Samostan sv. Marije Ratačke

Datoteka:Ratac1.jpg

Ostatci nikad završene crkve

Samostan sv. Marije Ratačke (talijanski i latinski: Santa Maria de Rotezo) je nekadašnja rimokatolička benediktinska opatija. Ostatci samostana se nalaze na morskom rtu između Bara i Sutomora, a ime Ratac je od mali rt (kopnena izbočina u moru), rat, ratac. Opatija nastaje i razvija se od 9. do 16. stoljeća, a jedno vrijeme je bila pod zaštitom srpskih kraljeva. Danas se nalazi u ruševinama, ali ga i pored toga posjećuju vjernici iz okolice koji u njima pale svijeće, dok se oko dijela vlasništva spore rimokatolička i Srpska pravoslavna crkva, jer je pravoslavcima jedno vrijeme bila ustupljena jedna kapela. Danas ruševine samostana pripadaju Kotorskoj biskupiji, a ne Barskoj nadbiskupiji. Granica ove dvije biskupije je rijeka Željeznica u Baru, gdje su ranije graničile Austro-Ugarska i Osmansko Carstvo, a kasnije, kratko, Austro-Ugarska i Kneževina Crna Gora.

Povijest

Datoteka:Ratac6.jpg

Sačuvani stari natpis na latinskom jeziku, na sjevernom zidu crkve, na kojem piše da je crkva osnovana 1347. godine, u vrijeme opata Pavla Ruđera

Ratac se prvi put spominje 1247. godine, ali je sigurno da je i ranije postojao. Ovdje je, pretpostavlja se, u drugoj polovici 12. stoljeća nastao i Ljetopis popa Dukljanina, najznačajnije književno-povijesno djelo srednjeg vijeka na ovim prostorima. Početkom 14. stoljeća kralj Milutin (1282.—1321.) potvrđuje poveljom darove svoje majke, kraljice Jelene samostanu. Tokom 14. stoljeća samostan se češće spominje u Dubrovačkom arhivu. U ovo vrijeme na Ratcu se najviše gradilo, da bi se 1468. godine našao na udaru Mlečana koji su ga bombardirali s brodova. Izgleda da je samostan napušten poslije jedne turske pljačke 1532. godine, a razoren je 1571. godine. U vrijeme Drugog svjetskog rata, Talijani su dio samostana pretvorili u svoj bunker, što je dovelo do dodatnog rušenja kompleksa. Jedan od opata ratačkog samostana bio je i Đorđe Pelinović (sredinom 15. stoljeća) koji je bio u službi i Mletaka i Skenderbega. Radio je sve što je mogao da Bar ne padne pod Turke, a 1500. godine pri turskoj opsadi, okolni narod se skalanja u ratačku tvrđavu.

Nadbiskup barski i primas Srbije Andrija Zmajević je o ostatcima samostana Sv. Marije Ratačke 1671. godine, zapisao: ...jedna druga (crkva), srušena, na jednom rtu blizu mora, zvana je sv. Marija Ratačka, sa samostanom, takođe razvaljenim, koji je pripadao ocima benediktincima, vrlo prostranih posjeda, koje sada drže Turci. U kapelama navedene crkve koje su opstale celebrira se više puta godišnje, naročito na dan Navještanja i Tijelova, a u molitvama učestvuje cijeli okolni kraj. Vicko Zmajević, nadbiskup barski i Primas Srbije je zapisao da je samostan izgrađen 1473. godine, uništen od zemljotresa i zbog nepažnje katoličkih svećenika kapela je uzurpirana od pravoslavnih, ali je trudom biskupskog vizitatora vraćena katolicima. Tu se uz učešće čitave biskupije proslavljao dan Tijela i krvi Kristove s dugom procesijom. U vrijeme svog najvišeg razvojnog stupnja kojeg je u 15. stoljeću Opatija postigla, stekla je toliku financijsku moć da je mogla pozajmljivati i pozamašne novčane sume vladarima za njihove potrebe, o čemu govore ugovori o pozajmicama, Balši III. 1505 perpera, Jeleni Balšić 250 dukata, dug zetskoj vladarici koji je do polovice bio oprošten.

U 18. stoljeću, drevna Ratačka opatija dobiva bikonfesionalno obilježje. Iako je i tada bila u ruševnom stanju, lokalno stanovništvo je doživljava kao hodočasničko mjesti. U procesiji na Tijlovo sudjelovali su i katolici i pravoslavci. Pisanja barskih nadbiskupa potvrđuje putopis ruskog oficira Jegora Kovaljevskog, koji je obilazeći ove krajeve 1838. godine zapisao: Dvije veoma stare crkve, koje su se sačuvale iz vremena srpske vlastele, na razvalinama Ratca, privlače k sebi stanovnike cijele Dalmacije, Crne Gore i Albanije, bez obzira na vjeroispovjest pravoslavnih i katolika. Posebno se mnogo naroda skupi na dan praznovanja svetitelja u čije ime su izgrađene, u kolovozu i rujnu. Izgled tih crkava i razvalina na vrhu brda vrlo je živopisan. Tek je od sredine 19. stoljeća određen zaseban sakralni prostor za vjernike jedne, odnosno druge crkve unutar samostanskog kompleksa. Dakle, u kripti bazilike Sv. Marije držana je katolička misa na Tijelovo i Veliku Gospu, dok je u kapeli Sv. Hodočasnika na dan Svetog cara Konstantina i carice Jelene služena pravoslavna liturgija.

I danas katolici organizirano posjećuju ovo mjesto na blagdane Tijelova i Velike Gospe, a pravoslavci na dan svetih, cara Konstantina i carice Helene. Katolički Šušanjani i Spičani su imali prijepor oko prvenstva na Ratac. Kako su Šušanjani bili brojniji, Spičani su na procesiju dolazili s pravoslavnima, i tako, kao brojniji su imali prednost, a zauzvrat su pravoslavnima ustupili jednu kapelu. Nakon jedne propovjedi koju je izgovorio nadbiksup Karlo Pooten, pravoslavni su bili uvrijeđeni, te su godinama samo pratili Spičane katolike na Ratac, a čekali su ih kod jedne masline, pa bi se kući vraćali zajedno. Metropolita raško-prizrenski i skenderijski Melentije je odredio pravoslavnima da tu bogosluže na dan svetog cara Konstantina i carice Jelene i pravoslavni poštuju tu tradiciju. Tako je Amfilohije Radović ovdje služio liturgiju 4. lipnja 2014. godine, na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja cara Konstantina i njegovu majku caricu Helenu. Isti metropolit Melentije je naredio 1865. godine da se pravoslavni Spičani ne miješanu s katolicma, kao pri ranijim zajedničkim bogosluženjima u samostanu Ratac. Običaj je bio da su prvo služila liturgija pa misa. Prethodno je nadbiskup i Karlo Pooten uvredio pravoslavne na jednoj misi, rekavši da tko nije katolik nema božju milost, tako da su zajednička bogosluženja prestala 1860. godine. Crkveni poglavari su narušili narodno jedinstvo. Melentije je bio Grk, a Karlo Pooten Nijemac.

Unutrašnjost kompleksa

Osnova i ostatci crkve C

Unutrašnjost se sastoji od crkava i građevina drugih namjena. Najstarija građevina na Ratcu je crkva C podignuta najvjerojatnije početkom 9. stoljeća. Kapela A je romanička građevina nastala u drugoj polovici 12. ili prvoj polovici 13. stoljeća i na njoj se ističe dobra zidarska tehnika. Nedovršena bazilika B, čije zidanje je započelo sredinom 14. stoljeća, trebala je biti najveća crkvena građevina u kompleksu pa i bližoj okolici, uključujući srednjovjekovni Bar. Građena je u romansko-gotskom stilu, u južnom dijelu samostana i najprije je bila posvećena svetom Mihaelu arkanđelu, a zatim svetoj Mariji (Bogorodici). Titul Opatije se mijenja u 13. stoljeću dolaskom ikone sv. Marije u Ratac, čije je štovanje naglo raslo da bi vrlo skoro bila široko poznata. Na očuvanom latinskom natpisu piše da je crkva osnovana 1347. godine, u vrijeme opata Pavla Ruđera. Moguće je da su graditelji Visokih Dečana neposredno učestvovali u podizanju ove ratačke crkve, zbog visoke klesarske tehnike, dvobojne obrade fasada (u bijelom i crvenom kamenu), kao i načinu konstruiranja zidova i pilastera. Klaustar je podignut uz crkvu, u 12. ili 13. stoljeću, s kulom G, koja je u obrani opatije imala značajnu ulogu, a samostan je gotovo uništen u Drugom svjetskom ratu. Posljednji udarac ovom nekad monumentalnom monaško-sakralnom zdanju, krajem pedesetih godina 20. stoljeća, zadaje bivša JNA rušenjem obrambene kule. Građevine za obranu su bile: manja kula I, dio zida K, obrambena terasa L, zid M... Smatra se da je većina ostataka obrambenih zidova mlađa od kompleksa D, iako se misli da je kompleks morao biti utvrđen i ranije (zidovi su se vjerojatno obrušili u more). Žive vode je bilo nedaleko od samostana idući prem Baru, a svakako je postojala i cisterna vjerojatno u klaustru, no nije nađena.

Galerija

• Ratac2.jpg

  Ostaci najveće i najmlađe od tri crkve, oltarski dio

• Ratac3.jpg

  Ostatak jednog od zidova

• Ratac4.jpg

  Današnji glavni prilaz nekadašnjoj opatiji

• Ratac5.jpg

  Sjeverni zid velike crkve koja je oltarom okrenuta ka istoku

• Ratac7.jpg

  Prilaz ka unutrašnjosti crkve

• Ratac8.jpg

  Stepenice ispred današnjeg ulaza u crkvu

• Ratac9.jpg

  Unutrašnjost crkve

• Ratac10.jpg

  Ostatci dva grobna mjesta uz sjeverni zid nekadašnje manje crkve

• Ratac42.jpg

  Ostatci dva groba

• Ratac11.jpg

  Pogled na dva grobna mjesta i unutrašnjost velike crkve

• Ratac12.jpg

  Pogled na more s ratačkih zidina

• Ratac13.jpg

  Pogled na more s ratačkih zidina

• Ratac14.jpg

  Pogled na more s ratačkih zidina

• Ratac15.jpg

  Drveće i more pored ruševina samostana

• Ratac16.jpg

  Ostatci sjevernog zida velike crkve

• Ratac17.jpg

  Ostatci sjevernog zida velike crkve. Vidljiva su dva sloja, stariji, prefinjeniji i noviji, grublji stil gradnje

• Ratac18.jpg

  Prozor na južnom zidu crkve

• Ratac19.jpg

  Zimzeleno drveće i more pored ruševina samostana

• Ratac20.jpg

  Vanjski oltarski dio crkve. Sa sjeverne i južne strane oltara su dvije polukružne apside s prozorskim otvorima

• Ratac21.jpg

  Polukružna apsida južno od oltara

• Ratac22.jpg

  Oltarski dio crkve izvana. Oltar je četvrtastog, a ne polukružnog oblika, kao dvije susjedne apside

• Ratac23.jpg

  Zid oltara, izgrađen od dvobojnog, bijelog i crvenkastog kamena, kao i manastir Visoki Dečani

• Ratac24.jpg

  Istočni oltarski prozor. Danas bez stakla, samo prozorski otvori

• Ratac25.jpg

  Sjeverna apsida, pored oltara

• Ratac26.jpg

  Sjeverna polukružna apsida

• Ratac27.jpg

  Pozorski otvor sjeverne polukružne apside

• Ratac28.jpg

  Zid i kasniji prozorski otvori koji su grublje, skromnije gradnje

• Ratac29.jpg

  Pored samostana je borova šuma

• Ratac30.jpg

  Unutrašnjost nekadašnje crkve. Pogled na unutrašnjost sjeverne apside i centralni oltarski dio

• Ratac31.jpg

  Unutrašnjost sjevernog zida

• Ratac32.jpg

  Unutar zidova crkve, ka oltaru je dio prostora danas stepeničastog oblika

• Ratac33.jpg

  Oltar je danas jedini ograđeni dio crkve, željeznom rešetkastom konstrukcijom

• Ratac34.jpg

  Grozd ispred oltara

• Ratac35.jpg

  Spomen ploča u oltaru

• Ratac36.jpg

  Oltar

• Ratac37.jpg

  Križ i ikone u oltaru

• Ratac38.jpg

  Pogled na oltar i unutrašnjost sjeverne (lijevo) i južne (desno) apside

• Ratac39.jpg

  Unutrašnjost crkve s pogledom sjeverni zid i današnji glavni ulaz

• Ratac40.jpg

  Zapadni dio crkve koji je uzdignut u odnosu na oltar

• Ratac41.jpg

  Glavni ulaz

• Ratac43.jpg

  Raslinje kod ostataka samostana

• Ratac44.jpg

  Pogled na more kod ruševina samostana

Povezani članci

• Velja Mogila kod Bara - velika ilirska grobnica
• Crkva sv. Petke - Venerande u Gornjem Šušanju, Bar - katolička
• Barski trikonhos - ostatci ranokršćanske crkve iz 5.-6. stoljeća
• Konkatedrala Svetog Petra u Baru - katolička
• Katedrala svetog Ivana Vladimira u Baru - pravoslavna
• Crkva sv. Neđelje u Baru - pravoslavna
• Pravoslavna crkva sv. Nikole u Starom Baru
• Katolička crkva sv. Nikole u Starom Baru
• Katedrala Bezgrešnog začeća Blažene djevice Marije na Gretvi, Stari Bar - katolička
• Crkva sv. Vita na Gretvi, Stari Bar - katolička
• Crkva Svetog Trojstva na Rumiji - pravoslavna
• Manastir Svetog Sergeja Radonežskog na Rumiji - pravoslavni
• Džamija Selimija u Baru
• Crkva sv. Petke - Venerande u Sutomoru - pravoslavno-katolička dvooltarska crkva
• Haj-nehaj - tvrđava kod Sutomora s ostatcima crkve svetog Demetrija
• Tabija - turska tvrđava kod Sutomora
• Manastir Ribnjak - pravoslavni

Vanjske poveznice

• Savo Marković: Benediktinska opatija sv. Marije Ratačke kod Bara, Acta diplomatica et iuridica/CCP 53 (2004), str. 181–251