Obljetnice u svezi s hrvatskim jezikom
- 12. srpnja 1806. — U Zadru objavljen prvi broj Kraglskog Dalmatina (II Regio Dalmata), prvih novina na hrvatskome jeziku uopće.[1]
- 11. studenoga 1832. — Prvi govor u Hrvatskom saboru u službenoj prigodi općenito održao je general Juraj Rukavina Vidovgradski u zahvali banu Franji Vlašiću za imenovanje potkapetanom (hrvatske) Kraljevine. [2]
- 2. svibnja 1843. — Ivan Kukuljević Sakcinski održao je svoj znameniti govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru.[3]
- 23. listopada 1847. — Ivan Kukuljević Sakcinski je na posljednjem staleškome zasjedanju Hrvatskoga sabora upozorio narodne zastupnike na potrebu uvođenja službenog jezika u javne službe. Sabor je razmotrio taj prijedlog i na kraju proglasio hrvatski jezik službenim u javnoj uporabi.[4]
- 12. lipnja 1860. — U Zadru izašao povremenik, pravno-službeni list Naredbe pokrajinskih vlasti za Dalmaciju. Donosio je uredbe i naredbe dalmatinskog Namjesništva. Izlazile su dvojezično, jedan stupac na talijanskom, drugi na hrvatskom jeziku. Dvije je godine imao zasebno izdanje na njemačkom jeziku.[5]
- 19. lipnja 1860. — Josip Šokčević imenovan za bana i usporedno s time hrvatski jezik carskom naredbom uveden kao službeni u županije, kotareve i općine. Njemački je zadržan kao službeni u višoj upravi.[6] Car Franjo Josip je Josipu Šokčeviću dodijelio naslov bana Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije; Šokčević je postao doživotni član Carevinskog vijeća, general cjelokupne vojske u Trojednoj Kraljevini, vrhovni predsjednik banskog stola i guverner grada Rijeke.[7]
- Zaključak banske konferencije u Zagrebu 1860./1861. traži od cara uvođenje hrvatskoga jezika u sve javne poslove, osnutak hrvatsko-slavonske dvorske kancelarije, imenovanje velikih župana te sjedinjenje Vojne krajine, Dalmacije, Kvarnerskih otoka i i istarskih kotara (Volosko, Labin i Novigrad) Hrvatskoj.
- 5. prosinca 1860. — Na prijedlog Banske konferencije, car Franjo Josip I. ručnim pismom banu Šokčeviću uveo hrvatski jezik kao službeni i u Namjesništvo i u Banski stol. [6]
- 24. rujna 1861. — Hrvatski sabor zamolio molio kralja da organi drugih pokrajina uvaže službene dopise hrvatskih organa napisane na hrvatskom jeziku, jer po dotadašnjim mjerama hrvatski je bio ograničen u dijelu koji se ticao komunikacije hrvatskih oblasti s drugim pokrajinama.[6]
- 21. studenoga 1862. — Ivan Mažuranić izdaje naredbu, da se „ilirski jezik” mora zvati hrvatski jezik.[8]
- 12. siječnja 1863. — Narodna stranka se na sjednici Dalmatinskog sabora zauzela za uvođenje hrvatskog jezika kao službenog u Saboru, školstvu, sudstvu i vladinim uredima.[9]
- 25. srpnja 1870. — Uređeno odlukom da se zapisnici sjednica Dalmatinskog sabora pišu hrvatskim jezikom. [9]
- 1871. — Prvi put se čuje hrvatski jezik za govornicom Istarskog sabora.[10]
- 1875. — Vojno nazivlje na hrvatskom jeziku. Objavljeno 1. izdanje Službovnika za kraljevsko ugarsko domobranstvo.
- 21. srpnja 1883. — Hrvatski jezik postao službenim jezikom u Dalmatinskom saboru.[11] Istovremeno je postao službeni jezik i u Zemaljskom odboru, te je istovremeno donesena i odluka da se u državnoj upravi strankama obraća hrvatskim jezikom te da u državnu službu ne može biti primljen nitko tko ne govori hrvatski (što se kasnije često kršilo). [9]
- 1888. — Počela ograničena uporaba hrvatskog jezika u Istarskom saboru, tj. primanje interpelacija, kao i na svim pokrajinskim jezicima.[10]
- 29. listopada 1890. — Zastupnik Dalmatinskog sabora Miho Klaić predložio da se u zadarsku gimnaziju uvede hrvatski jezik kao naukovni. [9]
- 6. studenoga 1890. — Na 9. sjednici Dalmatinskog sabora usvojen prijedlog zastupnika Klaića od 29. listopada 1890. godine, da se u zadarsku gimnaziju uvede hrvatski jezik kao naukovni. [9]
- 20. listopada 1897. — Bečka vlada odlučila u ratnu mornaricu uvesti hrvatski kao službeni jezik umjesto talijanskog. [9]
- 26. travnja 1909. — U potpunosti sprovedene odluke Dalmatinskog sabora o hrvatskom jeziku od 21. srpnja 1883., kad je uredbom ministra Bienertha hrvatski u potpunosti stavljen u taj status. [9]
- 17. ožujka 1967. — Objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.
- 28. siječnja 1971. — Objavljena Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku.
- 1993. — Prvi put hrvatski jezik i pismo uvedeni su u službenu uporabu u jednoj lokalnoj upravnoj jedinici. Bilo je to u gradu Subotici i 18 okolnih naselja.[12]
- početkom svibnja 2002. — Na prijedlog zastupnika DSHV-a Bele Tonkovića, Skupština Autonomne Pokrajine Vojvodine pokrenula ‘inicijativu za uvrštavanje hrvatskoga jezika kao službenog’. Inicijativa nikada nije provedena do kraja.[13]
- 2002. — Poslovnikom Skupštine AP Vojvodine utvrđeno je da je u radu Skupštine u službenoj uporabi i hrvatski jezik. Doneseno nakon Tonkovićeve inicijative.[13]
- 2003. — Za potrebe Skupštine AP Vojvodine počinje prevođenje određenih dokumenata i akata na hrvatski.[13]
- 4. rujna 2003. — Donesena Deklaracija o hrvatskom jeziku i školstvu u BiH.[14]
- 2004. — Pri Tajništvu za propise, upravu i nacionalne zajednice AP Vojvodine prevode se javni natječaji i na hrvatski. [13]
- 2004. — Imenovani prvi sudski tumači za hrvatski jezik u AP Vojvodini.[13]
- 2005. — Hrvatski uveden kao službeni jezik u Staroj Binguli.[12]
- 2006. — Hrvatski uveden kao službeni jezik u Sonti.[12]
- 2005. — Hrvatski uveden kao službeni jezik u Monoštoru i Beregu.[12]
- 30. studenoga 2009. — Narodna skupština Republike Srbije usvojila je Zakon o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine i potvrdila prijedlog Statuta AP Vojvodine.[13]
- 14. prosinca 2009. — Usvajanjem Statuta Autonomne Pokrajine Vojvodine, hrvatski jezik postao jedan od službenih jezika u AP Vojvodini.[13], kao jedan od šest službenih jezika i pisama u tijelima i organizacijama Autonomne Pokrajine Vojvodine.[12]
- 22. svibnja 2010. — Donesena Podgorska deklaracija o položaju i javnoj uporabi hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji.
- 2012. — Hrvatski uveden kao službeni jezik u u Sotu, Batrovcima i Ljubi.[12]
- 2019. — Hrvatski uveden kao službeni jezik u Lemešu, Starom Slankamenu, Plavnoj i Bođanima.[12]
Izvori
- ↑ Franjo Baras: 210. obljetnica pokretanja Kraljskog Dalmatina . Portal HKV. 3. kolovoza 2016. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- ↑ Juraj Cigler: Prilog našeg člana - Hrvatski jezik i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti . Portal HKV. 18. svibnja 2007. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- ↑ HKV: Na današnji dan: Povijesni govor I. K. Sakcinskoga u Hrvatskom saboru . Portal HKV. 2. svibnja 2023. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- ↑ mojzagreb.info: Na današnji dan prije 167 godina hrvatski jezik postao službeni . Portal HKV. 23. listopada 2014. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- ↑ Pavao Jerolimov: U Zadru je 12. lipnja 1860. počeo izlaziti pravno-službeni list . Zadarski list. 14. lipnja 2009. Pristupljeno 23. studenoga 2025.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 Marija Zaninović Rumora: Recenzija: Dokumenti o hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji. sv. 1. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, br. 34, 1992., str. 247.
- ↑ Josip Buljan: Ban Josip Šokčević. Hrvatski vojnik br. 328, 16. travnja 2021. Pristupljeno 23. studenoga 2025.
- ↑ 21. studenoga 1862. naredba u svezi s hrv. jezikom . 31. listopada 2021. Portal HKV. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- ↑ 9,0 9,1 9,2 9,3 9,4 9,5 9,6 Vremeplov: Hrvatski jezik kao službeni jezik u Dalmatinskom saboru – 21. srpnja 1883. . 21. srpnja 1883. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- ↑ 10,0 10,1 Istarski sabor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 30.11.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/istarski-sabor>.
- ↑ Ž.I., KT: Hrvatski uveden kao službeni jezik u Dalmatinski sabor (1883.). Katolički tjednik. 21. srpnja 2025. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- ↑ 12,0 12,1 12,2 12,3 12,4 12,5 12,6 Glas Hrvatske: Hrvatski jezik i pismo na javnim pločama u Vojvodini . HRT. 8. veljača 2023. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- ↑ 13,0 13,1 13,2 13,3 13,4 13,5 13,6 H.R.: DSHV: Prije 15 godina hrvatski postao službeni jezik u AP Vojvodini . Hrvatska riječ, Subotica. 14. prosinca 2024. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- ↑ Deklaracija o hrvatskom jeziku i školstvu u BiH . 8. rujna 2003. Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina. Pristupljeno 21. studenoga 2025.