Tvrđava (roman)

Tvrđava
Datoteka:Tvrdjava selimović.jpg Korice bosanskog izdanja romana Tvrđava iz 2014. godine
Autor	Meša Selimović
Država	Bosna i Hercegovina
Jezik	srpskohrvatski jezik
Vrsta djela	roman
Rod (stil, žanr)	psihološki roman
Datum (godina) izdanja	1970.
Vrijeme (mjesto) nastanka	Sarajevo
Broj stranica	316
Vrijeme radnje	Osmanska Bosna
Glavni lik(ovi)	Ahmet Šabo

Tvrđava je roman bosanskohercegovačkog književnika Meše Selimovića, objavljen 1970. godine. Tvrđava je pandan romanu Dervišu i smrti. Najčešće se o Tvrđavi i Dervišu i smrti govori u paru, gotovo kao da je riječ o dijelovima istog ciklusa, o nastavcima. Iako je riječ o romanima iz kojih se zrcali slična vizija svijeta, oni se suštinski razlikuju.

O djelu

Datoteka:Meša Selimović.jpg

Meša Selimović (1910.-1982.)

Čovjek i smrt je glavna tema romana Tvrđava, a ujedno je to tema koja je izašla iz Selimovićeve vlastitog životopisa i sudbine. U ovom romanu pisac nastavlja uzvišenu metaforu iz romana Derviš i smrt o čovjeku kome prijete smrt i vlast. Unutrašnji prostor ovog romana jasnije je određen duhom nego što je spolja određen realnim povijesnim vremenom. Tvrđava oslikava vječitu težnju za izlaskom iz zatvorenog prostora kao što je opaska glavnog junaka Ahmeta Šabe o knjižničaru Seidu Mehmedu primjenljiva na skoro sve junake u ovoj knjizi:

„Zazidan u sebi, kao mogila.”

Radnja ovog romana je smještena u isti prostorni i vremenski okvir i to određeniji, jasniji, sa malo naglašenijom dozom kroničarskog realizma, kojega malo ima u Dervišu i smrti. Prema piščevom upozorenju ovo djelo ima srodstva sa sarajevskom kronikom Mula Mustafe Bašeskije iz 18. stoljeća.

Tvrđava s obzirom na prvu glavu romana, te kroz sugerisanje u samom naslovu knjige je (kao riječ i kao pojava pojam) roman rata i mira u njihovoj unutrašnjoj vezi kao ljudsko pojedinačno i skupno iskustvo, moralni iskaz na ispitima međuljudskog odnosa uz pritisak društvenog, političkog, državnog regulativa gdje je tema vlasti preuzeta iz Derviša i smrti, sa istim pretpostavkama.

Radnju romana Tvrđava Selimović je smjestio u muslimansku sarajevsku sredinu poslije Hoćimske bitke 1621. godine; glavni lik, Ahmet Šabo, mladi učitelj, ogorčen se vratio iz rata našavši se bez ičega i pokušava započeti novi život sa suprugom Tijanom; napori da se izvuče iz siromaštva mu se dodatno zakompliciraju nakon što se zamjeri gradskim moćnicima nehotičnim ispadom u javnosti kojim se pobunio protiv društvene nepravde.

Iako je radnja romana smještena u 17. stoljeće, ona prelazi okvire i vremena i prostora i pokazuje vječne dileme čovjeka koji promišlja o smislu života. Tvrđava iz naslova je motiv koji je stalno prisutan u romanu, bilo kao stvarna tvrđava, zatvor i mjesto smaknuća, ili kao metafora za odijeljenost i zatvorenost pojedinca zbog njegovog društvenog statusa ili uvjerenja. Glavne teme djela su ljubav, međuljudski odnosi, politika, ideologija, moć, vlast i utjecaj koji ona vrši na običnog čovjeka. Sličnim temama se bavi i drugi značajni Selimovićev roman Derviš i smrt.

Tvrđava je ipak vedriji roman. U Dervišu i smrti, smrt je besmisao kao i život, dok Tvrđava smisao nudi u ljubavi (kraj pretposljednjeg poglavlja Tvrđave kao da je izravna antiteza čuvenom kraju Derviša i smrti: Odlučio sam se za ljubav. Manje je istinito, i manje vjerojatno, ali je plemenitije. I ljepše: tako sve ima više smisla. I smrt. I život.), a životna linija vodilja Ahmeta Šabe jest ono što negdje ističe upravo Meša Selimović: ostati neuprljan u jednom prljavom svijetu.

Citati

„Njega su tukli za lažne bakrenjake, mene za istinite riječi.”

(Tvrđava)

„...postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izliječiti, od treće nikako. Vlast je najveći porok. Zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je, kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moć bezgranična. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina...”

(Tvrđava)

„Ulizice to su za mene najgoru ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.”

(Tvrđava)

Vanjske poveznice

• Tvrđava