Tavankutska pješčara
Tavankutska pješčara je pješčara na sjeveru Bačke, u Vojvodini, Srbija. Zove se po obližnjem selu Tavankutu.
Općenito
Dijelom je Subotičko-horgoške pješčare čija granica dijeli ovo naselje na plodno, crno tlo na jugu i siromašnije, pjeskovito tlo na sjeveru. Zbog te je podijelnosti nastala različita poljodjelska proizvodnja i pridonijela je da Tavankućani neprestano traže nove kulture čiji će im uzgoj osigurati gospodarsku opstojnost..[1]
Površine je oko 50 km². Udaljena je 8,5 km zapadno od Subotice. Do nje se iz Subotice stiže Bajskim putem, t.j. putem za Tavankut. Tu se nalazi Donjočikerijska i Tavankutska šuma kojima upravlja JP Vojvodinašume. Na pijesku Tavankutske pješčare leže naselja Mirgeš, Donja Čikerija, Donji Tavankut, Gornji Tavankut i Skenderevo. Okolina je poznata po uzgoju voća, a pijesak i sunčana klima učinile su Tavankut važnim vinogradarskim područjem.
Okružena je prapornim pokrivačem Bačke u kojem je kao pješčani otok. Prema sjeveru se nastavlja kao cjelina s velikom Bajsko-malokumanskom pješčarom u Mađarskoj. Dine u Tavankutskoj šumi
Po svemu sliči i istih je klimatskih i ekoloških osobina kao obližnja Subotičko-horgoška pješčara. Vjerojatno su nekad u prošlosti bile i povezane. Potvrda toj tezi je što se na rastojanju između njih nalazi dinski reljef, mozaično sa crnim pijeskom i izdvojenim dinama žutog, ilovačastog pijeska, a preko granice, u pravcu mesta Miljkuta i Tompe te dvije pješčare se bez prekida spajaju, te se ne uzevši u obzir državnu granicu mogu smatrati jednom cjelinom. Ovu činjenicu pokazuje i relativno uniformni biljni pokrivač, koji je zbog izolacije poljodjelstvom na svakom dijelu pješčare u stvari ostatak iz prirodnih epoha, čak od nakon poslednjih oledaba Ledenog doba. U tome leži jedinstvenost svake pješčare, zbog čega je najveći dio i ove, i Subotičko-horgoške zaštićeno dobro sa statusom predjela izuzetnih osobina (Tavankutska pješčara je prije imala status zaštićenog dobra od lokalne važnosti[2]).
Povezani pojmovi
Bajsko-subotička pješčara, Podunavski pijesci, Subotičko-horgoška pješčara, Telečka (zaravan), Bačko-malokumanska pješčara
Izvori
- ↑ (): Neizvjesnost je jedino sigurna Hrvatska riječ, Subotica. 17. srpnja 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
- ↑ Milovan Gajić (1984.): Flora i vegetacija Subotičko-horgoške peščare, Šumarski fakultet Beograd - Šumsko gazdinstvo Subotica
Vanjske poveznice
- Mlađen Jovanović: Peščare u Srbiji. PMF Novi Sad, 2014.