Moravski jezik
Moravski jezik moravščina | |
| Države govorenja: |
Češka (Moravska) |
| Regije govorenja: |
Europa |
| Broj govornika: | 108 000[1] |
| Rang: | |
| Razredba: | indoeuropski
|
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | |
| ISO 639-2: | |
| ISO 639-3: | [[iso639-3:|]] |
| Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika | |
Moravski jezik (moravščina, češki moravština, moravský jazyk) je osporavan jezik, kojim govori stanovništvo u Moravskoj. U Češkoj službeno različna narječja češtine govore, s druge strane mnogi Moravci tvrde, da imaju poseban jezik.
Samo u 19. stoljeću su kvalificirali moravski jezik, da je češko narječje. Stari dokumenti razlikuju Moravace i Čehe, te moravski i češki jezik. Moravci odavno nisu klasificirali u Čehe.
Narječja[uredi | uredi kôd]
U povijesnoj Češkoj već su opustjela narječja, baš u Moravskoj još uvijek su narječja.
Narječja su:
- Hanáčko ili srednje-moravsko narječje (Znojmo, Třebíč, Brno, Olomouc, Přerov, Zábřeh i Šumperk)
- Vlaško ili istočne-moravsko narječje (Břeclav, Hodonín, Kyjov, Uherské, Uherské Hradiště, Zlín, Vsetín). Ovo narječje ima dijalekatski kontinuum prema slovačkomu jeziku.
- Laška narječja također su osporavna, jer nekoji misliju, da je poseban zapadnoslavenski jezik. Govori se u kraju Opave, Ostrave, Frýdeka i Místeka te Frenštáta pod Radhoštěm
- Jugoistočno-moravsko narječje (Dačice, Jihlava, Žďár nad Sázavou) je narječje Češko-moravske vrhovine
Moravska narječja su vrlo različna, baš također imaju različne dijalekte slovenski i hrvatski jezik. Moravski jezik je sačuvao mnoge arhaizme, zašto sličnosti su među moravskog i drugih slavenskih jezika (ruski, hrvatski, prekomurski, slovenski te hrvatska narječja). Ove sličnosti nisu u češtini.
Pitanje moravskog jezika[uredi | uredi kôd]
Slovački intelektualci u 19. stoljeću još su se namjerno zbližili prema Moravcima, jer moravski i slovački jezik su bili vrlo slični. Kasnije je raširio pogled, da Moravci su etnička grupa Čeha i njihov jezik je samo češko narječje. Češki intelektualci su prezirali moravski jezik i nisu bili spremni uzidati moravizma u književnu češtinu.
U Češkoj se je razvio jedan novi jezik, t.i. općna čeština (obcená čeština). Intelektualci predložijo standardizaciju općne češtine. A Moravci ne moraju primiti općne češtine, zašto su nekoji prijedlogi, da u Moravskoj ostanijo kod službenog češkog jezik (spisovná čeština). Ali drugi Moravci želiju službeni moravski književni jezik. Česi su protiv ideje moravskog jezika.
Govornici[uredi | uredi kôd]
1991. godine 1.363.000 ljudi govori, da se klasificira u Moravce, 2001. godine samo 380.474. Međutim svi Moravci ne primijo moravštine za materinski jezik.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ vdb.czso.cz, 62.908 jednojezičnih govornika moravskoga i 45.561 dvojezičnih govornika moravskoga i češkoga jezika, objavljeno 26. ožujka 2011., pristupljeno 26. prosinca 2012.
- BLÁHA, Ondřej. Moravský jazykový separatismus: zdroje, cíle, slovanský kontext. In Studia Moravica. Acta Universitatis Palackianae Olomucensis Facultas Philosophica - Moravica. Olomouc : UP v Olomouci, 2005. ISSN 1801-7061. Svazek III.
- Stich, Alexandr (November 2000). "O spisovné moravštině a jiných „malých“ jazycích". Naše řeč (Ústav pro jazyk český Akademie věd ČR) 83 (5): 260–264. ISSN 0027-8203. http://nase-rec.ujc.cas.cz/archiv.php?art=7595.
- Šrámek, R.: Zur heutigen Situation des Tschechischen. In: Ohnheiser, I. / Kienpointner, M. / Kalb, H.: Sprachen in Europa. Sprachsituation und Sprachpolitik in europäischen Ländern. Innsbruck 1999.
- Vintr, Josef: Das Tschechische. Hauptzüge seiner Sprachstruktur in Gegenwart und Geschichte. München: Sagner 2001.