Realna unija je veza više država koje imaju zajedničkog vladara. Ona može nastati sklapanjem međunarodnog ugovora među državama koje ulaze u realnu uniju ili ustavnom transformacijom neke države. Razlika prema personalnoj uniji je u stalnosti veze prema osobi vladara, pa zato dolazi i do nekih zajedničkih poslova. Realna unija je, za razliku od personalne, čvršći oblik povezivanja država. Taj oblik složene države pripada prošlosti i danas ga nije moguće sresti.
Države realne unije redovito nastupaju prema van kao jedan pravni subjekt u međunarodnim odnosima, ali su to ipak odijeljene međunarodne jedinice. U realnoj uniji, osim vanjskih poslova, i neki drugi poslovi mogu biti ugovorom preneseni na uniju (najčešće vojska).
Obilježja realnih unija su prema tome:
- zajednički vladar (monarh), jer su se unije povijesno javljale kao monarhijske zajednice
- u međunarodnim odnosima istupa kao jedinstven međunarodnopravni subjekt (pojednostavljeno: djeluje kao jedna država, ako ima zajedniče vanjskopolitičke funkcije)
- zajedničke funkcije članice realne unije ostvarile su na osnovi međunarodnog ugovora
- članice realne unije samostalno obavljaju svoje vlastite funkcije (prvenstveno zakonodavstvo, sudstvo i uprava). Međutim, neka pitanja mogu rješavati jednoobrazno, ali na temelju zajedničkog sporazuma.
Primjeri realnih unija u povijesti su: