Franjo Filipović (Lički Novi kraj Gospića, 12. listopada 1820. — Beč, 8. lipnja 1903.).[1], hrvatski visoki vojni časnik u austrijskoj vojsci. Došao do čina podmaršala. Mlađi brat generala Josipa.[1]
Životopis
Rodio se je u Novome kraj Gospića. Izobrazbu stekao u vojnoj školi u Tullnu, a 1836. kao kadet stupio u vojnu službu. God. 1839. postao potporučnik, 1844. poručnik, 1848. natporučnik, 1854. potpukovnik, 1856. pukovnik, 1862. general bojnik, 1865. podmaršal. Sudjelovao je 1859. u talijanskoj vojni i bitci kraj kraj Solferina; 1861. premješten je za brigadira u Zadar; 1862. imenovan zapovjednikom brigade i tvrđave u Dubrovniku, a 1865. carskim namjesnikom za Dalmaciju. Kao namjesnik suprotstavljao se austrijskoj politici oslonca na autonomaše, zbog čega je 1868. bio opozvan i 1869. premješten za divizionara i vojnog zapovjednika u Košice. God. 1877. imenovan vlasnikom 70. petrovaradinske pješačke pukovnije i postao generalom topništva i zapovijedajući general u Moravskoj i Šleskoj sa sjedištem u Brnu. Iste godine premješten u Zagreb; 1878. pomogao bratu Josipu pri zaposjedanju BiH, a 1881. bio umirovljen.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Filipović, Franjo, Hrvatska enciklopedija, LZMK, pristupljeno 10. svibnja 2016.
|
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije, LZMK |
| http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=19569 | ||
| koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx | ||
| označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0 | ||
Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. |