Mars Reconnaissance Orbiter

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mars Reconnaissance Orbiter

Ilustracija Mars Reconnaissance Orbiter-a u niskoj eliptičnoj orbiti oko Marsa
OrganizacijaNASA
Glavni ugovarateljiLockheed Martin Space Systems, sveučilište u Arizoni, Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory, Talijanska svemirska agencija, Malin Space Science Systems, JPL
Tip misijeOrbiter
Satelit odMarsa
Datum ulaska u orbitu10. ožujka 2006.
Datum lansiranja12. kolovoza 2005.
Lansiran uz pomoćAtlas V-401 raketa
Trajanje misije14 godina
NSSDC ID2005-029A
Internet sjedište(engl.) Mars Reconnaissance Orbiter
Masa2,180 kg s gorivom
NapajanjeDvije solarne ploče, 2000 W
Razlučivost slike0,3 m

Mars Reconnaissance Orbiter (MRO) je višenamjenska letjelica dizajnirana s ciljem istraživanja Marsa iz orbite. Letjelicu je izgradio Lockheed Martin pod nadzorom Jet Propulsion Laboratorya. MRO je lansiran 12. kolovoza 2005. i 10. ožujka 2006. ušao je u orbitu Marsa. Nakon usklađivanja orbite i provjere sustava letjelica je u studenom 2006. započela svoju znanstvenu misiju. U tom trenutku MRO se pridružio grupi od pet letjelice i rovera koji su istraživali Mars: Mars Global Surveyor, Mars Express, Mars Odyssey i roveri Spirit i Opportunity.

Putovanje[uredi | uredi kôd]

Lansirana 12 kolovoza 2005 godine s raketom Atlas V-401. Letjelica je do Marsa došla za 7,5 mjeseci nakon 4 korekcije putanje, tj. u ožujku 2006 godine. 6 motora je moralo gorjeti 27 minuta da bi smanjili brzinu od 10450 km/h na 6800 km/h. Letjelica je ušla u jako eliptičnu orbitu najbližu Marsu na 300km, a najudaljeniju od Marsa 45.000km. Kasnije je točka gdje je najudaljenija od Marsa smanjena na 450 km a oko njega obilazi svakih 35 sati. Za smanjenje brzine korištena je metoda aerobrakinga.

Instrumenti[uredi | uredi kôd]

Cilj MRO-a je potraga vode na Marsu i istraživanje tla. Na sebi nosi 6 znanstvenih instrumenata.

Kamere-HiRISE - Kamera visoke rezolucije, CTX - Konteksna kamera, MARCI - Kamera u boji

Spektrometri - Spektrometar za skupljanje podataka o Marsu

Radiometar - MCS (Mars Climate Sounder)

Radar - SHARAD (Shallow radar

Gravity Field Investigation Package - paket za istraživanje gravitacijskog polja

Atmospheric Structure Investigation Accelerometers - istraživanje strukture atmosfere

Electra UHF Communications and Navigation Package - navigacijski paket

Optical Navigation Camera - optička kamera za navigaciju

Ka-band Telecommunications Experiment Package - telekomunikacijski paket

Energija[uredi | uredi kôd]

MRO antena

MRO dobiva energiju iz dviju solarnih ploča od kojih svaka ima površinu od 11 m2. Svaka se može gibati gore-dolje, lijevo-desno. Spojene daju napon od 32 V, a svaka od njih pretvori 26% Sunčeve energije u električnu. Za skladištenje energije se koriste dvije nikal-hidridne baterije. Također je kompjuter na MRO-u otporan u slučaju Sunčevih baklja.

Telekomunikacije[uredi | uredi kôd]

Za "razgovor" letjelice i kontrole misije se koristi velika antena s dva pojačala. Postoje još dvije manje antene za hitne slučajeve.

Motori[uredi | uredi kôd]

Letjelica ima 1187 kg goriva, a čak 70 % se iskoristilo za ulazak u orbitu oko Marsa. Sonda ima 20 raketnih potisnika.

  • 6 velikih - zajedno stvaraju potisak od 1020 N
  • 6 srednjih - vrše korekcije putanje - svaki stvara 22 N potiska
  • 8 malih - vrše kontrolu visine - jedan stvara 0,9 N potiska

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]