Visočki mučenici, hrvatski kršćanski mučenici iz BiH. Razvijali su svoj ministerij u Bosni i Hercegovini danas spadaju u skupinu mučenika i svjedoka vjere iz srednjovjekovne povijesti Katoličke crkve u Bosni, koje hrvatski katolički narod časti kao svete, blažene, ispovjedatelje ili mučene.[1]
Fratri se nalaze u Visokom već od samog utemeljenja Bosanske vikarije 1340. godine i tu djeluju, gdje im je ban Stjepan podigao i samostan sv. Nikole čije je ime nosio prvi vikar fra Peregrin Saksonac. To pokazuje koliko je povjerenje imao u fratre i što su značili za njegovu zemlju. Fratri svojim uzornim životom i svjedočanstvom to potvrđuju. Radili su na suzbijanju i obraćanju bogumila, koji iznenada god. 1450. napadaju na samostan, razaraju ga i spaljuju, a braću i pogube. Prema predaji, na samostanskim ruševinama mogle su se vidjeti goruće baklje. Spomendan ovih petorice mučenika slavi se 26. ožujka, i franjevački martirologij ih naziva blaženima. Ovo je bio i jedan od razloga da se u Visokom podigne i Franjevačko sjemenište i gimnazija, nekoliko stoljeća poslije.[1][2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Franjevačka provincija sv. Križa Bosne Srebrene Marko Semren, Mučenici i svjedoci vjere iz srednjovjekovne povijesti Katoličke crkve u Bosni , u: Bosna franciscana, br. 4, str. 114-122 (arhivirano 18. siječnja 2017., pristupljeno 1. studenoga 2018.)
- ↑ Cit. "ožujka 26. Visochii, beatorum quinque fratrum martyrum, qui ab haereticis Patarenis pro fide catholica necati sunt " u Martyrologium ordinis Franciscanorum, ed. Parisiis 1653. – (Prijevod: "Visoko u Bosni blazena petorica braće mučenici, koje krivovjerci Patareni za vjeru katoličku ubiše"). Slijedeći su stihovi njima posvećeni: " Quando micant luces noctu, constate tenebrae! Coelum stellatum nescit habere diem " u F. Huebero, Menologium s. Francisci , ed. Monachii 1698, 768.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
| ||||||||||||||||||||