Bagrat VI. Gruzijski

Bagrat VI. (gruz.: ბაგრატ VI; oko 1439. – 1478.), predstavnik imeretskog ogranka dinastije Bagration, bio je kralj Imeretije (kao Bagrat II.) od 1463. godine, i kralj Gruzije od 1465. do svoje smrti.

Život

Bio je sin princa (batonišvili) Đure. Oko 1455. godine, gruzijski kralj Đuro VIII. dodijelio mu je naslov eristavija od Samokalakoa (Kutaisi, zapadna Imeretija i okolica). Početkom 1460-ih, Bagrat je podržao pobunjenog princa Kvarkvara II. Džakelija, atabega Meshetije (Samche), pa mu je Đuro oduzeo titulu eristavija. Godine 1463., Bagrat je predvodio koaliciju zapadno-gruzijskih plemića protiv Đure VIII. i porazili ga u bitci kod Čihorija. Poslije je Bagrat zauzeo Kutaisi i okrunio se za kralja Imeretije. Zbog zasluga za njihovu pomoć, novopečeni kralj je svakom od svoja četiri saveznika bio obvezan stvoriti kneževinu (samtavro). O tada su klanovi Gelovani u Svanetiji, Šervashidze u Abhaziji, Dadiani u Mingreliji i Vardanidze u Guriji vladali kao polunezavisni knezovi.

Kralj Gruzije

Godine 1465., nakon što je porazio kralja Đuru VIII. i zatvorio Kvarkvara od Meshetije, Bagrat je iskoristio priliku i prešao granice Istočne Gruzije (Unutarnja Kartlija), gdje se proglasio kraljem cijele Gruzije. Zapravo je posjedovao samo zapadnu Gruziju i Unutarnju Kartliju i uglavnom je ostao u zapadnoj Gruziji. U svojim zapadnim posjedima osnovao je i zasebnu crkvu, katolikosat Abhazije, neovisnu od patrijarhata Mchete (tj. Gruzijske pravoslavne Crkve). Da bi opravdao taj korak, pitao je Mihaela, patrijarha od Antiohije i Jeruzalema, da sastavi "Zakon vjere" koji će kazati da su zapadna i istočna Gruzija imale različitu povijest obraćenja i da bi stoga trebale biti neovisne jedna od druge.

Kad je oslobođen iz zarobljeništva, Đuro VIII. je pokušao vratiti se na svoje prijestolje, no to je uspio samo samo u Kahetiji, ostavljajući prostora za Kartliju svom nećaku Konstantinu koji je izgleda učvrstio svoju vlast u Donjoj Kartliji 1469. godine. Za to vrijeme ove trijumvirata, Gruziju je najmanje dva puta napadnuta od straneUzun Hasan, šahanšaha Ak Koyunlua. Bagrat se moraosklopiti primirje s osvajačima, prepustivši Tbilisi neprijatelju. Tek nakon Uzun Hasanove smrti, 1478. godine, Gruzijci su uspjeli povratiti svoj glavni grad.

Godine 1477., Vamek II. Dadiani, eristavi od Mingrelije, usprotivio se Bagratovoj vlasti u zapadnoj Gruziji, zatim je okupio Abhaze i Gurijce i započeo prepade u Imeretiji. Reakcija gruzijskog kralja bila je trenutna. Bagrat VI. pobijedio je, i pokorio Vameka II.

Bagrat je umro 1478. godine, a naslijedio ga je sin Aleksandar II. Pokopan je u samostanu Gelati kod Kutaisija.

Obitelj i djeca

Bagrat je bio oženjen Elenom. S njom je imao tri sina:

• Vahtang (umro vrlo mlad),
• Aleksandar II. od Imeretije i
• David

Izvori

• Ivane Džavahišvili, The History of the Georgian Nation, vol. 3 (1982.), Tbilisi State University Press, stranice 320. – 340. (na gruzijskom)
• Ronald Grigor Suny, The Making of the Georgian Nation: 2. izdanje (Prosinac 1994.), Indiana University Press, ISBN 0-253-20915-3, stranice 45. – 46.