Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vlatko Hercegović Kosača

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Script error: No such module "Dodaj infookvir". Vlatko (II.) Hercegović Kosača (?, 1427. ili 1428. — Rab, prije 3. ožujka 1489.), velikaš i herceg, mlađi sin hercega Stjepana Vukčića (1404.-1466.) iz velikaške obitelji Kosača.

Godine 1455. oženio se rođakinjom grofa Ulrika II. Celjskoga. U studenom 1461. godine predvodio je očevo izaslanstvo prigodom krunidbe bosanskog kralja Stjepana Tomaševića u Jajcu. Od ljeta 1463. godine vodio je više borbi protiv Turaka koji su napali Bosnu i zemlje njegova oca. Preoteo im je Ključ kod Gacke, protjerao iz istočnih dijelova Hercegovine i osvojio šest gradova u nekadašnjoj zemlji velikaša Pavlovića, da bi u prosincu iste godine porazio tursku vojsku i zarobio 3.000 ljudi. Sljedeće godine izgubio je sve ratne stečevine i izbjegao u Gruž, gdje se sklonio nakon ranjavanja.[1]

Godine 1466. nasljedio je od oca Stjepana naslov hercega i zemlje te preuzeo obranu preostalih obiteljskih posjeda od Turske ugroze.[2] U tim naporima ometao ga je i stariji brat Vladislav (1426./27.-1490.) kojeg je otac zaobišao u oporuci, zbog čega su Mlečani priznali Vlatku naslov hercega tek u rujnu iste godine. Tijekom rada na učvršćivanju svoje vlasti, sukobio se s velikašima Vlatkovićima koji nisu htjeli priznati njegovu vlast.

Godine 1468. opet se sukobio s Turcima oko Ključa, kojeg je izgubio, zbog čega je dvije godine kasnije bio primoran sklopiti s njima mir. U vrijeme primirja s Turcima, konsolidirao je svoju vlast, oteo Vlatkovićima Trebinje i Popovo, a od Turaka je dobio četiri grada na upravljanje.[3]

Nakon što se rastavio od supruge, oženio se je 1474. godine Margaretom Marzano, unukom napuljskoga kralja Ferdinanda, a uspostavio je i političke odnose s hrvatsko-ugarskim kraljem Matijom Korvinom kojemu je predao Neretvansku krajinu. Iskoristio je promjenu na turskom prijestolju te je u proljeće 1481. godine provalio u Bosnu, ali je u srpnju potučen pa se morao povući u Novi[4], čiju je obranu pomagalo 400 ugarskih vojnika koje mu je poslao kralj Matija Korvin. Turska vojska opsjela je Novi u studenom iste godine, a Vlatko se uskoro predao, premda je očekivao pomoć napuljskog kralja, Matije Korvina i Dubrovnika. Bez njegova vodstva, Novi se predao Turcima u siječnju 1482. godine. Vlatko je dobio od Turaka na upravu skromno područje na dijelu bivših Kosačinih zemalja, na kojem se zadržao do kraja 1486. godine, nakon čega se s obitelji preselio na otok Rab i stavio pod mletačku zaštitu, prihvativši gostoprimstvo plemićke obitelji Crnota.[5]

Imao je sina Ivana († iza 1546.) koji se odselio u Mletke i postao član mletačkog Velikog vijeća te vojni zapovjednik Veneta.

Bilješke

Vanjske poveznice