Pripravni član (ustaški pokret)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Neodgovarajući sadržaj Tema ovog članka ili dijela članka po svojoj važnosti možda ne udovoljava Wikipedijinim kriterijima.

Ako do 21. lipnja 2021. članak ili njegov sporni dio ne dobije podršku zajednice na stranici za razgovor o članku, bit će obrisan.

Ne uklanjajte sami ovaj predložak. Prepustite to administratorima.

Pripravni članovi su prema Propisniku o zadaći, ustrojstvu, radu i smjernicama "Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, osobe koje žele postati članom Ustaškog pokreta. Da bi postali članovima, moraju provjerni organi provjeriti kandidata. Provjerni organi bili su tabornici. Prvo moliteljevi podatci sadržani u upisnim listovima morali su zadovoljavati. Zatim je tabornik shodno ispitivao moliteljev predživot. Ustvrdio je li da je molitelj dostojan donosio je odluku da ga prima za pripravnog člana. Rok za donijeti ovu odluku bio je redovito 15 dana, a nije li bilo moguće, onda u roku od 30 dana. Pripravno članstvo trajalo je najmanje tri, a najviše šest mjeseci. Dok mu je trajalo pripravno članstvo, pripravnik je bio obvezan proučiti ustav, načela, povijest i svrhu ustaškog pokreta, prava i dužnosti članova te životom i radom pokazati da je svjestan svoje dužnosti i dostojan službe hrvatskom narodu u ustaškom pokretu. Ako pripravnik unutar šest mjeseci pripravnog članstva nije bio primljen za redovitog člana, prestao je biti pripravnim članom. Ako ga tabornik do osam dana prije isteka pola godine članstva nije proglasio članom, pripravnik je mogao zatražiti preko tabornika i logornika od stožernika neka on donese odluku. Stožernik je to mora donijeti unutar 30 dana od primitka pritužbe. U slučaju uskraćenog primitka u članstvo, pripravnik je mogao preko stožernika pismeno prigovoriti, a konačno rješenje donosilo je Zapovjedničtvo ustaša GUS-a. Bivši pripravnik opet je mogao zamoliti za primitak u članstvo, ali je moralo proći pola godine od dana prestanka pripravnog članstva. Samo je jednom smio ponoviti molbu. Pripravni član imao je sve dužnosti koje je imao redovni član, ali ne i prava koje je imao redoviti član. Pripravni član nije polagao prisegu. Bivši pripadnici Ustaške mladeži nisu bili obvezni proći pripravnički rok, ako je tako preporučio njegov ili njezin dotadašnji tabornik u Ustaškoj mladeži u izvješću.[1][2][3]

Izvori

  1. Ustaša: dokumenti o ustaškom pokretu / priredio Petar Požar. - Zagreb : Zagrebačka stvarnost, 1995., str. 257., 284.-285., ISBN 953-192-013-3
  2. Iz Propisnika o zadaći, ustrojstvu, radi u smjernicama "Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, Narodne novine, br. 181 od 13. kolovoza 1942.
  3. Petar Pekić: Ustaška organizacija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Postanak Nezavisne Države Hrvatske, borba za njeno oslobođenje i rad na unutrašnjem ustrojstvu, Zagreb, 1942.