Kliški sandžak, odnosno sandžak kliški, hrvatski i primorski (kako je glasilo u pismu kliškog sandžak-bega Ferhada 1558.), bila je upravna jedinica u Turskom Carstvu, u sklopu Bosanskog pašaluka. Osnovan je 1537., nakon pada Klisa u turske ruke. Osnivanjem Kliškog sandžaka bilo je smanjeno područje Bosanskog sandžaka, jer su u njegov sastav ušli svi osmanski posjedi sjeverozapadno od Solina, u jugozapadnom dijelu Bosne, Krbavi i Lici.[1][2]
Iako je nosio ime po Klisu, sjedište mu je uglavnom bilo u Livnu.[3]
Sastavne jedinice
Prilikom osnivanja dijelio se Kliški sandžak na kadiluke Skradin, Neretva, Novosel, Akhisar ili Prusac, Zagorje ili Klis i Jezero (Golhisar).[1] Također je prema ondašnjem sustavu osmanske uprave bio podijeljen na nahije, čije su se međe većinom poklapale sa međama starohrvatskih srednjovjekovnih župa. Na prostoru današnje Dalmatinske zagore bile su nahije Sinj i Cetina, Knin, Dicmo, Klis, Vrlika, Zmijno polje, Petrovo polje, Petrova gora (koja se u nekim razdobljima nazivala i Zagora ili Zagorje). Status gradskog naselja (kasabe) imali su Sinj, Drniš, Klis, Vrlika, Knin i Hrvace. Cijela Zagora i južno hrvatsko primorje nisu bile u sastavu ovog, nego Hercegovačkog sandžaka u koji su ušli Makarska, Imotski i Vrgorac.[2]
Kad je bio osnovan Krčki (lički) sandžak, izgubio je Kliški sandžak znatan dio svoga prostora zapadno od rijeke Krke i donjeg toka Une. Točnije, cijelo zaleđe Zadra, okolicu Knina, Krbavu i Liku.
Bilješke
- ↑ 1,0 1,1 Ive Mažuran: Hrvati i Osmansko carstvo, Golden marketing, Zagreb, 1998. ISBN 953-6168-38-3
- ↑ 2,0 2,1 Mate Matas i Josip Faričić: Zagora – uvodne napomene i terminološke odrednice u: Zbornik radova sa Međunarodnoga znanstvenog skupa Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije, Zadar – Dugopolje, 19-21. listopada 2010.], Sveučilište u Zadru/Kulturni sabor Zagore/Ogranak Matice hrvatske - Split. Zagora.org. str. 49. ISBN 978-953-7237-90-5
- ↑ Vlada Hercegbosanske županije: Povijest