Nagrada Ujedinjenih naroda za ljudska prava ustanovljena je na Općooj skupštini UN-a 1966[1]. Namjera nagrade je "odati počast i pohvaliti ljude i organizacije koji su dali izuzetan doprinos u promicanju i zaštiti ljudskih prava ugrađenih u Opću deklaraciju o ljudskim pravima te u druge instrumente UN-a o ljudskim pravima".
UN je prvi puta nagradu dodijelio šestorici dobitnika na svečanosti 10. prosinca 1968. povodom 20. godišnjice Opće deklaracije o ljudskim pravima, na dan koji je UN odredio kao Dan ljudskih prava. Od tada se nagrada dijeli u petogodišnjim intervalima, s izuzetkom 1983. godine, pojedincima, skupinama i organizacijama. Do prosinca 2018. dodijeljene su 64[2] nagrade, uključujući devet nagrada dodijeljenih posthumno (od toga su četiri primatelja ubijena dok su radili na zaštiti ljudskih prava).
Dobitnike nagrade izabire odbor sastavljen od predsjednika Generalne skupštine UN-a, predsjednika Ekonomskog i socijalnog vijeća UN-a i Vijeća UN-a za ljudska prava (koje je zamijenilo UN-ovu komisiju za ljudska prava 2006.) te predsjedatelja UN-ove Komisije za status žena i Savjetodavnog odbora Vijeća UN-a za ljudska prava (koji je zamijenio UN-ovo Povjerenstvo za promicanje i zaštitu ljudskih prava 2006.) Od 1998. godine nagrade objavljuje Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, koji je stvoren nekoliko dana nakon ceremonije 1993.
Nagrada se sastoji od metalna plakete s UN-ovim pečatom i umjetničkim ugraviranim prigodnim citatom. Za razliku od Nobelove nagrada za mir - iako popis dobitnika sadrži brojna ista imena koja se nalaze i na popisu dobitnika UN-ove nagrade za ljudska prava - UN-ova nagrada nije novčane prirode.
Dobitnice_i
Liste dobitnice i dobitnici jubilarnih nagrada nagrada (svakih 5 godina u prosincu) počevši od prve 1968. za 20. godišnjicu Opće deklaracije o ljudskim pravima do 70. u 2018. godini.
1968.
- Manuel Bianchi, predsjedavajući Međuameričke komisije za ljudska prava (Čile)
- René Cassin, član UN-ove Komisije za ljudska prava (Francuska)
- Albert Luthuli (posthumno), predsjednik Afričkog nacionalnog kongresa (Južna Afrika)
- Mehrangiz Manouchehrian, odvjetnik i senator (Iran)
- Pjotr Jemeljanowitsch Nedbailo, član UN-ove Komisije za ljudska prava (Ukrajina)
- Eleanor Roosevelt (posthumno), predsjednica UN-ove Komisije za ljudska prava (SAD)
1973.
- Taha Hussein (posthumno), profesor književnosti (Egipat)
- C. Wilfred Jenks (posthumno), generalni direktor Međunarodne organizacije rada [ILO] (Velika Britanija)
- María Lavalle Urbina, odvjetnica i predavačica (Meksiko)
- Abel Muzorewa, predsjednik Ujedinjenog afričkog nacionalnog savjeta (UANC) (Zimbabve / Rodezija)
- Seewoosagur Ramgoolam, premijer (Mauricijus)
- U Thant, glavni tajnik UN-a (Burma)
1978.
- Begum Ra'Ana Liaquat Ali Khan, aktivistica za socijalna, obrazovna i kulturna prava žena (Pakistan)
- Prince Sadruddin Aga Khan, Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice [UNHCR], kasnije posebni izvjestitelj UN-ove Komisije za ljudska prava (Iran)
- Martin Luther King Jr. (posthumno), ubijeni vođa američkog pokreta za građanska prava (SAD)
- Helen Suzman, političarka i borkinja protiv aparthejda (Južna Afrika)
- Međunarodni odbor Crvenog križa
- Amnesty International
- Vikarijat solidarnosti (Čile)
- Nacionalni savez tuniških žena (Tunis)
1988.
- Baba Amte, odvjetnik za ljudska prava (Indija)
- John Peters Humphrey, glavni sastavljač UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima (Kanada)
- Adam Lopatka, predsjednik Vrhovnog suda (Poljska)
- Leonidas Proaño, rimokatolički biskup (Ekvador)
- Nelson Mandela, odvjetnik i državnik (Južna Afrika)
- Winnie Mandela, medicinska socijalna radnica (Južna Afrika)
1993.
- Hassib Ben Ammar, predsjednik Tuniške lige za ljudska prava i Arapske organizacije za ljudska prava (Tunis)
- Erica-Irene Daes, predsjedavajuća UN-ove radne skupine za domorodačko stanovništvo (Grčka)
- James P. Grant, izvršni direktor UNICEF-a (SAD)
- Međunarodna komisija pravnika [ICJ] (sa sjedištem u Ženevi, Švicarska)
- Medicinsko osoblje Opće bolnice u Sarajevu (Bosna i Hercegovina)
- Sonia Picado Sotela, potpredsjednica Međuameričkog suda za ljudska prava (Kostarika)
- Ganesh Man Singh, vrhovni vođa Nepala
- Sudanski savez žena (Sudan)
- Julio Tumiri Javier, osnivač Stalne skupštine za ljudska prava (Bolivija)
1998.
- Sunila Abeysekera, izvršna direktorica INFORM (Šri Lanka)
- Angelina Acheng Atyam, osnivačica Udruženja zabrinutih roditelja (Uganda)
- Jimmy Carter, državnik i bivši predsjednik (SAD)
- José Gregori, nastupni tajnik, Nacionalni sekretarijat za ljudska prava (Brazil)
- Anna Šabatová, osnivačica Povelje 77 (Češka)
- Svi aktivisti za ljudska prava, "tisuće hrabrih pojedinaca diljem svijeta"
2003.
- Enriqueta Estela Barnes de Carlotto, predsjednica organizacije Bake trga Plaza de Mayo (Argentina)
- Mano River ženska mirovna mreža (Sierra Leone, Liberija i Gvineja)
- Projektni menadžment tim za zaštitu obitelji (Jordan)
- Deng Pufang, predsjednik Kineske federacije osoba s invaliditetom (Kina)
- Shulamith Koenig, izvršna direktorica Narodnog pokreta za obrazovanje za ljudska prava (SAD)
- Sérgio Vieira de Mello (posthumno), UN-ov posebni predstavnik ubijen u Iraku (Brazil)
2008.
- Louise Arbour, bivša Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava (Kanada)
- Benazir Buto (posthumno), ubijena bivša premijerka i vođa opozicije (Pakistan)
- Ramsey Clark, bivši državni tužilac (SAD)
- Dr. Carolyn Gomes, Jamajčani za pravdu (Jamajka)
- Dr. Denis Mukwege, suosnivač Opće referalne bolnice u Panzi (Demokratska republika Kongo)
- Dorothy Stang (posthumno), ubijena rimokatolička redovnica (Brazil)
- Human Rights Watch
2013.
- Biram Dah Abeid, sin oslobođenog roba koji radi na ukidanju ropstva (Mauritanija)
- Hiljmnijeta Apuk, aktivistica za prava ljudi niskog rasta (Kosovo)
- Liisa Kauppinen, Predsjednica Emeritus Svjetske federacije gluhih osoba (Finska)
- Khadija Ryadi, bivša predsjednica Marokanskog udruženja za ljudska prava (Maroko)
- Vrhovni sud pravde (Meksiko)
- Malala Yousafzai[4], učenica na koju su pucali Talibani zbog pohađanja škole (Pakistan)
2018.
Najrecentnija 70. godišnjica Opće deklaracije o ljudskim pravima[5]
- Asma Jahangir (posthumno), odvjetnica za ljudska prava (Pakistan)
- Rebeca Gyumi[6], aktivistica za prava žena i djevojčica (Tanzanija)
- Joênia Wapixana, aktivistica za prava domorodačkih zajednica (Brazil)
- Front Line Defenders, organizacija koja zagovara i radi na zaštiti aktivista za ljudska prava (Irska)
Izvori
- ↑ Resolution adopted on the reports of the Third Committee
- ↑ "OHCHR | HR Prize - List of previous recipients". www.ohchr.org. https://www.ohchr.org/en/newsevents/pages/hrprizelistofpreviousrecipients.aspx Pristupljeno 15. prosinac 2020.
- ↑ "Benazir Bhutto named among seven winners of UN human rights prize" (engl.). UN News. 26. studeni 2008.. https://news.un.org/en/story/2008/11/283172 Pristupljeno 15. prosinac 2020.
- ↑ "Malala Yousafzai postala najmlađa nositeljica UN-ove počasne titule — Vijesti". Libela. http://www.libela.org/vijesti/8612-malala-yousafzai-postala-najmladja-nositeljica-un-ove-pocasne-titule/ Pristupljeno 15. prosinac 2020.
- ↑ "Human rights champions from across the world receive top UN prize" (engl.). UN News. 18. prosinac 2018.. https://news.un.org/en/story/2018/12/1028901 Pristupljeno 15. prosinac 2020.
- ↑ "Tanzanian human rights champion for women and girls wins top award" (engl.). UN News. 4. siječanj 2019.. https://news.un.org/en/audio/2019/01/1029722 Pristupljeno 15. prosinac 2020.
| |||||||||||||||||||||||
