Pristaša (ustaški pokret)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Neodgovarajući sadržaj Tema ovog članka ili dijela članka po svojoj važnosti možda ne udovoljava Wikipedijinim kriterijima.

Ako do 21. lipnja 2021. članak ili njegov sporni dio ne dobije podršku zajednice na stranici za razgovor o članku, bit će obrisan.

Ne uklanjajte sami ovaj predložak. Prepustite to administratorima.

Pristaše su prema Propisniku o zadaći, ustrojstvu, radu i smjernicama "Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, osobe koje žele na vidljiv način pokazati da pristaju uz Ustaški Pokret, da odobravaju načela, rad i ciljeve Ustaškog pokreta, ali su im zahtjevi i dužnosti redovitog člana Ustaše preteški. Pritsaša je obvezan stvarno i duhovno pomagati ustašku postrojbu na području koje boravi te ustaški pokret općenito. Imao je pravo nositi znak ustaškog pokreta, nazočiti događajima te posjećivati i služiti se infrastrukturom Pokreta. Prigodom pristupa pristaša je potpisivao izjavu oblika prisege. Tabornik je supotpisnik kao svjedok. Tabornik je i donosio odluku o primitku pristaše, o čemu je izvješćivao stožernika. Osoba koja je htjela postati pristaša morala se prvo prijaviti zbirniku ili taborniku svojega mjesta. Članstvo je prestajalo smrću, navršenom dobi, stupanjem u članstvo Ustaškog pokreta, brisanjem ili istupom.[1][2][3]

Izvori

  1. Ustaša: dokumenti o ustaškom pokretu / priredio Petar Požar. - Zagreb : Zagrebačka stvarnost, 1995., str. 257, 288, ISBN 953-192-013-3
  2. Iz Propisnika o zadaći, ustrojstvu, radi u smjernicama "Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, Narodne novine, br. 181 od 13. kolovoza 1942.
  3. Petar Pekić: Ustaška organizacija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Postanak Nezavisne Države Hrvatske, borba za njeno oslobođenje i rad na unutrašnjem ustrojstvu, Zagreb, 1942.