Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Oksigenoterapija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Oksigenoterapija preko nosne kanile

Oksigenoterapija je jedna od osnovnih terapijskih mjera u liječenju bolesnika s hipoksemijskom hipoksijom. Može se primijeniti i kod drugih oblika tkivne hipoksije ali s minimalnim učincima ili bez ikakvih rezultata. Po načinu primjena, oksigenoterapija može biti kratkotrajna (akutna) i dugotrajna (kronična).[1]

Osnovne postavke

Definicija

Liječenje kisikom ili oksigenoterapija podrazumijeva primjenu kisika u koncentraciji većoj od koncentracije u zraku (koja je na normalnom atmosferskom tlaku oko 21%).[2]

Patofiziološki mehanizmi tkivne hipoksije

Razlozi tkivne hipoksije mogu biti:[3]

1. Hipoksemije izazvane alveolarnom hipoventilacijom i problemima izmjene plinova na respiracijskoj membrani uslijed:

2. Problemi transporta kisika kroz krvožilni sustav uslijed:

Cilj

Osnovni cilj oksigenoterapije u liječenju hipoksemije zasniva se postizanju sljedećih fizioloških vrijednosti u organizmu:

  1. parcijalnog tlaka kisika koji je - PaO2 > 8 kPa (60 mmHg)
  2. saturacije kisika u krvi kod koje je - SaO2 > 89-90%
  3. porastu parcijalnog tlaka ugljikova dioksida koji je - PaCO2 <10 mmHg, s pH > 7,25.

Primjena

Oksigenoterapija se primjenjuje prvenstveno za sprječavanje tkivne hipoksije, tj. ponajprije u situacijama u kojima je opskrba tkiva kisikom nedostatna za pokriće metaboličkih potreba.[4] Najčešće je to u sljedećim slučajevima:

  1. pri dokazanoj hipoksemiji u odraslih, djece i novorođenčadi starije od 28 dana (PaO2 < 60 mm Hg ili SaO2 < 90% na običnom zraku) i u novorođenčadi mlađe od 28 dana (PaO2 < 50 mm Hg ili SaO2 < 88% ili kapilarni parcijalni tlak O2 < 40 mm Hg);
  2. pri akutnim stanjima u kojima se očekuje hipoksemija, primjerice nakon ozbiljnije ozljede ili opekline (hipermetabolizam), neposredno nakon opće anestezije (kod sniženog podražaja za disanje) i pri akutnom koronarnom sindromu (snižen PaO2);
  3. raznim drugim indikacijama poput trovanja ugljikovim monoksidom i krize tijekom talasemije (bolesti srpastih stanica).

Mjere opreza u oksigenoterapiji

Treba osobito naglasiti da je kisik lijek koji treba biti propisan i primijenjen strogo prema indikacijama i pod nadzorom educiranoga osoblja za svo vrijeme primjene oksigenoterapije.[5]

Izvori

  1. Howard P. Oxygen therapy Wright IOP Pub Bristol 1-77.
  2. Arthur C. Guyton Medicinska fiziologija, Medicinska knjiga-Beograd-Zagreb 1990.
  3. William P., Ph.D. Fife; Jolie, Ph.D. Bookspan. Textbook of hyperbaric medicine. Seattle: Hogrefe & Huber Publishers. 2004. ISBN 978-0-88937-277-1.
  4. Fisher AB (1988): »Pulmonary oxygen toxicity«, u: Fishman, A.P. (ur.): Pulmonary diseases and discorders, New York: McGraw-Hill Book Comp., str. 2331-2338.
  5. Brambillu.I. et all., Value of nocturnal monitoring of transcutaneous O2 and CO pressures in adults with respiratory failuer. Respiration, 48, 81-90

Literatura

  • O Driscoll Br, Howard LS, Davison AG. BTS guideline for emergency oxygen use in adults patients.Thorax 2008;63 supp 6:1-68.
  • O Driscoll Br, Howard LS, Bucknall C et al. British ThoracicSociety emergency oxygen audits. Thorax 2011;66:734-735.
  • Hale KE, Cavin C, O Driscoll Br. Audit of oxygen use in emergencyambulances and in hospital emergency department. Emerg Med J2008;25:773-776.
  • Kane B, Decalmer S, O Driscoll BR. Emergency oxygentherapy: from guideline to implementation. Breathe 2013;9:247-254

Vanjske povjeznice

    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!