Tišine
Tišine
| |
---|---|
Autor | Meša Selimović |
Država | Bosna i Hercegovina |
Jezik | srpskohrvatski jezik |
Vrsta djela | roman |
Rod (stil, žanr) |
psihološki roman |
Datum (godina) izdanja |
1961. |
Vrijeme (mjesto) nastanka |
Sarajevo |
Broj stranica | 208 |
Vrijeme radnje | poslije Drugog svjetskog rata |
Tišine je roman bosanskohercegovačkog književnika Meše Selimovića, objavljen 1961. godine; opisuje začuđenost melanholika i tragača za istinom. Iako djelo nije privuklo medijsku pozornost kao Derviš i smrt i Tvrđava, i često je bilo kritikovano, ono svakako zauzima značajno mjesto u stvaralaštvu Selimovića.
O djelu
Godine 1961., Meša Selimović izdaje svoj prvi roman Tišine, za koji je književna kritika istakla da predstavlja zaokret u bosanskohercegovačkoj prozi prema modernijem izrazu i naglašenijem psihološkom nijansiranju likova. Skladne kompozicije meditativnih detalja, kao malih sugestivnih cjelina znalački ukomponovanih s dijaloškim partijama, ovaj roman proširuje metaforu tišine sve do granica tragike ljudske egzistencije.
Riječ je o drami ratnog povratnika, borca, koji spoznaje ljudsku sudbinu u neminovnom padu vrijednosti života, jer rat je zlo koje uništava životne ideale likova Selimovićeva romana. Selimović je upotrijebio motiv premošćivanja granice iz jednog života u drugi, iz rata u mir, iz okupacije u slobodu, jer je glavni lik, pripovjedač-protagonista ovoga romana povratnik iz rata. U Tišinama je već razrađen motiv suočenja sa svijetom, koji će Selimović iskoristiti i za književno oblikovanje romana Tvrđava, a uz egzistencijalističko filozofsko poimanje svijeta. U pitanju je osobna priča pripovjedača – protagoniste, čiji susret sa svijetom stvara dramatske naboje. U osnovnim komponentama izgradnje romana autor je iskazao modernu strukturu, upotrijebivši pri tome tehniku struje svijest.
O romanu Tišine Meša Selimović kaže:
Tišine je roman u kojem se postavljaju pitanja životnog smisla, gdje je svijest protagoniste u dramatičnom sukobu sa spoljnim svijetom. Ovdje je u pitanju moralna dilema čovjeka koji je u stalnoj potrazi za svojom ljudskom suštinom. Oslobađa se unutrašnji glas protagoniste u vidu ispovijesti, a iskazuje se kroz monolog. Egzistencijalizam i relativizam su dominantne filozofije Selimovićeva djela, a u dubokim reminiscencijama protagoniste naziru se tragovi apsurda egzistencije.[2]
Citati
Izvori
- ↑ "Tišine". knjiga.ba. 5. kolovoza 2017.. https://www.knjiga.ba/tisine-k9750.html Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ "Meša Selimović – Tišine". tacno.net. 5. kolovoza 2017.. http://abrasmedia.info/mesa-selimovic-tisine/ Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ "Tišine - Quotes". goodreads.com. 5. kolovoza 2017.. https://www.goodreads.com/work/quotes/13396875-ti-ine Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ "Tišine - Quotes". goodreads.com. 5. kolovoza 2017.. https://www.goodreads.com/work/quotes/13396875-ti-ine Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ "Tišine - Quotes". goodreads.com. 5. kolovoza 2017.. https://www.goodreads.com/work/quotes/13396875-ti-ine Pristupljeno 30. prosinca 2020.
Vanjske poveznice
|