Mirisi, zlato i tamjan, roman hrvatskog književnika Slobodana Novaka (1924. – 2016.) napisan 1967., a objavljen 1968.
Jedan je od najcjenjenijih romana hrvatske književnosti uopće.[1] Često se navodi kao primjer egzistencijalističke književnosti.[2] Ispripovijedan je kroz monolog glavnog lika Maloga. On na neimenovanom otoku sa suprugom Dragom njeguje bolesnu staricu Madonu, kontesu koja je nekoć bila vlasnica većine otoka. Umirovljeni je intelektualac i invalid Drugog svjetskog rata.[2] Predstavnik poslijeratne generacije malodušnika koji više ni u što ne vjeruje (V. Pavletić), Mali se kroz monologe obračunava s komunističkim i katoličkim ideologijama, izgubivši vjeru i sve iluzije.[1][2]
Vrijeme radnje: Prosinac (od badnje večeri) i siječanj ( do sveta 3 kralja)
Prvo izdanje (1968.) je objavljeno u nakladi Matice hrvatske. Roman je doživio brojna reizdanja. Drugo izlazi već 1969. "Mirisi, zlato i tamjan" u prve dvije godine osvajaju najviša književna priznanja u tadašnjoj Jugoslaviji: Nagradu Matice hrvatske za najbolju knjigu proze, Nagradu Vladimir Nazor, NIN-ovu nagradu za roman godine i Nagradu kritike Večernjeg lista.[1]
Po romanu je 1971. snimljen istoimeni film u režiji Ante Babaje. Nekoliko godina kasnije, u vrijeme kada je Teatar &TD vodio Vjeran Zuppa, redatelj Božidar Violić postavlja istoimenu kazališnu predstavu. Igrala je od 1974. do 1994. kao jedna od antologijskih i najdugovječnijih predstava hrvatskog teatra.
Vidi još
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Matica hrvatska, Knjige, Slobodan Novak, Mirisi, zlato i tamjan (pristupljeno 3. lipnja 2018.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Novak, Slobodan (pristupljeno 3. lipnja 2018.)