STS-26<ref name="STS-26">{{ | | STS-26<ref name="STS-26">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-26/mission-sts-26.html|title=STS-26 (26)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 4. svibnja 1989. | | 4. svibnja 1989. | ||
| [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']] | | [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']] | ||
| Prva misija Space Shuttlea koja je lansirala svemirsku sondu ([[Magellan (letjelica)|Magellan]]). | | Prva misija Space Shuttlea koja je lansirala svemirsku sondu ([[Magellan (letjelica)|Magellan]]). | ||
| STS-30<ref name="STS-30">{{ | | STS-30<ref name="STS-30">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-30/mission-sts-30.html|title=STS-30 (29)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 7. svibnja 1992. | | 7. svibnja 1992. | ||
| [[Space Shuttle Endeavour|''Endeavour'']] | | [[Space Shuttle Endeavour|''Endeavour'']] | ||
| Prvi let ''Endeavoura'' | | Prvi let ''Endeavoura'' | ||
| STS-49<ref name="STS-49">{{ | | STS-49<ref name="STS-49">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-49/mission-sts-49.html|title=STS-49 (47)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 19. studenoga 1996. | | 19. studenoga 1996. | ||
| [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']] | | [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']] | ||
| Najduža Shuttleova misija do danas, 17 dana i 15 sati | | Najduža Shuttleova misija do danas, 17 dana i 15 sati | ||
| STS-80<ref name="STS-80">{{ | | STS-80<ref name="STS-80">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-80/mission-sts-80.html|title=STS-80 (80)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 11. listopada 2000. | | 11. listopada 2000. | ||
| [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']] | | [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']] | ||
| 100. misija Space Shuttlea | | 100. misija Space Shuttlea | ||
| STS-92<ref name="STS-92">{{ | | STS-92<ref name="STS-92">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-92/mission-sts-92.html|title=STS-92 (100)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 1. veljače 2003. | | 1. veljače 2003. | ||
| [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']] | | [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']] | ||
| Misija znanstvenog istraživanja Zemlje | | Misija znanstvenog istraživanja Zemlje | ||
| STS-107, Poginulo svih sedam astronauta.<ref name="STS-107">{{ | | STS-107, Poginulo svih sedam astronauta.<ref name="STS-107">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-107/mission-sts-107.html|title=STS-107 (113)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 25. srpnja 2005. | | 25. srpnja 2005. | ||
| [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']] | | [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']] | ||
| Prva misija nakon ''Columbije'' | | Prva misija nakon ''Columbije'' | ||
| STS-114<ref name=""STS-114">{{ | | STS-114<ref name=""STS-114">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/shuttlemissions/archives/sts-114.html|title=STS-114 (114)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 11. svibnja 2009. | | 11. svibnja 2009. | ||
| [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']] | | [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']] | ||
| Posljednja misija servisiranja [[Svemirski teleskop Hubble|Svemirskog teleskopa Hubble]] | | Posljednja misija servisiranja [[Svemirski teleskop Hubble|Svemirskog teleskopa Hubble]] | ||
| STS-125<ref name="STS-125">{{ | | STS-125<ref name="STS-125">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/shuttlemissions/sts125/main/overview.html|title=STS-125 (126)}}</ref> | ||
|- | |- | ||
| 24. veljače 2011. | | 24. veljače 2011. | ||
| Redak 377: | Redak 377: | ||
| 16. svibnja 2011. | | 16. svibnja 2011. | ||
| [[Space Shuttle Endeavour|''Endeavour'']] | | [[Space Shuttle Endeavour|''Endeavour'']] | ||
| Posljednji let ''Endeavoura''<ref>{{ | | Posljednji let ''Endeavoura''<ref>{{Citiranje web|url=http://www.nasa.gov/missions/highlights/schedule.html |title=NASA - NASA's Shuttle and Rocket Launch Schedule |publisher=Nasa.gov |date=2010-07-27 |accessdate=2010-08-07}}</ref><ref>{{Citiranje web |url=http://www.nasa.gov/home/hqnews/2010/jul/HQ_10-157_STS_Launch_Dates.html|title=NASA Updates Shuttle Target Launch Dates For Final Two Flights |accessdate= July 3, 2010 |publisher=NASA}}</ref> | ||
| STS-134 | | STS-134 | ||
|- | |- | ||
| Redak 386: | Redak 386: | ||
|} | |} | ||
Izvori: ''NASA launch manifest''<ref name="manifest">{{ | Izvori: ''NASA launch manifest''<ref name="manifest">{{Citiranje weba|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/station/structure/iss_manifest.html |title=Consolidated Launch Manifest |dateformat=mdy |publisher=NASA }}</ref>, ''NASA Space Shuttle archive''<ref name="archive">{{Citiranje weba|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/shuttlemissions/list_main.html |title=Space Shuttle Mission Archives|publisher=NASA }}</ref> | ||
=== Katastrofe === | === Katastrofe === | ||
[[Datoteka:Challenger explosion.jpg|mini|180px|Eksplozija Challengera]] | [[Datoteka:Challenger explosion.jpg|mini|180px|Eksplozija Challengera]] | ||
Dana [[28. siječnja]] [[1986.]], Space Shuttle ''Challenger'' eksplodirao je 73 sekunde nakon lansiranja te je poginulo svih sedam ukrcanih astronauta. Nesreću je prouzročilo oštećenje prstenova na pogonskim raketama, što je presudna komponenta misije, izazvano niskim temperaturama.<ref name="STS-51L-1">{{ | Dana [[28. siječnja]] [[1986.]], Space Shuttle ''Challenger'' eksplodirao je 73 sekunde nakon lansiranja te je poginulo svih sedam ukrcanih astronauta. Nesreću je prouzročilo oštećenje prstenova na pogonskim raketama, što je presudna komponenta misije, izazvano niskim temperaturama.<ref name="STS-51L-1">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/shuttlemissions/archives/sts-51L.html|title=STS-51L (25)}}</ref> Uporna upozoravanja projektnih inženjera koji su izražavali zabrinutost o nedostatku dokaza o pouzdanosti prstenova na temperaturama ispod 12 °C, NASA-ini menadžeri su ignorirali.<ref>[http://history.nasa.gov/rogersrep/v1ch6.htm "Report of the PRESIDENTIAL COMMISSION on the Space Shuttle Challenger Accident", Chapter VI: An Accident Rooted in History]</ref> | ||
Godine 2003., Space Shuttle ''Columbia'' raspao se prilikom povratka u atmosferu radi oštećenja toplinskih pločica za vrijeme lansiranja. Inženjeri zemaljske kontrole izdali su tri odvojena zahtjeva za slike visoke rezolucije, snimljenje od Ministarstva obrane, koje bi mogle omogućiti jasniji uvid u opseg oštećenja, dok je NASA-in glavni inženjer toplinskog zaštitnog sistema (''thermal protection system, TPS'') zatražio dozvolu da astronauti na ''Columbiji'' napuste letjelicu radi ispitivanja oštećenih pločica. NASA-ini [[menadžer]]i intervenirali su da zaustave podršku ministarstva obrane i odbili zahtjev za svemirsku šetnju,<ref>";;The Exploration of Space," The Columbia accident, http://www.century-of-flight.net/Aviation%20history/space/Columbia%20accident.htm</ref> dok izvedivost scenarija popravka letjelice u svemiru ili spašavanja Shuttleom ''Atlantis'', nije u to doba uzet u obzir od NASA-inog menadžementa.<ref>[http://www.nasa.gov/columbia/caib/PDFS/VOL2/D13.PDF Columbia Accident Investigation Board, Appendix II, Appendix D.13, In-flight Options Assessment]</ref> | Godine 2003., Space Shuttle ''Columbia'' raspao se prilikom povratka u atmosferu radi oštećenja toplinskih pločica za vrijeme lansiranja. Inženjeri zemaljske kontrole izdali su tri odvojena zahtjeva za slike visoke rezolucije, snimljenje od Ministarstva obrane, koje bi mogle omogućiti jasniji uvid u opseg oštećenja, dok je NASA-in glavni inženjer toplinskog zaštitnog sistema (''thermal protection system, TPS'') zatražio dozvolu da astronauti na ''Columbiji'' napuste letjelicu radi ispitivanja oštećenih pločica. NASA-ini [[menadžer]]i intervenirali su da zaustave podršku ministarstva obrane i odbili zahtjev za svemirsku šetnju,<ref>";;The Exploration of Space," The Columbia accident, http://www.century-of-flight.net/Aviation%20history/space/Columbia%20accident.htm</ref> dok izvedivost scenarija popravka letjelice u svemiru ili spašavanja Shuttleom ''Atlantis'', nije u to doba uzet u obzir od NASA-inog menadžementa.<ref>[http://www.nasa.gov/columbia/caib/PDFS/VOL2/D13.PDF Columbia Accident Investigation Board, Appendix II, Appendix D.13, In-flight Options Assessment]</ref> | ||
== Povlačenje == | == Povlačenje == | ||
Godine 2011., nakon 30 godina korištenja, planira se povlačenje Space Shuttlea iz službe. Kako se intenzitet programa već smanjuje, prvi je povučen ''Discovery''.<ref>{{ | Godine 2011., nakon 30 godina korištenja, planira se povlačenje Space Shuttlea iz službe. Kako se intenzitet programa već smanjuje, prvi je povučen ''Discovery''.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.nasa.gov/missions/highlights/schedule.html |title=NASA - NASA's Shuttle and Rocket Launch Schedule |publisher=Nasa.gov |date= |accessdate=July 17, 2009 }}</ref> Kao zamjena za Shuttle, razvija se nova svemirska letjelica ne samo za prevoz putnika i snabdijevanje Međunarodne svemirske postaje, već i za putovanja van zemaljske orbite na [[Mjesec]] i [[Mars (planet)|Mars]].<ref>http://www.csa.com/discoveryguides/newshuttle/overview.php</ref> Izvorno nazvan ''Crew Exploration Vehicle'', koncept je evolvirao u svemirsku letjelicu [[Orion (svemirska letjelica)|Orion]] te je projekt nazvan [[Projekt Constellation|Projekt ''Constellation'']].<ref name="Orion">{{Citiranje web|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/constellation/orion/index.html|title=Constellation}}</ref> Administracija predsjednika [[Barack Obama|Obame]] predložila je ukidanje javnog financiranja za program ''Constellation'' i prebacivanje razvoja zamjenske letjelice za nisko-orbitalne letove na privatne korporacije.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2010/01/31/AR2010013101058.html |title=NASA budget for 2011 eliminates funds for manned lunar missions |publisher=Washington Post |date= |accessdate=2010-02-01}}</ref> Dok nova letjelica ne bude spremna, sve posade za Međunarodnu svemirsku postaju, u međuperiodu će morati putovati [[Rusija|ruskim]] letjelicama ili vjerojatno američkom komercijalnom letjelicom (vidi dolje). | ||
Međutim, plan predsjednika Obame mora odobriti [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongres]] koji razmatra i neke druge mogućnosti. Jedan od prijedloga, čiji bi trošak bio oko 10 milijardi američkih dolara, predviđa šest ili sedam dodatnih letova između 2010. i 2013., i ubrzanje razvoja brodova ''Orion'' koji bi bili spremni do tada. Drugi predlog predviđa ostanak Shuttleova u službi do 2015., i nemijenjanje razvoja | Međutim, plan predsjednika Obame mora odobriti [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongres]] koji razmatra i neke druge mogućnosti. Jedan od prijedloga, čiji bi trošak bio oko 10 milijardi američkih dolara, predviđa šest ili sedam dodatnih letova između 2010. i 2013., i ubrzanje razvoja brodova ''Orion'' koji bi bili spremni do tada. Drugi predlog predviđa ostanak Shuttleova u službi do 2015., i nemijenjanje razvoja | ||
Trenutačna izmjena od 16:41, 2. siječnja 2022.
- Ovo je članak o svemirskoj letjelici, za članak o istoimenom svemirskom programu vidi Program Space Shuttle.
| Space Shuttle | |
|---|---|
 Lansiranje Space Shuttlea Discovery na početku misije STS-120 | |
| Opis | |
| Organizacija | NASA Država  SADProizvođač United Space Alliance: Rockwell/Boeing[1] (orbiter) Thiokol/Alliant Techsystems[2] (pogonske rakete) Lockheed Martin[3] (Martin Marietta) (vanjski tank) |
| Uloga | Sistem s ljudskom posadom za lansiranje i povratak, za djelomično višekratno korištenje |
| Posada | 2-8, maksimalno moguće 11 |
| Datum lansiranja | Prvi let 12. travnja 1981.[6] |
| Trajanje misije | 2-17 dana Povijest lansiranja Status: povučen Mjesta lansiranja LC-39,[4] Svemirski centar Kennedy SLC-6,[5] Zrakoplovna baza Vandenberg (nekorišteno) Ukupno lansiranja: 134 Uspješnih misija: 132 Neuspješnih: 2 (eksplozija pri lansiranju, Challenger) Ostalo: 1 (raspad pri povratku u atmosferu, Columbia) Istaknuti korisni tereti: Komponente Međunarodne svemirske postaje Svemirski teleskop Hubble Galileo Sonda Magellan Chandra Compton Gamma Ray Observatory |
| Dimenzije | |
| Visina | 56,1 m |
| Promjer | 8,69 m |
| Nosivost | Niska orbita 24 400 kg Geostacionarna orbita 3810 kg Stupnjeva: 2 (0. stupanj) Pogonske rakete (Solid Rocket Boosters) Broj raketa: 2 Motori: 1 (čvrsto gorivo) Potisak: 12,5 MN (na razini mora) Specifični impuls: 269 s Vrijeme sagorijevanja: 124 s 1. stupanj - Vanjski tank Motori: (bez motora, 3 glavna motora na orbiteru) Potisak: 5,45220 MN (na razini mora) Specifični impuls: 455 s Vrijeme sagorijevanja: 480 s Gorivo: Tekući kisik/tekući vodik 2. stupanj - Orbiter Motori: 3 Rocketdyne Block IIA SSME 2 orbitalna manevarska sistema Potisak: 53,4 kN ukupno u vakumu Specifični impuls: 316 s Vrijeme sagorijevanja: 1250s Gorivo: Monometilhidrazin/ Dinitrogen tetroksid (MMH/N2O4)[7][8] |
Space Shuttle, službeno nazvan Space Transportation System ili STS (Svemirski transportni sistem), svemirska je letjelica koju je kroz svemirsku agenciju NASA koristila vlada Sjedinjenih Država za svemirske letove s ljudskom posadom. Prvi letovi obavljeni su 1981., a povučen je iz upotrebe 2011. godine.[9],. U tome je razdoblju ostvareno 135 misija. Pri polijetanju sastoji se od tamnocrvenog vanjskog tanka (External tank, ET), dvije bijele pogonske rakete na čvrsto gorivo (Solid Rocket Boosters, SRBs) i orbitera, krilatog svemirskog zrakoplova koji je Space Shuttle u najužem smislu termina.
Orbiter prevozi astronaute, najčešće njih pet do sedam, i korisni teret kao satelite ili komponente svemirske stanice, do 22 700 kg težine, u nižu orbitu, gornji dio atmosfere ili termosferu[10]. Po završetku misije, uključuju se potisnici orbitalnog manevarskog sitema[11] (Orbital Maneuvering System OMS) radi deorbitiranja i povratka u nižu atmosferu. Za vrijeme poniranja orbiter usporava iz nadzvučnog leta korištenjem trenja o atmosferu (zračno kočenje ili aerobraking), te se pri fazi ateriranja ponaša kao jedrilica, i obavlja slijetanje u potpunosti bez pogona.
Opis
Shuttle je prva orbitalna svemirska letjelica projektirana za djelomično višestruko korištenje. Prevozi korisni teret u nižu orbitu, omogućuje rotaciju posade na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS)[12], i obavlja popravke satelita, svemirskih postaja i sličnih orbitalnih uređaja. Orbiter također može ukrcati satelite i druge terete iz orbite i vratiti ih na zemlju. Svaki pojedini Shuttle bio je dizajniran za planirani radni vijek od 100 letova kroz 10 godina korištenja.[13] Glavni odgovorni dizajner STS-a bio je Maxime Faget[14], koji je također nadgledao projekte svemirskih letjelica Mercury, Gemini i Apollo. Ključni faktor pri određivanju veličine i oblika Shuttlea bila je potreba za ukrcajem najvećih predviđenih komercijalnih i vojnih satelita, i mogućnost korištenja krajnih strana nominalne putanje povratka radi potreba vojnih misija američkog zrakoplovstva, za mogućnost odustajanja nakon jedne orbite pri lansiranju u polarnu orbitu. Faktori koji su uvjetovali višekratnu upotrebu pogonskih raketa i potrošni vanjski tank bili su zahtjevi Pentagona za sredstvom visokog kapaciteta ukrcaja radi postavljanja satelita i nastojanje Nixonove[15] administracije da smanji troškove svemirskog istraživanja razvojem svemirske letjelice sa komponentama za višekratnu upotrebu.
Izrađeno je šest Space Shuttle orbitera; prvi, Enterprise, nije izrađen za svemirski let, te je korišten samo za testiranja.[16] Preostalih pet; Columbia,[17] Challenger,[18] Discovery,[19] Atlantis,[20] i Endeavour,[21] korišteni su za svemirske letove. Dvije letjelice izgubljene su u nesrećama: Challenger je eksplodirao nakon polijetanja 1986., dok se Columbia disintegrirala pri povratku u atmosferu 2003., u oba slučaja sa sedam poginulih astronauta. Endeavour je izgrađen kao zamjena za Challenger.[22]
Svaki Space Shuttle je djelomično višekratno upotrebivi sistem, sastavljen od tri glavna segmenta: Orbiter (Orbiter Vehicle OV) za višekratnu upotrebu, potrošni vanjski tank (external tank ET), i dvije djelomično višekratno upotrebive pogonske rakete (solid rocket boosters SRBs). Tank i rakete odbacuju se u toku penjanja; te samo orbiter ulazi u orbitu. Letjelica se lansira okomito kao konvencionalna raketa, dok orbiter jedri bez pogona motora u vodoravno slijetanje, nakon čega se ponovo oprema za daljnje letove.
Roger A. Pielke, Jr. je procijenio da je trošak programa Space Shuttle do 2008. iznosio 170 milijardi američkih dolara, prema tečaju iz 2008., što znači da je prosječni trošak pojedinog leta oko 1,5 milijardi američkih dolara.[23][24]
Ponekad se sam obiter naziva Space Shuttleom. Tehnički gledano, to je pogrešno pripisani naziv, jer je "Svemirski transportni sistem" (Space Transportation System) kombinacija orbitera, vanjskog tanka i djelomično ponovo upotrebivih pogonskih raketa.[25] Sva tri segmenta zajedno, nazivaju se "Stack" (eng. skupina elemenata, masa, mnoštvo).
Orbiter
Orbiter podsjeća na zrakoplov s dvostrukim delta krilima, s kutem 81° na unutarnjem napadnom rubu i 45° na vanjskom napadnom rubu.[26] Napadni rub okomitog stabilizatora nagnut je unatrag pod kutem od 50°. Četiri elevona, montirana na izlaznim rubovima krila, zračna kočnica na kormilu, montirana na izlaznom rubu stabilizatora, i zakrilce na trupu kontroliraju orbiter pri poniranju i slijetanju. Orbiter raspolaže s velikim prostorom za korisni teret, širine 4,6 m i dužine 18,3 m, koji zauzima veći dio trupa. [26]
Tri glavna motora (Space Shuttle main engines SSMEs) montirani su u trokutni raspored na stažnjem kraju trupa. Motori se mogu okretati oko osi 10,5 stupnjeva gore i dolje i 8,5 stupnjeva lijevo i desno tijekom uspona radi promjene smjera potiska i kormilarenja.[27] Struktura orbitera izrađena je većinom od legure aluminija,[28] dok je struktura motora izrađena od titana (legura).
Pogonske rakete
Svaka od dvije pogonske rakete (Solid rocket boosters SRBs) omogućava 12,5 milijuna njutna potiska pri lansiranju,[29] što je 83% od ukupnog potiska potrebnog za lansiranje. Pogonske rakete odbacuju se dvije minute nakon lansiranja na visini od otprilike 45,7 km,[28] te potom otvaraju padobrane i spuštaju se u ocean radi procedure povratka u svemirski centar Kennedy.[30] Kućišta pogonskih raketa izrađena su od čelika debljine oko 1,3 cm.[31]
Komande leta
Na prvim letovima Shuttlea korišten je GRiD Compass,[32] jedno od prvih prijenosnih računala. Radi cijene od najmanje 8000 američkih dolara, GRiD Compass nije bio komercijalno uspješan, ali radi svoje veličine i težine nudio je neusporedive performanse,[33] te je NASA bila jedna od prvih korisnika.[34]
Shuttle je bio jedno od prvih vozila koja su koristila kompjutorizirane fly-by-wire digitalne komande leta[35], što znači da nema mehaničkih ili hidrauličkih veza između upravljačke palice pilota i upravljačkih površina ili Reaction control system potisnika.
Pouzdanost je najveći problem s digitalnim fly-by-wire sistemima. Veliki dio razvoja odnosio se na Shuttleov kompjutorski sistem. Shuttle koristi pet identičnih redundantnih kompjutora opće namjene IBM 32-bit, model AP-101,[36] što stvara vrstu ugrađenog sistema. Četiri kompjutora koristi specijalizirani softver nazvan "Primarni avionički softverski sistem (Primary Avionics Software System, PASS).[37] Peti rezervni kompjutor koristi odvojeni softver nazvan "Rezervne komande leta" (Backup Flight System, BFS). Zajedno se nazivaju "Sistem obrade podataka" (Data Processing System, DPS).[38][39]
Razvojni cilj Sistema obrade podataka je sigurnost i pouzdanost u slučaju kvara. Nakon jednog kvara, Shuttle još uvijek može nastaviti misiju, dok nakon dva kvara može sigurno sletjeti.
Četiri kompjutora opće namjene uglavnom djeluju tijesno povezani, međusobno se provjeravajući. Ako jedan od kompjutora pretrpi kvar, tri preostala izbace ga iz sistema, što ga izolira iz kontrole letjelice. Ukoliko drugi kompjutor zataji, dva kompjutora u funkciji izbace ga iz sistema. U rijetkim slučajevima kada se dogodi istovremeni kvar na dva kompjutora, jedna grupa izabrana je nasumce.
Atlantis izvlači podvozje prije slijetanja na pistu kao obični zrakoplov.
"Rezervne komande leta" (BFS)[40] posebno su razvijeni softver koji djeluje na petom kompjutoru, korištenom jedino ukoliko cijeli glavni sistem četiri kompjutora pretrpi kvar. Premda su četiri glavna kompjutora hardverski redundantna, svi djeluju na istom softveru, te ih opći softverski problem može svih onesposobiti. Avionički softver ugrađenog sistema razvijen je u potpuno drukčijim uvjetima u odnosu na javni komercijalni softver, te je broj kodnih linija vrlo mali u usporedbi s njime. Promjene se primjenjuju vrlo rijetko uz obilna testiranja, uz brojno programsko i pokusno osoblje koje radi na maloj količini kompjutorskih kodova. U teoriji, još uvijek se može pokvariti, te BFS postoji za takve slučajeve. Do danas, za vrijeme niti jednog Shuttleovog svemirskog leta, nije bilo potrebe da BFS preuzme kontrolu primarnog sistema.
Softver za Shuttleove kompjutore napisan je jezikom više razine nazvanim HAL/S,[41] donekle sličnim na PL/I. Posebno je razvijen za okoliš ugrađenog sistema stvarnog vremena.
Kompjutori IBM AP-101[42][43] izvorno su raspolagali s oko 424 kilobajta memorije magnetne jezgre pojedinačno. procesor je mogao obraditi oko 400 000 naredbi u sekundi. Nisu imali hard disk, već su softver učitavali s magnetnih traka.
Godine 1990. originalni kompjutori zamjenjeni su nadograđenim modelom AP-101S,[44][45] s 2,5 puta većim kapacitetom memorije (oko 1 megabajt) i tri puta većom brzinom procesora (oko 1,2 milijuna operacija u sekundi). Memorija je promijenjena s magnetnih jezgri na poluvodičke s baterijskim napajanjem.
Oznake i simboli
Oblik pisma korišten na Space Shuttle orbiteru je Helvetica.[46] Na boku Shuttlea između prozora cockpita i vratiju teretnog prostora istaknuto je ime orbitera. Ispod stražnjih teretnih vratiju nalazi se oznaka NASA-e, tekst "United States" i Zastava Sjedinjenih Američkih Država. Još jedna američka zastava istaknuta je na desnom krilu.
Nadogradnje
Unutrašnjost shuttlea ostaje uvelike slična originalnom dizajnu, s iznimkom unaprijeđenih avioničkih kompjutora. Kao dodatak kompjutorskim nadogradnjama, originalni jednobojni displeji vektorske grafike u pilotskoj kabini zamijenjeni su suvremenim ravnim diplejima u boji, nalik onima u suvremenim putničkim zrakoplovima kao Airbus A380 i Boeing 777, što se naziva glass cockpit. Također se ukrcavaju i kompjutori s mogućnošću programiranja (izvorno, HP-41C[48]). Uvođenjem Međunarodne svemirske postaje, unutrašnje zračne komore zamijenjene su vanjskim sistemom pristajanja radi mogućnosti većeg prostora za korisni teret na srednjoj palubi za vrijeme misija snabdijevanja orbitalne stanice.
Na Shuttleovim glavnim motorima (SSMEs) izvršeno je više poboljšanja radi veće snage i pouzdanosti, što objašnjava izraze kao "glavni motori na 104% snage". To ne znači da su motori forsirani preko sigurnosne granice, već je cifra od 100% originalni određeni nivo snage. Za vrijeme dugotrajnog razvojnog programa, Rocketdyne je ustanovio da je motor sposoban za siguran i pouzdan rad na 104% izvorno određene snage. Iako je bio moguće preformulirati omjer izlazne snage, te sadašnjih 104% podijeliti na 100%, radi toga bila bi potrebna revizija brojne ranije dokumentacije i softvera, te je iznos 104% zadržan. Nadogradnje glavnih motora označene su "block bojevima", kao block I, block II, i block IIA.[49] Nadogradnje su poboljšale pouzdanost, održavanje i performanse motora, te je krajnih 109% snage dosegnuto u hardveru leta s motorima Block II 2001 [50].[51]
Standardna maksimalna snaga je 104%, dok se 106% ili 109% koristi za odustajanje od leta. Za prve dvije misije, STS-1 i STS-2, vanjski tank bio je bijele boje radi zaštite izolacije koja prekriva većinu tanka, ali poboljšanja i testiranja pokazala su da to nije potrebno. Težina koja se uštedi nefarbanjem tanka rezultira povećanom mogućnosti korisnog tereta pri lansiranju u orbitu.[52] Dodatna težina ušteđena je uklanjanjem nekih od unutarnjih ramenjača u tanku za vodik, koje su se pokazale nepotrebnima. Takav "lagani vanjski tank" korišten je na većini Shuttleovih misija. Na letu STS-91 prvi je puta korišten "super laki vanjski tank",[53] izrađen od legure aluminij-litij 2195,[54] koji teži 3,4 tone manje u odnosu na prethodnu verziju laganih tankova. Kako Shuttle ne može letjeti bez posade, svako usavršavanje testira se na operativnim letovima.
Pogonske rakete također su podvrgnute usavršavanjima. Projektni inženjeri nadodali su treće učvršćenje prstenastom brtvom (O-ring) na spojeve između segmenata nakon Challengerove katastrofe.
Planirano je još nekoliko modifikacija pogonskih raketa radi poboljšanja performansi i sigurnosti, ali nisu nikada ostvarene. To je rezultiralo sa znatno jednostavnijim, jeftinijim, vjerojatno sigurnijim i snažnijim "Naprednim pogonskim raketama" (Advanced Solid Rocket Booster)[27], koje su ušle u proizvodnju u prvoj polovici 1990-ih kao podrška svemirskoj stanici, no kasnije su otkazane radi smanjenja troškova, nakon 2,2 milijarde američkih dolara izdataka.[55] Otkazivanje programa naprednih pogonskih raketa rezultiralo je razvojem super lakog vanjskog tanka (SLWT), koji omogućava dio većeg kapaciteta korisnog tereta, dok ne donosi nikakva poboljšanja sigurnosti. Dodatno, Ratno zrakoplovstvo razvilo je vlastiti znatno lakši jednodjelni dizajn pogonskih raketa koristeći sistem strojnog namatanja, ali bio je također otkazan.
Osjetljiva priroda pjenaste izolacije bila je uzrok oštećenja na Termalnom zaštitnom sistemu (Space Shuttle thermal protection system), keramičkom toplinskom štitu i toplinskom omotaču orbitera za vrijeme nedavnih lansiranja. NASA ostaje uvjerena da takva oštećenja, iako su bila glavni razlog katastrofe Space Shuttlea Columbije 1. veljače 2003., neće ugroziti NASA-in cilj dovršenja Međunarodne svemirske postaje (ISS) u planiranom roku.
U više navrata od početka 1980-ih bila je predlagana i odbijana isključivo teretna verzija bez posade. Nazvan Shuttle-C, zamijenio bi višekratnu upotrebivost za kapacitet utovara tereta, s velikim potencijalnim uštedama od ponovnog korištenja tehnologije razvijene za Space Shuttle.[56]
Na prve četiri Shuttleove misije, astronauti su nosili modificirana presurizirana odijela američkog ratnog zrakoplovstva za velike visine, zajedno s presuriziranim kacigama za vrijeme penjanja i spuštanja. Od petog leta (STS-5), do gubitka Challengera korištena su jednodjelna svjetloplava Nomex letačka odijela s djelomično presuriziranim kacigama. Manje nezgrapna, djelomično presurizirana verzija odijela pod pritiskom za velike visine zajedno s kacigom ponovo su uvedena kada su 1988. obnovljeni letovi Shuttlea.
Odijelo za lansiranje i povratak završilo je svoj radni vijek 1995., te je bilo zamijenjeno potpuno presuriziranim "Naprednim odijelom za spašavanje posade" (Advanced Crew Escape Suit, ACES), koje podsjeća na Gemini svemirsko odijelo korišteno sredinom 1960-ih.[57]
Radi produženja mogućeg boravka orbitera na međunarodnoj svemirskoj stanici, instaliran je "Stanica-na-Shuttle sistem prenosa energije" (Station-to-Shuttle Power Transfer System, SSPTS)[58], koji omogućava orbiteru korištenje energije svemirske stanice radi uštede vlastite. SSPTS prvi je puta uspješno korišten na letu STS-118.
Tehnički podaci
Boeing 747 Shuttle Carrier Aircraft (SCA), prevozi Atlantis 1998.
Boeing 747 prevozi Endeavour.
Space Shuttle Orbiter i Soyuz-TM (crtež u omjeru).
Specifikacije orbitera (za Endeavour, OV-105)
- Dužina: 37,24 m
- Raspon krila: 23,79 m
- Visina: 17,86 m
- Težina prazne letjelice: 78 000 kg[59]
- Težina pri lansiranju: 110 000 kg
- Maksimalna težina pri slijetanju: 100 000 kg
- Glavni motori: Tri Rocketdyne Block IIA SSME,[60] svaki s potiskom na razini mora od 1752 MN pri 104% snage
- Maksimalni korisni teret: 25 060 kg
- Dimenzije teretnog prostora: 4,6 m sa 18,0 m
- Operativna visina: 100 do 520 nmi (185 do 960 km)
- Brzina: 7743 m/s (27 875 km/h, 17 321 mi/h)[27]
- Širina putanje povratka u atmosferu: 2009 km (1085 nmi)
- Posada: Varira. Najraniji letovi imali su minimalnu posadu od dva člana; mnoge kasnije misije peteročlanu posadu. Danas uglavnom lete sedmeročlane posade: zapovjednik, pilot, nekoliko stručnjaka misije i rijetko inženjer leta. U dva navrata letjelo je osam astronauta (STS-61-A, STS-71). U misijama spašavanja, orbiter može ukrcati najviše jedanaest astronauta.
Specifikacije vanjskog tanka (za SLWT)
- Dužina 46,9 m
- Promjer: 8,4 m
- Volumen goriva: 2025 m3
- Težina praznog tanka: 26 535 kg
- Maksimalna težina pri lansiranju: 756 000 kg
Specifikacije pogonskih raketa
- Dužina: 45,6 m
- Promjer: 3,7 m
- Težina praznih raketa (pojedinačno): 63 272 kg
- Maksimalna težina pri lansiranju (pojedinačno): 590 000 kg
- Potisak (razina mora, lansiranje): 12,5 MN
Grupne specifikacije
- Visina: 56 m
- Maksimalna težina pri lansiranju: 2 000 000 kg
- Ukupni potisak pri lansiranju: 30,16 MN
Profil misije
Lansiranje
Sve Space Shuttle misije lansiraju se iz Svemirskog centra Kennedy (Kennedy Space Center, KSC). Lansiranja se ne provode u slučaju grmljavine.[61] Zrakoplovi nakon udara groma često prolaze neoštećeni radi raspršavanja elektriciteta kroz provodljivu strukturu neuzemljenog aviona. Kao i većina putničkih mlažnjaka, Shuttle je većinom izrađen od provodljivog aluminija, koji bi inače štitio unutarnje sisteme. Ipak, prilikom lansiranja Shuttle ispušta dugačak ispusni trak koji može prouzročiti sijevanje osiguravši strujni tok do zemlje. Pravila NASA-e za lansiranje Shuttlea (NASA Anvil Rule), određuje da olujni kumulonimbus mora biti na udaljenosti većoj od deset nautičkih milja,[62] te u takvim slučajevima službenik za vrijeme pri Shuttleovim lansiranjima (Shuttle Launch Weather Officer) prati vremenske prilike do konačne odluke o odgodi lansiranja. Dodatno, da bi se izvršilo lansiranje, vremenske prilike moraju biti povoljne i na jednom od prekoatlantskih mjesta za slijetanje (jedan od nekoliko načina odustajanja od leta za Space Shuttle).[63] Dok bi Shuttle mogao sa sigurnošću izdržati udar munje, sličan udar stvorio je probleme na Apollo 12,[64] te NASA iz sigurnosnih razloga ne izvršava lansiranja ako je grmljavina moguća.
Shuttle se nije lansirao ako bi let trajao za vrijeme prelaza iz aktualne godine u sljedeću (prosinac na siječanj, a year-end rollover, YERO). Letni softver, dizajniran 1970-ih, nije bio za to predviđen, te je zahtijevao resetiranje orbiterovih kompjutora na izmjeni godina, koji bi mogli u protivnom izazvati kvar u orbiti. 2007. NASA-ini inženjeri pronašli su riješenje tom problemu što Shuttleu omogućava let između godina.[65]
Na dan lansiranja, nakon konačnog zadržavanja odbrojavanja na T minus 9 minuta, Shuttle prolazi kroz posljednje pripreme za lansiranje, te je odbrojavanje automatski kontrolirano posebnim kompjutorskim programom u Lansirnom kontrolnom centru (Launch Control Center), što je poznato kao Zemaljski lansirni usklađivač (Ground Launch Sequencer, GLS),[66] koji zaustavlja odbrojavanje ako utvrdi kritični problem s bilo kojim Shuttleovim sistemom. GLS prepušta odbrojavanje Shuttleovim kompjutorima na T minus 31 sekunde, u postupku koji se naziva samostalni start sekvence (auto sequence start).[67]
Na T minus 16 sekundi, masivni sustav prigušenja zvuka (sound suppression system, SPS) započinje natapati Pokretnu lansirnu platformu (MLP) i jarke pogonskih raketa s 1100 m3 vode radi zaštite orbitera od oštećenja akustičnom energijom i ispuha raketa odbijenog iz vatrenih jaraka i MLP-a za vrijeme lansiranja.[68]
Na T minus 10 sekundi, aktiviraju se upaljači vodika ispod zvona svakog motora radi obuzdavanja statičnog plina unutar konusa prije paljenja. U slučaju izostanka sagorijevanja tih plinova, moguće je zavaravanje senzora što bi dovelo do mogućnosti prevelikog pritiska i eskplozije letjelice za vrijeme faze paljenja. Turbopumpe glavnih motora također započinju istovremeno punjenje komora za sagorijevanje tekućim vodikom i tekućim kisikom. Kompjutori to djelovanje prate odobrenjem redundantnim kompjutorskim sistemima za početak faze paljenja.
Paljenje tri glavna motora (SSMEs) započinje na T minus 6,6 sekundi.[67] Glavni motori pokreću se sekvencijalno pomoću Shuttleovih kompjutora opće namjene (GPCs) u intervalima od 120 milisekundi. Kompjutori opće namjene zahtjevaju od motora dosezanje 90% procijenjene snage radi kompletiranja konačnog kardana grupe glavnih motora za konfiguraciju lansiranja.[69] Prilikom pokretanja glavnih motora, voda iz sistema prigušenja zvuka plane u veliku količinu pare u smjeru juga. Sva tri glavna motora moraju dostići potrebnih 100% potiska unutar tri sekunde, u protivnom, brodski kompjutori započeti će odustajanje od polijetanja (RSLS abort).[70] Ukoliko kompjutori potvrde normalan porast potiska, na T minus 0 sekundi pale se pogonske rakete. U tom slučaju letjelica je obavezana na lansiranje jer pogonske rakete nije moguće isključiti nakon paljenja. Nakon što pogonske rakete postignu stabilni omjer potiska, radijski kontrolirani signali iz kompjutora opće namjene detoniraju eksplozivne zasune (točnije - slomljive matice) radi oslobađanja letjelice.[71] Ispušni dim iz pogonskih jedinica napušta vatrene jarke u smjeru sjevera pri brzini bliskoj brzini zvuka, što često stvara talasanje udarnih valova duž stvarnog traka dima i vatre. Pri paljenju, kompjutori opće namjene šalju sekvencu paljenja preko Master Events Controller, kompjutorskog programa integriranog u četiri Shuttleova redundantna kompjutorska sistema.[40] Postoje opširne procedure za slučaj opasnosti (abort modes) radi upravljanja raznim scenarijima mogućih zatajenja prilikom penjanja. Više tih procedura odnosi se na zatajenje glavnih motora, jer radi se o najkompleksnijoj komponenti letjelice, pod vrlo jakim pritiskom. Nakon Challengerove katastrofe, uvedene su opsežne nadogradnje procedurama odustajanja.
Nakon paljenja glavnih motora, dok su pogonske rakete još pričvršćene za platformu, početni potisak tri glavna motora uzrokuje cijeloj grupi (pogonske rakete, tank i orbiter) njihanje oko 2 m na nivou pilotske kabine, što se u žargonu NASA-e naziva "nod" ili "twang".[72] Kada se rakete isprave u svoj originalni oblik, grupa (stack) polako se ispravi u okomit položaj, što ukupno traje oko šest sekundi. U trenutku savršenog okomitog položaja, pale se pogonske rakete i započinje lansiranje.
Ubrzo nakon napuštanja platforme Shuttle započinje program okreta i nagiba radi namještanja orbitalne inklinacije s orbiterom u položaju ispod tanka i pogonskih raketa.[73] Letjelica se penje u progresivno sve ravnijem luku, ubrzavajući dok se smanjuju težina glavnog tanka i pogonskih raketa. Za postizanje niske orbite potrebno je mnogo više vodoravne akceleracije u odnosu na okomitu, što nije vidljivo radi okomitog uspinjanja, i pozicije izvan vidokruga većim djelom vodoravne akceleracije. Skoro kružna orbitalna brzina na visini Međunardone svemirske postaje od 380 km je 7,68 kilometara na sekundu, ili otprilike Mach 23 na nivou mora. Kako Međunarodna svemirska postaja orbitira na inklinaciji od 51,6 stupnjeva,[74] Shuttle svoju inklinaciju mora podesiti na istu vrijednost za susret sa stanicom.
U momentu nazvanom Max Q,[75] kada je aerodinamički pritisak na letjelicu u atmosferskim letovima maksimalan, na glavnim motorima privremeno se smanjuje potisak, radi sprečavanja prevelike brzine i sukladno mogućnosti prevelikog pritiska na Shuttleu, posebno na osjetljivim dijelovima letjelice kao što su krila. U tom trenutku manifestira se fenomen poznat kao Singularnost Prandtl-Glauert, kada se formiraju kondenzacijski oblaci prilikom ubrzanja u nadzvučnu brzinu.[76]
126 sekundi nakon polijetanja, eksplozivne matice odvajaju pogonske rakete koje manje rakete za odvajanje doslovce odguraju od letjelice. Pogonske rakete padobranom se spuštaju u ocean radi ponovnog korištenja. Shuttle potom nastavlja akceleraciju za orbitu na glavnim motorima. U tom trenutku leta letjelica ima omjer potiska-težine manji od jedan, jer glavni motori nemaju dovoljan potisak da premaše silu teže, te okomita brzina koju su postigle pogonske rakete privremeno opada. Ipak, kako sagorijevanje napreduje, težina goriva opada i omjer potisak-težina ponovo premaši 1, te sve lakša letjelica nastavlja ubrzavati u orbitu.
Shuttle nastavlja s penjanjem i zauzima donekle uspravan kut u odnosu na obzor, te koristi glavne motore za postizanje i održavanje visine dok vodoravno ubrzava u orbitu. Na 5 minuta i 45 sekundi nakon lansiranja, orbiter rotira u uspravan položaj radi prebacivanja komunikacija sa zemaljskih stanica na satelite (Tracking and Data Relay Satellite).[77]
Konačno, u posljednjih deset sekundi rada glavnih motora, masa letjelice je dovoljno mala da se motori moraju usporiti na ograničenje od 3 g (30 m/s2), uvelike radi udobnosti astronauta.
Glavni motori se gase prije potpunog iscrpljenja goriva jer rad na suho može uništiti motore. Kako glavni motori nepovoljno reagiraju na druge metode gašenja, zalihe kisika potroše se prije zaliha vodika. Tekući kisik je sklon naglim reakcijama, te podržava sagorijevanje u kontaktu s vrućim metalom motora. Vanjski tank se otpušta ispaljivanjem eksplozivnih matica i većinom izgara u atmosferi, iako nešto fragmenata pada u Indijski ili Tihi ocean, ovisno o profilu misije.[3] Nepropusnost cijevi u tanku i pomanjkanje sistema smanjenja pritiska na vanjskom tanku olakšava raspadanje tanka u nižoj atmosferi. Nakon izgaranja pjene za vrijeme povratka u atmosferu, zagrijavanje uzrokuje povećanje pritiska u preostalom tekućem kisiku i vodiku do eksplozije tanka, što garantira male dimenzije ostataka koji padaju na Zemlju.
Radi prevencije mogućnosti Shuttleovog praćenja vanjskog tanka natrag u nižu atmosferu, pale se motori orbitalnog manevarskog sistema (OMS) koji podižu perigej više u gornju atmosferu. [78] Na nekim misijama (npr. misije na MSP), motori orbitalnog manevarskog sistema koriste se dok glavni motori još rade. Razlog postavljanja orbitera u putanju povratka na Zemlju nije samo radi odstranivanja vanjskog tanka, već iz sigurnosnih razloga; ukoliko orbitalni manevarski sistem pretrpi kvar ili se vrata teretnog prostora ne mogu otvoriti, Shuttle je već na putanji povratka na Zemlju radi slijetanja u slučaju opasnosti.
Povratak u atmosferu i slijetanje
_and_Endeavour_(STS-400)_on_launch_pads.jpg)
Dva Shuttlea na lansirnim platformama, poseban slučaj prilikom posljednje misije servisiranja teleskopa Hubble. Nedostupnost MSP-a tom prilikom zahtijevala je spremnost drugog Shuttlea radi moguće misije spašavanja.
Gotovo cijelokupni povratak Shuttlea u atmosferu, osim izvlačenja podvozja i senzora podataka zraka, standardno se izvodi pod kontrolom kompjutora.[27] Ipak, povratak u atmosferu može se izvesti u potpunosti i ručno u slučaju kvara. Faza prilaženja i slijetanja može se kontrolirati automatskim pilotom, ali se uglavnom izvodi ručno.
Letjelica započinje povratak paljenjem motora orbitalnog manevarskog sistema, letom u naopakom položaju, isprva unatrag, u suprotnom smjeru u odnosu na orbitalno kretanje za vrijeme od otprilike 3 minute, što Shuttleu smanji brzinu za oko 320 km/h. Usporavanje spušta Shuttleov orbitalni perigej u gornju atmosferu. Shuttle se potom preokreće i postavlja nos uspravno (koji je u stvari "dole" jer leti naopačke). Paljenje orbitalnog manevarskog sistema obavlja se otprilike na pola orbite od mjesta slijetanja.[27]
Letjelica započinje nailaziti na gušću atmosferu u nižoj termosferi na visini od 120 km, pri brzini Mach 25, 8200 m/s (30 000 km/h).[79] Shuttle je kontroliran kombinacijom potisnika sistema kontrole reakcije (Reaction Control System, RCS thrusters) i upravljačkih površina, radi leta s nosom na 40 stupnjeva nagiba, stvaranjem visokog aerodinamičkog otpora, ne samo radi usporavanja na brzinu slijetanja, već i smanjenja zagrijavanja pri povratku u atmosferu. Također, letjelica mora dodatno smanjiti brzinu prije dolaska na mjesto slijetanja, što se postiže izvođenjem s-zavoja s do 70 stupnjeva nagibnog kuta.[80]
Orbiterov maksimalni koeficijent jedrenja/omjer koeficjenta uzgona i otpora znatno varira s brzinom, od 1:1 na hipersoničnim brzinama, 2:1 na nadzvučnim brzinama i 4,5:1 na podzvučnim brzinama za vrijeme prilaženja i slijetanja.[81]
U nižoj atmosferi, orbiter uglavnom leti kao konvencionalna jedrilica, izuzevši znatno veću brzinu poniranja, od preko 50 m/s (180 km/h)
Na priližnoj brzini od Mach 3, dva senzora podataka zraka, locirana na lijevoj i desnoj strani orbiterovog prednjeg donjeg trupa, izvlače se radi mjerenja pritiska zraka u vezi s kretanjem orbitera u atmosferi.[82]
U početku faze prilaska i slijetanja, orbiter je na 3000 m visine i 12 km od staze. Piloti primjenjuju zračno kočenje radi usporavanja letjelice, te se brzina orbitera smanjuje sa 682 km/h na približno 346 km/h pri slijetanju[83] (brzina putničkog mlažnjaka pri slijetanju je 260 kmh). Podvozje se izvlači dok orbiter leti brzinom od 430 km/h. Kao pomoć zračnim kočnicama, dvanaestmetarski padobran izvlači se nakon dodira glavnog ili nosnog podvozja sa pistom (ovisno o odabranom načinu postavljanja padobrana) pri približnoj brzini od 343 km/h, te se odbacuje nakon što orbiter uspori na 110 km/h.
Nakon slijetanja, letjelica stoji nekoliko minuta na pisti radi omogućavanja isparenjima otrovnog hidrazina (koji se koristi kao gorivo za kontrolu položaja i tri orbiterova pomoćna izvora energije) da se raziđu, i radi hlađenja orbitera prije iskrcaja astronauta.
Mjesta slijetanja
U slučaju povoljnih vremenskih prilika, Shuttle uvijek slijeće u Svemirski centar "Kennedy"; međutim, u slučaju nepovoljnih vremenskih prilika, Shuttle može sletjeti u zrakoplovnu bazu "Edwards" u Kaliforniji, ili na drugim lokacijama oko svijeta. Slijetanje u bazu "Edwards" zahtjeva transport Shuttlea natrag u Cape Canaveral na Floridi pomoću zrakoplova nosača Shuttlea (Shuttle Carrier Aircraft)[84] uz dodatni trošak od 1,7 milijuna američkih dolara.[85] Space Shuttle Columbia (STS-3) jednom je također sletio u White Sands Space Harbor u Novom Meksiku,[86] ali to se smatra posljednjom mogućom opcijom jer NASA-ini znanstvenici vjeruju da pustinjski pijesak može oštetiti Shuttleovu vanjštinu.
Računalna simulacija strujanja zraka oko Space Shuttlea pri povratku u atmosferu.
Popis ostalih mjesta za slijetanje:[87]
|
Popis mjesta za odustajanje od lansiranja:
|
Povijest flote
- Glavni članak: Popis misija programa Space Shuttle
Popis važnijih događaja u povijesti flote orbitera Space Shuttlea
| Datum | Orbiter | Događaj | Napomene |
|---|---|---|---|
| 18. veljače 1977. | Enterprise | Prvi let | Montiran na zrakoplov nosač (SCA) duž cijelog leta.[89] |
| 12. kolovoza 1977. | Enterprise | Prvi slobodni let | S repnim konusom; slijetanje na suho jezero.[89] |
| 12. listopada 1977. | Enterprise | Četvrti slobodni let | Prvi bez repnog konusa; slijetanje na suho jezero.[89] |
| 26. listopada 1977. | Enterprise | Posljednji slobodni let Enterprisea | Prvo slijetanje na betonsku pistu baze "Edwards".[89] |
| 12, travnja 1981. | Columbia | Prvi let Columbije, prvi orbitalni pokusni let | STS-1[90] |
| 11. studenoga 1982. | Columbia | Prvi operativni let Space Shuttlea, prva misija s četiri astronauta | STS-5[91] |
| 4. travnja 1983. | Challenger | Prvi let Challengera | STS-6[92] |
| 30. kolovoza 1984. | Discovery | Prvi let Discoveryja | STS-41-D[93] |
| 3. listopada 1985. | Atlantis | Prvi let Atlantisa | STS-51-J[94] |
| 28. siječnja 1986. | Challenger | Eksplozija 73 sekunde nakon lansiranja | STS-51-L, Poginulo svih sedam astronauta.[95] |
| 29. rujna 1988. | Discovery | Prva misija nakon Challengera | STS-26[96] |
| 4. svibnja 1989. | Atlantis | Prva misija Space Shuttlea koja je lansirala svemirsku sondu (Magellan). | STS-30[97] |
| 7. svibnja 1992. | Endeavour | Prvi let Endeavoura | STS-49[98] |
| 19. studenoga 1996. | Columbia | Najduža Shuttleova misija do danas, 17 dana i 15 sati | STS-80[99] |
| 11. listopada 2000. | Discovery | 100. misija Space Shuttlea | STS-92[100] |
| 1. veljače 2003. | Columbia | Misija znanstvenog istraživanja Zemlje | STS-107, Poginulo svih sedam astronauta.[101] |
| 25. srpnja 2005. | Discovery | Prva misija nakon Columbije | STS-114[102] |
| 11. svibnja 2009. | Atlantis | Posljednja misija servisiranja Svemirskog teleskopa Hubble | STS-125[103] |
| 24. veljače 2011. | Discovery | Posljednji let Discoveryja | STS-133 |
| 16. svibnja 2011. | Endeavour | Posljednji let Endeavoura[104][105] | STS-134 |
| 8. srpnja 2011. | Atlantis | Posljednji let Atlantisa, posljednji let programa Space Shuttle. | STS-135 |
Izvori: NASA launch manifest[106], NASA Space Shuttle archive[107]
Katastrofe
Dana 28. siječnja 1986., Space Shuttle Challenger eksplodirao je 73 sekunde nakon lansiranja te je poginulo svih sedam ukrcanih astronauta. Nesreću je prouzročilo oštećenje prstenova na pogonskim raketama, što je presudna komponenta misije, izazvano niskim temperaturama.[108] Uporna upozoravanja projektnih inženjera koji su izražavali zabrinutost o nedostatku dokaza o pouzdanosti prstenova na temperaturama ispod 12 °C, NASA-ini menadžeri su ignorirali.[109]
Godine 2003., Space Shuttle Columbia raspao se prilikom povratka u atmosferu radi oštećenja toplinskih pločica za vrijeme lansiranja. Inženjeri zemaljske kontrole izdali su tri odvojena zahtjeva za slike visoke rezolucije, snimljenje od Ministarstva obrane, koje bi mogle omogućiti jasniji uvid u opseg oštećenja, dok je NASA-in glavni inženjer toplinskog zaštitnog sistema (thermal protection system, TPS) zatražio dozvolu da astronauti na Columbiji napuste letjelicu radi ispitivanja oštećenih pločica. NASA-ini menadžeri intervenirali su da zaustave podršku ministarstva obrane i odbili zahtjev za svemirsku šetnju,[110] dok izvedivost scenarija popravka letjelice u svemiru ili spašavanja Shuttleom Atlantis, nije u to doba uzet u obzir od NASA-inog menadžementa.[111]
Povlačenje
Godine 2011., nakon 30 godina korištenja, planira se povlačenje Space Shuttlea iz službe. Kako se intenzitet programa već smanjuje, prvi je povučen Discovery.[112] Kao zamjena za Shuttle, razvija se nova svemirska letjelica ne samo za prevoz putnika i snabdijevanje Međunarodne svemirske postaje, već i za putovanja van zemaljske orbite na Mjesec i Mars.[113] Izvorno nazvan Crew Exploration Vehicle, koncept je evolvirao u svemirsku letjelicu Orion te je projekt nazvan Projekt Constellation.[114] Administracija predsjednika Obame predložila je ukidanje javnog financiranja za program Constellation i prebacivanje razvoja zamjenske letjelice za nisko-orbitalne letove na privatne korporacije.[115] Dok nova letjelica ne bude spremna, sve posade za Međunarodnu svemirsku postaju, u međuperiodu će morati putovati ruskim letjelicama ili vjerojatno američkom komercijalnom letjelicom (vidi dolje).
Međutim, plan predsjednika Obame mora odobriti Kongres koji razmatra i neke druge mogućnosti. Jedan od prijedloga, čiji bi trošak bio oko 10 milijardi američkih dolara, predviđa šest ili sedam dodatnih letova između 2010. i 2013., i ubrzanje razvoja brodova Orion koji bi bili spremni do tada. Drugi predlog predviđa ostanak Shuttleova u službi do 2015., i nemijenjanje razvoja programa Orion.[116]
Zamjena letjelicama i uslugama drugih svemirskih agencija
NASA je 23. prosinca 2008. najavila dodjeljivanje ugovora za snabdijevanje Međunarodne svemirske postaje privatnoj kompaniji SpaceX i proizvođaču svemirske opreme Orbital Sciences Corporation.[117] SpaceX će koristiti svoju nosivu raketu Falcon 9 i svemirsku letjelicu Dragon,[118] dok će Orbital Sciences korisiti nosivu raketu Taurus II i svemirsku letjelicu Cygnus.
Povezani članci
- Program Space Shuttle
- Svemirski centar John F. Kennedy
- Cape Canaveral
- Međunarodna svemirska postaja
- Projekt Apollo
- Svemirske letjelice
- Raketoplan
- Popis misija programa Space Shuttle
Slične svemirske letjelice
Izvori
- ↑ {{
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
Vanjske poveznice
- NASA Službena stranica - spaceflight.nasa.gov
- Index of /shuttle - science.ksc.nasa.gov
- Popis misija - NASA
- Popis misija - ksc.nasa.gov
- NASA Shuttle medijska galerija - spaceflight.nasa.gov
- Foto galerija - nix.larc.nasa.gov
- NSTS 1988 Reference manual - science.ksc.nasa.gov
- How The Space Shuttle Works - science.howstuffworks.com
- All About the Space Shuttle
- Orbiter Vehicles - science.ksc.nasa.gov
- Lecture Series on the space shuttle - ocw.mit.edu
- Popis mjesta za slijetanje - globalsecurity.org
- NASA Official NASA Space Flight Orbital Tracking system - spaceflight.nasa.gov
- Povijest Space Shuttlea - Century of flight.com
- Kriteriji vremenskih uvjeta za lansiranje - chandra.harvard.edu
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
