Lički Novi

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Lički Novi
Lički Novi na karti Hrvatska
Lički Novi
Lički Novi
Lički Novi na zemljovidu Hrvatske
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija 23px Ličko-senjska
Općina/Grad Gospić
Svetac zaštitnik Sveti Antun Padovanski
Površina 12,62 km²
Zemljopisne koordinate 44°31′02″N 15°20′00″E / 44.5171°N 15.3334°E / 44.5171; 15.3334
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 343
 - Gustoća 27,2 st./km²
 - Broj domaćinstava 128
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 298 [1]
 - Gustoća 23,6 st./km²
Pošta 53000 Gospić
Pozivni broj +385 053
Autooznaka GS

Lički Novi, nekadašnji Novi, je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Grada Gospića u Ličko-senjskoj županiji.

Zemljopis

Lički Novi je udaljen 5 km od Gospića, nalazi se na 565 metara nadmorske visine i prostire se na površini od 12,62 km².[2]

Pogled na Lički Novi sa Oštre 3. lipnja 2017.
Pogled na Lički Novi sa Oštre

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 343 stanovnika[3] te 128 obiteljskih kućanstava.[4]
Prema popisu stanovništva 2011. godine naselje je imalo 298 stanovnika.[1]

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[5][1]

Povijest

U Liku upali su početkom 16. stoljeća Osmanlije. Pad Like pod vlast Turaka dogodio se 1527. godine. Turci su na čitavom području Like izvršili svoju administrativno-teritorijalnu podjelu. Osvojene hrvatske zemlje zapadno od rijeke Une pripojili su isprva Kliškom sandžaku, a zatim su ustanovili samostalan Lički sandžak, koji su podjelili na sedam kotara. Središta pojedinih kotara bili su na Udbini, u Gračacu, Boričevu, Ribniku, Novom, Kuli i Perušiću.

Turci su forsirali razvoj Novoga, pa su mu namijenili funkciju kotarskog središta. Obnovili su staru Novljansku tvrđavu i u nju postavili posadu od 50 vojnika. Oko tvrđave redale su se novljanske kuće kojih je moglo bit stotinjak. Kotarsko područje Novoga zauzimalo je plodno tlo i zbog toga je bilo dobro naseljeno. Zahvaćalo je zemljište od Divosela i Bilaja do Kosinja. U sastavu novljanskog kotara bila su četiri vojvodstva sa sjedištima u Bilaju, Smiljanu, Ostrovici i Kosinju. Od spomenutih mjesta najbolje se razvijao Bilaj. Njegovu tvrđavu na visokoj stijeni Turci su obnovili i u nju postavili posadu od pedesetak momaka. Podgrađe Bilaja razvilo se u trgovačko središte s oko 250 kuća. Ostala vojvodska središta bila su manja mjesta. Na teritoriju novljanskog kotara bilo je i nekoliko većih muslimanskih posjeda. Uz te posjede nastalo je s vremenom nekoliko sela u kojima su živjeli vlaški kršćani. Tako su nastala sela Krznarić, Bogdanić, Bužim, Stari i Novi Hoteš, Obrovac i Badar.

U proljeće 1689. godine, poveo je karlovački general Ivan Josip Herberstein brojnu krajišku vojsku s namjerom potjerivanja Turaka iz Like. Svi dijelovi kršćanske vojske sastali su se 15. lipnja pod turskom tvrđavom u Novom. Istovremeno provalili su u Liku vlaški ustanci pod zapovjedništvom Stojana Jankovića. Vidjevši golemu kršćansku vojsku pred Novim, turska posada predala se bez borbe.

Dok Gospić nije izrastao u upravno središte Like, na njegovu području najviđenije mjesto bio je Novi. Nakon 1689. godine, novljansko stanovništvo se razbježalo. Sljedeće, 1690. godine, kolonizirane su ovamo 34 obitelji iz Ledenica i 28 obitelji vlaških pokrštenika. Popis sačinjen 1712. godine, spominje u Novom 462 stanovnika. Od prezimena navode se Zduna, Matajija, Galac, Tonković, Svetić, Pađen, Jurčić, Belobrk, Kanić, Alić, Šnajdar, Bušljeta, Francetić, Jerković, Sendrić, Ivić, Musić, Brkljača, Umljenović, Hasić, Matijević, Ferić, Čanić, Dešić, Bubaš, Frković, Magašić, Jengić, Marković, Stilinović, Stančić, Kos, Turić, Šabanović, Buneta i Zdunić.[6]

U Lici i Krbavi kao dijelu Karlovačkoga generalata ustrojena je natkapetanija ili velika kapetanija sa središtem najprije u Karlobagu, a zatim u Ribniku u Lici, Ličko-krbavski distrikt podijeljen je u kolovozu 1712. godine na 12 kapetanija i četiri pokrulabije, ali Gospić nije postao upravno središte niti jedne lokalne jedinice, a nije bio ni crkveno središte. Ličko-krbavsi arhivđakon imao je središte u Novom, koji je također bio središte kapetanije kojoj je tada pripadao Gospić.[7]

Turci su Novi, kao i Divoselo, opustošili 1792. godine, a 1835. imao je 665 stanovnika katoličke vjere u 71 domaćinstvu.[8]

Kultura

Razrušena crkva s prednje strane
Razrušena crkva s prednje strane

U Ličkom Novom stoji župna crkva Sv. Antuna Padovanskog, sagrađena 1690. godine, a uništena tijekom domovinskog rata 1991. Obnovljena je 2001. godine, a tijekom obnove u crkvi su pronađene stare grobnice i nešto starog nakita.[9]

Obrazovanje

Područna škola Lički Novi sagrađena je 1880. za vrijeme uprave Franje Filipovića, zapovjedajućeg generala Krajine. Za vrijeme domovinskog rata školu je pogodio samo jedan metak.

Danas se u školi podučavaju samo prva četiri razreda osnovne škole, ostali se podučavaju u Osnovnoj školi dr. Jure Turić u Gopsiću.

Mjesni odbor se također sastaje u školi.[10]

Poznati Novljani

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Popis stanovništva 2011. godine DZS. Pristupljeno 9. ožujka 2018. godine
  2. "Toponim: Lički Novi, Gospić.". https://actacroatica.com/hr/. https://actacroatica.com/hr/location/licki_novi/ Pristupljeno 5. lipnja 2020. 
  3. Popis stanovništva 2001., www.dzs.hr
  4. Kućanstva prema obiteljskom sastavu i obiteljska kućanstva prema broju članova, Popis 2001., www.dzs.hr
  5. Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  6. Mirko Marković (kartograf). Ličani kroz prošlost (Drugo izdanje ed.). Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. ISBN 953-222-234-0 
  7. Željko Holjevac. Gospić u Vojnoj krajini (1689.-1712.-1881.) (Prvo izdanje ed.). Zagreb: Hrvatski zemljopis. str. 20 & 21. ISBN 953-7004-05-8 
  8. Franz de Paula Julius Fras (1835.). Mate Pavlić. ed. Cijelovita topografija Karlovačke vojne krajine. Gospić: Biblioteka "Ličke župe". str. 156 & 157 
  9. "Biskupija". https://gospic.hr/. https://gospic.hr/biskupija/ Pristupljeno 3. lipnja 2020. 
  10. Zoran Cikovac (16. veljače 2019.). "Osnovna škola - Lički Novi". https://www.youtube.com/. https://www.youtube.com/watch?v=_Tj4CK5IQAc Pristupljeno 31. svibnja 2020. 
  11. Ivica Mataija. Leksikon Ličana. Gospić: Državni arhiv u Gospiću. ISBN 978-953-7034-34-4