Tabornik je bio voditelj i upravitelj tabora, temeljne ustrojstvene radne ustanove Ustaškog pokreta, koja obuhvaća područje jedne upravne općine. U gradu je moglo biti više tabora te time i tabornika. Tabornik uz taborsku upravu, taborsko vijeće i taborski skup činili su tabor. Taborsku upravu činili su tabornik, taborski pobočnici, i tabornik Ustaške muške mladeži. Tabornik je bio odgovorna osoba za stegu, rad, ispravnu primjenu ustaških načela, točno i savjesno izvršavanje načela Propisnika i naloga nadređenih dužnosnika ustaškog pokreta, a osobito je bio odgovoran za rad svih dužnosnika tabora, zbirnika i njihovih pobočnika. Izdavao je sve naloge unutar svog teritorijalnog djelokruga, potpisivao sve dopise, primao prijedloge za imenovanje zbirnika i zbirnih pobočnika, ispitivao pripravnike za pripravne članove i pristaše. Tabornika je predlagao logornik preko stožera, a postrojnik ga je imenovao i razrješivao. Postojao je i institut privremenog tabornika. Osoba tog statusa mogla je to biti najmanje tri a najviše šest mjeseci. Ako nije zadovoljio, postrojnik ga je razrješavao, a ako je zadovoljio, postrojnik ga je potvrđivao i o tome obavješćivao stožer i logor.[1][2]
Izvori
- ↑ Ustaša: dokumenti o ustaškom pokretu / priredio Petar Požar. - Zagreb : Zagrebačka stvarnost, 1995., str.289-290 , ISBN 953-192-013-3
- ↑ Iz Propisnika o zadaći, ustrojstvu, radi u smjernicama "Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, Narodne novine, br. 181 od 13. kolovoza 1942.