Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Modruško-riječka županija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir povijesna županija

Modruško-riječka županija (mađ. Modrus-Fiume vármegye) naziv je za županiju Kraljevine Hrvatske i Slavonije u sastavu Zemalja Krune sv. Stjepana u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Sjedište županije bio je Ogulin, a u njenom središtu nalazilo se strateški važno utvrđeno naselje Modruš, sjedište knezova Frankopana. Sama Rijeka nije pripadala ovoj županiji, nego je posebnim dodatkom Hrvatsko-ugarskoj nagodbi, nazvanim Riječka krpica, potpala pod izravnu mađarsku upravu.

Zemljopis

Modruško-riječka županija graničila je s austrijskim zemljama Istrom i Kranjskom, Bosnom i Hercegovinom pod zajedničkom austro-ugarskom upravom, te hrvatsko-slavonskim županijama Zagrebačkom i Ličko-krbavskom. Županija je imala i dio obale Jadranskog mora. Oko 1910. pokrivala je 4.879 km2.

Povijest

Budući da u izvornom tekstu Hrvatsko-ugarske nagodbe nije bilo spomena o pripajanju Rijeke Ugarskoj, ova je županija morala nakon 1868. obuhvaćati i taj grad. U izvorni dokument ubačena je „Riječka krpica“ i to u obliku doljepljenog dodatka naziva „član 66.“ Tim su činom grad, njegova luka i cjelokupni riječki kotar, pripali Mađarskoj uz dozvolu da o riječkoj autonomiji odluku donesu zastupnici grada i Ugarskog i Hrvatskog sabora. Zastupnici Mađarske i Rijeke prisilili su Hrvatski sabor da prihvati upravu središnje ugarske vlade nad Rijekom, ali da takvo stanje bude privremeno. Ovu odluku u srpnju je 1870. potvrdio je i car Franjo Josip I.

Modruško-riječka županija osnovana je u 18. stoljeću, a nakon povratka Vojne krajine matici zemlji 15. srpnja 1881. mogla se proširiti na ove granice. Temeljem zakonske odredbe od 5. veljače 1886. „Ob ustroju županija i uređenju uprave u županijah i kotarih“, na teritoriju bivših županija i ukinute Vojne krajine, ustanovljeno je osam županija u svojstvu civilnih uprava, među njima i Modruško-riječka županija.[1]

Nakon odluke Hrvatskog sabora iz 1918. o raskidanju državno-pravnih veza s Austrijom i Ugarskom, i ova županija slijedi sudbinu Hrvatske. Županijska uprava prestala je djelovati Uredbom o podjeli zemlje na oblasti (SN br. 92 od 28. travnja 1922.), koja će biti provedena tek 1924. godine. Sljednik županije bila je Primorsko-krajiška oblast u Karlovcu.

Uprava

Stvarna nadležnost županije bila je podijeljena između županijske oblasti, velikog župana, županijske skupštine i upravnog odbora. Županijska oblast bila je zadužena za poslove javne uprave županije ako nisu pripadali vladi, županijskoj skupštini, upravnom odboru i kotarskim oblastima. Na čelu se nalazio podžupan, imenovan od bana na prijedlog velikog župana kojemu je podređen. Najvažniji poslovi odnosili su se na održavanje javnog mira i poretka u skladu sa zakonima, rješavanje sporova kotareva i općina u drugoj molbi te u pitanjima gradnji, sabiranju milodara, eksproprijaciji, ženidbenim dozvolama i izdavanju putovnica, dozvola za plovidbu rijekama.[1]

Veliki župan bio je predstavnik izvršne vlasti i vladin povjerenik imenovan od kralja na prijedlog bana. Imao je nadzornu ulogu nad samoupravom, političkom i kotarskom upravom. Održavao je županijske skupštine, imao nadzor nad činovnicima i upraviteljima. Županijska skupština stjecala je članstvo izborom ili putem imenika oporezovanih građana (o kojima je odlučivao verifikacijski odbor). Članovi su birani svake 3 godine na 6 godina. Članovi Upravnog odbora mogli su biti birani od skupštine i po funkciji (prema tome kako je to uređeno zakonom od 5. veljače 1886. i preinakom 28. prosinca 1886.).[1]

Djelokrug skupštine: donošenje statuta, rasprava o predmetima od javnog interesa te obraćanje Saboru peticijama, rješavanje teritorijalnih sporova općina i sporova niže uprave, uprava županijskom imovinom, izbor verifikacionog i upravnog odbora, nadzor nad općinskom, kotarskom i županijskom upravom. Od 1902. rješavala je i pitanja vezana uz komasaciju. U djelokrug Upravnog odbora spadali su poslovi autonomne javne uprave, porezni i disciplinski poslovi. Podređeni su mu bili upravni i općinski organi.[1]

Stanovništvo

Prema popisu iz 1910. ova je županije imala 231.654 stanovnika koji su govorili sljedećim jezicima:

Upravna podjela

Modruško-riječka županija obuhvaćala je sljedeća područja:[1]

  1. Ogulinsko-slunjsko okružje, izuzev općina Švarča, Šašice i Kalje kotara Rakovac, te općine Brinje, Jezerane, Krivi Put kotara Brinje,
  2. Podžupaniju riječku,
  3. Podžupaniju delničku,
  4. općine Bosiljevo i Severin Podžupanije karlovačke i općinu Vrginmost, koja stvarno nikada nije pripadala Modruško-riječkoj već Zagrebačkoj županiji.

Kotari

Početkom 20. stoljeća Modruško-riječka županija bila je podijeljena na sljedeće kotareve:

Kotarevi
Kotar Središte
Čabar Čabar
Crikvenica Crikvenica
Delnice Delnice
Ogulin Ogulin
Sušak Bakar
Slunj Slunj
Vojnić Vojnić
Vrbovsko Vrbovsko

Izvori