Povijest
Prvo doba
Osnovao ju je 1685. Hrvatski sabor. Predstavljala je odbor od šestoro članova iz redova svjetovnih i duhovnih osoba. Sazivao ju je hrvatski ban u slučaju nemogućnosti održavanja regularne saborske sjednice. 1693. se uvelo mogućnost zamjenika sazivatelja ako je ban bio odsutan iz zemlje ili je bansko mjesto bilo prazno, pa je umjesto bana pravo sazivati zagrebački biskup kao banski namjesnik. Odbornike je imenovao Sabor na redovitim sjednicama. Stoga je banska konferencija imalo ulogu saborskog odbora s posebnim ovlastima. [1]
Djelokrug stvari kojim se ovaj odbor smio baviti jesu pitanja čije se rješavanje, zbog mogućih štetnih posljedica za zemlju, nije smjelo odgađati do vremena kad će ponovno biti moguće sazvati Sabor. Zaključci s banskih konferencija nisu bili zakonom, ali su sve razine vlasti bile obvezne sprovesti ih. Čim je Sabor bio ponovo u mogućnosti okupiti se, odmah se na prvoj sjednici razmatralo predmete i zaključke banskih konferencija polag konačna potvrđivanja i onda ih se smjelo uvrstiti u saborske zaključke. [1]
Sabor je ukinuo ovu ustanovu 1701. godine. [1]
Drugo doba
Banska je konferencija kao ustanova oživjela u ponešto drugačijem obliku 1860-ih, u doba kad se je vraćalo ustavno stanje u Hrvatsku. Hrvatsko je vodstvo se pripravljalo za sazvati Sabor pa je ban Josip Šokčević, kojem je car i kralj Franjo Josip I. dao dopuštenje, 1860. sazvao bansku konferenciju. Činilo ju je 55 uglednih javnih djelatnika. Konferencija je radila s prekidima i rasprave su potrajale do siječnja 1861..[1]
Među inim zaključcima banska konferencija je caru iznijela predstavku u kojoj je iskazala težnju za ujedinjenjem Kraljevine Dalmacije s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom te za priključenjem Hrvatskoj kvarnerskih otoka i triju istarskih kotara (Voloskog, Labina i Novigrada). Druga bitna odluka bila je želju za osnivanjem Hrvatske dvorske kancelarije koja bi bila najviša upravna vlast neovisna o Ugarskoj. Treća je bila molbu za proglašenjem uredbe o županijama. [1]
Sabor ni nakon te konferencije nije bio sazivan. Nova banska konferencija bila je 1862. godine. Sazvao ju je ban Josip Šokčević radi rasprave o željezničkoj problematici. [1]
Ni nakon druge banske konferencije Sabor nije bio sazivan. Treći put je banska konferencija sazvana u veljači 1865., uoči otvaranja Sabora. Razlog je bio utvrđivanje izbornoga reda.[1]