Vahtang IV.

Vahtang IV. (gruz. ვახტანგ IV; 1413. - 1446.), iz dinastije Bagration, bio je kralj Gruzije od 1442. do svoje smrti 1446. godine.

Vahtang je bio najstariji sin Aleksandra I., kojeg je imao sa svojom ženom Dulanduhtom. Su-kraljevao je s ocem od 1433. godine. Kada mu je otac abdicirao 1442. godine, zasjeo je na gruzijsko prijestolje i postavio braću Dmitra i Đuru za su-vladare. Vahtangovoj vladavini prijetilo je suparništvo među plemićima i opća nestabilnost u kraljevstvu. Prema gruzijskom učenjaku Vahuštiju iz 18. stoljeća, Vakhtang se također suočio s napadom oguskog princa Jahan-šaha iz Kara Koyunlua. Vahtang se sukobio s njim u Ahalciheu na jugu Gruzije, ali žestoka borba nije dala pobjednika. Tijekom noći, Jahan-šah je napustio bojište i vratio se u Tabriz.

Vahtang IV. se 1442. godine oženio s Sitihatun, kćer princa Zaze Panaskertelija. Nadživio ju je dvije godine i umro prirodnom smrću 1446. godine. Sahranjen je zajedno sa Sitihatunom, u katedrali Bana u Tao-Klardžetiji (sada u Turskoj)^[1]. Nakon njegove smrti, za prevlast su se borila njegova braća Dmitar i Đuro, što će naposlijetku dovesti do podjele gruzijskog kraljevstva^[2].

Izvori

↑ Toumanoff, Cyril. "The Fifteenth-Century Bagratids and the Institution of Collegial Sovereignty in Georgia." Traditio 7 (1949–51): 184-185
↑ Suny, Ronald Grigor (1994), Stvaranje gruzijske nacije , str. 45. Indiana University Press , ISBN 0-253-20915-3

[1] Toumanoff, Cyril. "The Fifteenth-Century Bagratids and the Institution of Collegial Sovereignty in Georgia." Traditio 7 (1949–51): 184-185

[2] Suny, Ronald Grigor (1994), Stvaranje gruzijske nacije , str. 45. Indiana University Press , ISBN 0-253-20915-3

[1]

[2]