Trifenilmetan

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Lua error in Modul:Kemijski_identifikatori at line 3: attempt to index field 'wikibase' (a nil value).
Trifenilmetan
Datoteka:Triphenylmethan.svg
Datoteka:Triphenylmethane-3D-balls.png
IUPAC nomenklatura 1,1 ', 1' '- metanetriltribenzen
Ostala imena Trifenilmetan
Identifikacijski brojevi
Osnovna svojstva
Molarna masa 244,337 g·mol−1
Izgled Bezbojna krutina
Gustoća

1,014 g/cm3

Talište Od 92 do 94 °C
Vrelište 359 °C
Topljivost u vodi

Netopljiv u vodi
Topiv u dioksanu [1] i heksanu

Struktura
Sigurnosne upute
 
 
 
 
Znakovi opasnosti

Nadražuje kožu, oči i dišne putove

SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.

Trifenilmetan je ugljikovodik s kemijskom formulom (C6H5)3CH. Ova bezbojna krutina je topljiva u nepolarnim organskim otapalima, a ne u vodi. Trifenilmetan je osnova mnogih sintetskih boja nazvanih trifenilmetanske boje, od kojih su mnogi pH indikatori, a neki pokazuju fluorescenciju. Tritilna grupa u organskoj kemiji je trifenilmetilna skupina PH3C, na primjer trifenilmetil klorid (tritil klorid) i trifenilmetil radikal (tritil radikal).

Trifenilmetanski pigmenti

Datoteka:Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Pigment

Od poznatih trifenilmetanskih bojila odvode se i pigmenti slične strukture, ali netopljivi u mediju u kojemu se primjenjuju. Netopljivost se postiže stvaranjem soli, a prema vrsti takvih soli razlikuju se dvije grupe trifenilmetanskih spojeva s heteropolikiselinama fosfora, molibdena i volframa, a u drugoj su grupi unutrašnje soli u obliku supstituirane trifenilmetansulfonske kiseline, na primjer trifenilmetanski plavi pigment.

Trifenilmetanski pigmenti pojavljuju se u plavim, ljubičastim i zelenim tonovima. Ističu se jakom i briljantnom bojom, dok im je postojanost općenito nešto slabija. Zbog toga nisu prikladni za primjenu u sredstvima za ličenje, ali se mnogo upotrebljavaju u pripravi i nijansiranju tiskarskih boja. [2]

Slike

Datoteka:Malachite green oxalate.jpg Datoteka:Malachite green structure.svg Datoteka:Bromocresolo.jpg
Malahitna zelena. Kemijska struktura malahitne zelene. Bromokresolna zelena kao pH indikator.
Datoteka:Fluorescein-sample.jpg Datoteka:Rodamina B.png Datoteka:Eosin Y 2.jpg Pogreška pri izradbi sličice:
Fluorescein. Rodamin B. Eosin Y. Umjetno plavo bojilo ili jarko plava E 133.

Izvori

  1. Triphenylmethane | 519-73-3.
  2. "Tehnička enciklopedija" (Boje i lakovi), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.