Sopoćani

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Manastir Sopoćani (srpski: Сопоћани) je pravoslavni samostan posvećen Svetoj Trojici koji je osnovao srpski kralj Stefan Uroš I. kao mauzolej za sebe i svoju obitelj. Zbog iznimne vrijednosti, manastirski kompleks (zajedno s kompleksom Starog Rasa i manastirom Đurđevi stupovi) upisan je UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1979. godine.

Povijest

Crkva je izgrađena 1260. godine, a kupola sa zvonikom je dograđena sredinom 14. stoljeća. Neki članovi kraljevske obitelji sahranjeni su u manastiru. Freske u crkvi su završene 1270. godine. Nedugo nakon bitke na Kosovu, manastir je bio uništen, te je obnovljen za vrijeme despota Stefana Lazarevića.

Odlike

Crkva je jedinstvena građevina romaničkog stila s polukružnom apsidom, što svjedoči da su najvjerojatnije graditelji došli iz Dalmacije. Portal i prozori su od kamena, a najranije freske nastale su 1273. godine. Jedna od fresaka prikazuje Uroša I. dok čeka kraljicu koju vodi Stefan Nemanja. Oslikana je i ktitorska kompozicija koja prikazuje Stefana Vladislava Nemanjića i Uroša I. s modelima svojih crkava.

Freske oko oltara su naslikane kasnije; na jednoj je prikazan Stefan Uroš I. sa sinovima Dragutinom i Milutinom kao i ostalim članovima kraljevske obitelji. Freske u kapelama su oslikane posljednje. U južnoj kapeli nalazi se freska koja prikazuje smrt Stefana Nemanje i prijenos njegovih moći u Studenicu. Također postoje freske koje prikazuju cara Dušana i njegovu ženu Jelenu.

Freske u Sopoćanima su iznimne zbog linearnosti i kolorita koji se može usporediti s talijanskim slikarstvom Trecenta.

U Manastiru Sopoćani sahranjeni su: kralj Stefan Uroš I., njegova supruga - kraljica Jelena Anžujska i Joanikije I., peti srbijanski nadbiskup.

Literatura

Sopoćani, Vojislav Đurić, Prosveta, Beograd, 1991.

Poveznice

Vanjske poveznice