Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Sjećanja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Sjećanja
Autor Meša Selimović
Država Srbija
Jezik srpskohrvatski jezik
Vrsta djela memoari
Datum (godina)
izdanja
1976.
Vrijeme (mjesto)
nastanka
Beograd
Broj stranica 363

Sjećanja su memoarska proza bosanskohercegovačkog književnika Meše Selimovića, objavljene 1976. godine.

O djelu

Sjećanja Meše Selimovića kao oblik dnevničkih zapisa pripadaju dijelu publicistike. Predstavljaju uvod u piščevo djelo, spojnicu između esejističkih iskaza i beletrističkih slika. Selimović je nastojao uz romane i pripovjedački opus komponirati i knjigu eseja, razgovora i prikaza koji bi išli ravnopravno uz njih. Sjećanja se razlikuje se od svih njegovih ostalih djela. To su piščeve intimne ispovijesti o svome životu od najranijeg djetinjstva do starosti i zapis o njegovoj umjetnosti, nadasve iskren i hrabar u oba nivoa. U umjetničkom pogledu, kao i u metatekstualnom izričaju o umjetnosti, Sjećanja ulaze u krug Selimovićeve romaneskne proze, te s njom čine organsko jedinstvo, i to ponajviše s Dervišom i smrti.[1]

Meša Selimović je na stranicama ove knjige zabilježio sve pojedinosti koje su obilježile njegov život, a koje su ostale urezane duboko u njemu kao neizbrisivi tragovi jednog djetinjstva, zavičaja, ratnih godina, književnog stvaralaštva i velikih prijateljstava. Iako o minulim godinama pripovijeda s određene vremenske distance, on ih uspijeva dočarati živopisno.

Citati

„Oduvijek sam sumnjičavo prilazio gotovo svim zapisima o vlastitom životu, dnevnicima, autobiografijama, samokazivanjima, jer u pisanju o sebi, kao namjera ili nesvjesno popravljanje, javlja se želja da se uljepša vlastiti život, da se prikrije neka svoja mana ili da joj se umanji težina, da se nađe opravdanje nekom ružnom postupku, da se istakne neka neuočena ili nepostojeća osobina: čovjek i nesvjesno ispravlja svoje uspomene, idealizujući ljude i događaje koji su mu dragi, potiskujući ili potpuno zaboravljajući one koji su mu neugodni.[2]
(Sjećanja)
„Osim toga, zar nije bolje da ja sam o sebi, dok sam živ, napišem ono što znam, nego da drugi, kad umrem, pišu o meni ono što ne znaju, a ja u grobu živ da se pojedem što nikome ne mogu da odgovorim po zasluzi.[3]
(Sjećanja)


Izvori

Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Sjećanja koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.