Vilim I. Osvajač
| Vilim I. Osvajač | |
|---|---|
| |
| Kip Vilima I. | |
| kralj Engleske | |
| Vladavina | 25. rujna 1066. - 9. rujna 1087. |
| Prethodnik | Edgar II. Ætheling (neokrunjen), Harold II. (okrunjen) (kao kraljevi Wessexa) |
| Nasljednik | Vilim II. Riđi |
| vojvoda Normana | |
| Vladavina | 3. srpnja 1035.- 9. rujna 1087. |
| Krunidba | 25. prosinca 1066. |
| Prethodnik | Robert I. Veličanstveni |
| Nasljednik | Robert II. Kratke Hlače |
| Supruga | Matilda Flandrijska |
| Djeca | |
| Robert II. Kratke Hlače (1051./1054.) Rikard Normanski (1054.) Vilim II. Riđi (1056.) Adeliza Cecilija Normanska (1056.) Konstanca Normanska (1066.) Adela Normanska (1067.) Henrik I. (1068.) | |
| Dinastija | Normanska |
| Otac | Robert I. Veličanstveni |
| Majka | Herleva |
| Rođenje | 1027./1028. |
| Smrt | 1087. (dob o. 60) |
| Pokop | Opatija muškaraca, Caen |
| Vjera | rimokatoličanstvo |
Vilim I. Osvajač (1027. ili 1028. – 1087.) (eng. William the Conqueror, fr. Guillaume le Conquérant, staroengleski: Willelm of Normandige, Willelm Gehīersumiend) bio je normanski vojvoda (od 1035., kao Vilim II.) i engleski kralj (1066. – 1087., kao Vilim I.). Izveo je zadnju uspješnu invaziju na Britaniju. Smatra se prvim suverenim monarhom moderne Engleske i kasnije Ujedinjenog Kraljevstva. Prvi je direktan predak engleske vladajuće kuće.
Životopis
Vilim je bio sin vojvode Roberta I. i njegove konkubine Herleve te bratić Judite d'Évreux, prve grofice Sicilije. Sa samo sedam godina naslijedio je očevo vojvodstvo Normandiju i naslov vojvode.
Bio je jedan od trojice pretendenata na englesko prijestolje nakon smrti Edvarda III. Ispovjednika koji je umro bez djece, pa tako i bez direktnog nasljednika. Naslijedio ga je jedan od pretendenata i Vilimov protivnik Harold II. sin grofa Godwina, najmoćnijeg velikaša za vladavine Edvarda III. Ispovjednika.
Iako je prvotno namjeravao napasti Harolda II. u kolovozu 1066., pričekao je do kraja rujna, jer vrijeme i vjetar nisu bili povoljni za plovidbu. Skupio je flotu od oko 600 brodova i 7000 ljudi. Novačio je sinove koji su rođeni 2. ili 3. bez prava na nasljedstvo. Obećao im je zemlju i naslove u Britaniji. Vojnike je skupljao sa sjevera Francuske, u Njemačkoj i u nizozemskim krajevima.
U bitci kod Hastingsa pobijedio je Harolda II. te se okrunio za engleskog kralja i do Božića 1066. pokorio cijelu Englesku. Sam Vilim je tvrdio da je "more prešao da bi postao kralj", ne nepravedno pomoću oružja nego, kako je tvrdio "obranom pravde", jer mu je Edvard III. obećao krunu.
Protivio se braku između Eme (kćeri Vilima FitzOsberna, 1. grofa Hereforda i Adelize de Tosny) i Radulfa Wadersa, grofa Istočne Anglije, zbog čega je 1075. izbila pobuna triju grofova protiv Vilima.
Uveo je kao službeni francuski jezik. Bezobzirnim je mjerama slomio otpor vazala, pa i plemena. Seljake je većinom pretvorio u kmetove i tako u potpunosti uveo feudalni sustav. 1085. uveo je imovinski katastar (Domesday Book), učvrstio administraciju i crkvenu hijerarhiju povezao sa državom. Otada se romanizirani Normani počinju stapati s pokorenim Anglosasima u englesku naciju.
Preminuo je od ozljeda koje je pretrpio kada ga je zbacio konj u francuskom gradu Mantesu. Naslijedio ga je sin Vilim II. Riđi.
Izvori
- Opća enciklopedija JLZ, svezak 8, Zagreb, 1982.
Vanjske poveznice
- Hrvatska encikopedija (LZMK) - Vilim I. Osvajač
- Opća i nacionalna encikopedija - Vilim I. Osvajač
- A literary & historical atlas of Europe Normanska Engleska prema Bartholomewovom povijesnom atlasu europskog kontinenta iz 1914. godine
| Prethodnik: | kralj Engleske | Nasljednik: |
| Edgar II. | Vilim II. Riđi |
.svg){kind=small}
| |||||||||||
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}