Virgin Atlantic
Virgin Atlantic | ||
---|---|---|
Datoteka:Virgin Atlantic Airways Logo.png | ||
IATA VS | ICAO VIR | Pozivna oznaka VIRGIN |
Osnovana | 1984. | |
Frequent flyer program | Flying Club | |
Aerodromski salon | Virgin Atlantic Clubhouse | |
Flota | 39 | |
Odredišta | 34 | |
Sjedište | Crawley, Ujedinjeno Kraljevstvo | |
Internetska stranica: www.virgin-atlantic.com |
Virgin Atlantic, je britanski zračni prijevoznik u većinskom vlasništvu Virgin grupacije čiji je osnivač i vlasnik Sir Richard Branson. Virgin grupacija posjeduje 51% udjela u ovom zračnom prijevozniku dok je ostatak u vlasništvu američkog Delta Air Linesa. Sjedište kompanije je u Crawleyu, Engleska, u blizini zračne luke Gatwick. Kompanija je utemeljena 1984. i bila je originalno zamišljena za letove od Londona do Falklandskih otoka. Prvi let od Londona (Gatwick) do New Yorka (Newark)je obavljen 22. lipnja 1984.
Virgin Atlantic koristi mješovitu flotu Airbus i Boeing širokotrupnih zrakoplova i leti između Ujedinjenog Kraljevstva, Sjeverne Amerike, Kariba, Afrike, Bliskog istoka, Azije i Australije. Osim Gatwicka, svog glavnog središta, koriste i zračnu luku Heathrow te zračnu luku u Manchesteru. U 2012. Virgin Atlantic je prevezao 5,4 millijuna putnika,[1] što ga čini sedmim najvećim britanskim zračnim prijevoznikom u pogledu broja prevezenih putnika. U veljači 2013. su objavili godišnji operativni gubitak u iznosu od 128,4 milijuna GBP.[2] Virgin Atlantic je od svog osnutka bio rival British Airwaysu, budući je BA do tada bio jedini britanski prijevoznik koji je povezivao UK sa Sjevernom Amerikom, Karibima i Dalekim istokom.[3]
Flota
Prosječna starost flote zrakoplova Virgin Atlantica je 9,7 godina (listopad 2014.)[4]. U kolovozu 2002. Virgin je postao prva kompanija kojoj je isporučen novi zrakolpov Airbus A340-600.[5] Virgin Atlantic ima narudžbe za Boeing 787-9 i Airbus A380-800 zrakoplove koji će biti isporučeni tijekom 2014. odnosno 2018.
Virgin Atlantic flota se sastoji od sljedećih zrakoplova (14. studenoga 2015.):
Zrakoplov | U floti | Naručeno [6][7] |
Opcije | Broj putnika | Bilješke | |||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
J* | W* | Y* | Ukupno | |||||
Airbus A330-300 | 10 | — | — | — | 59 | 255 | 314 | |
33 | 48 | 185 | 266 | |||||
Airbus A340-600 | 11 | — | — | 45 | 38 | 225 | 308 | |
Airbus A380-800 | — | 6 | 6 | TBA | Prve isporuke 2018. | |||
Boeing 747–400 | 11 | — | — | 44 | 62 | 261 | 367 | |
14 | 58 | 379 | 451 | |||||
14 | 66 | 375 | 455 | |||||
Boeing 787–9 | 7 | 10 [8] | 5 | 31 | 35 | 198 | 264 | Prva isporuka 09. listopada 2014. |
Total | 39 | 16 | 11 |
* J, W i Y su kodovi koji označavaju klasu sjedala u zrakoplovima, a određeni su od strane Međunarodne udruge za zračni prijevoz.
Nesreće i incidenti
- Dana 5. studenoga 1997. nakon brojnih neuspiješnih pokušaja da oslobodi stajni trap Virgin Atlantic Airbus A340-300 (G-VSKY) je prisilno sletio na London Heathrow zračnu luku. Zrakoplov je pretrpio velika oštećenja motora 1, 2 i 4, koji su dodaknuli pistu tijekom prisilnog slijetanja. Isto tako, oštećena je i sama pista. Zrakoplov je uspješno evakuiran. Dva člana posade i pet putnika je lakše ozljeđeno tijekom evakuacije.[9]
- Dana 8. veljače 2005. Virgin Atlantic Airbus A340-600 (G-VATL) na letu iz Hong Konga za Heathrow došlo je do kvara na sustavu transfera goriva između tankova. Vanjski lijevi motor je izgubio snagu, a ubrzo zatim i desni vanjski. Posada je počela ručno prebacivati gorivo između tankova te preusmjerila zrakoplov u Amsterdam. Uspješno su sletjeli bez oštećenja i ozljeda.[10]
Izvori
- ↑ {{
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},|Citiranje web},
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
|