Prvo razdoblje židovskih vladara započinje u željezno doba, kada se, nakon vremena plemenskog ustroja, u drugoj polovici 11. st. pr. Kr. počinje u Izraelu uspostavljati monarhija, a traje sve do pada pod asirsku i babilonsku vlast. Nakon vremena perzijske i helenističke prevlasti, nakon makabejske pobune u 2. st. pr. Kr. uspostavlja se vlast židovskih etnarha i svećenika u Judeji, a nastavlja se vlašću Heroda Velikog i njegovih nasljednika, koji vladaju raznim područjima današnjeg Izraela, Palestine, Jordana i Sirije, sve do pred kraj 1. st., kada Rimljani konačno preuzimaju svu vlast, a potom (135. godine) i preimenuju provinciju Judeju u provinciju Sirija-Palestina.
Razdoblje židovskih kraljeva (oko 1030.-587. pr. Kr.)
Jedinstveno kraljevstvo (oko 1030.-931. pr. Kr.)
- Šaul, (oko 1030.-1010. pr. Kr.)
- David, (oko 1010.-970. pr. Kr.)
- Salomon, sin Davidov (oko 970.-931. pr. Kr.)
Podijeljeno kraljevstvo (oko 931.-587. pr. Kr.)
Kraljevstvo Izrael (oko 931.-721. pr. Kr.)
|
Kraljevstvo Juda (oko 931.-587. pr. Kr.)
|
(Za razdoblje strane prevlasti na ovim prostorima do 2. st. pr. vidi: Babilon, Aleksandar Veliki, Seleukovići, Ptolemejevići.)
Helenističko i rimsko razdoblje
Makabejci i Hasmonejci
- Juda Makabej (166.-160. pr. Kr.), sin svećenika Matatije koji je poveo pobunu protiv Antioha IV. Epifana.
- Jonatan (160.-143. pr. Kr.), brat Judin, veliki svećenik
- Ivan Hirkan I. (134.-104. pr. Kr.), veliki svećenik i etnarh
- Aristobul I. (104.-103. pr. Kr.), uzima naslov kralja
- Aleksandar Janej (103.-76. pr. Kr.), kralj
- Aleksandra (76.-67. pr. Kr.), kraljica (njezin sin Hirkan II. je veliki svećenik)
- Hirkan II. (67. pr. Kr.), nasljeđuje majku kao kralj
- Aristobul II. (67.-63. pr. Kr.), kralj i veliki svećenik (istisnuo Hirkana s prijestolja)
- Hirkan II. (63.-40. pr. Kr.), ponovno veliki svećenik, a onda i etnarh (47.-41. pr. Kr.)
- Herod I. Veliki i njegov brat Fazael, Idumejci, sinovi Hirkanova ministra Antipatera, tetrarsi (41.-40. pr. Kr.)
- Antigon (40.-37. pr. Kr.), kralj i veliki svećenik, Herod u bijegu
Herodovci
- Herod I. Veliki, oženio Marijamnu I., unuku Hirkana II. i Aristobula II., stvarni kralj Judeje (37.-4. pr. Kr.)
- Arhelaj, etnarh Judeje i Samarije (4. pr. Kr.-6. po Kr.). Nakon toga Judeja postaje rimska prokuratorska provincija, a glavni grad seli u Cezareju
- Herod Antipa, tetrarh Galileje i Pereje (4. pr. Kr.-39. po Kr.)
- Herod Filip, tetrarh Gaulanitide, Bataneje, Trahonitide i Auranitide, te područje Paneje ili Itureje (4. pr. Kr.-34. po Kr.). Nakon njegove smrti tetrarhija je pripojena provinciji Siriji.
- Agripa I., sin Aristobulov, kralj u Filipovoj tetrarhiji (37.-44.), i kralj Judeje i Samarije (41.-44.). Nakon njegove smrti, Judeja je ponovno prokuratorska provincija.
- Agripa II., sin Agripe I., kralj Halkide (48.-53.) i nadglednik jeruzalemskog Hrama (49. )
- Agripa II., umjesto Halkide postaje kraljem Filipove tetrarhije (53.-93.) i Varove eparhije u današnjem sjevernom Libanonu, a od 55. godine Neron mu daje i dio Galileje i Pereje.
U previranjima koja su slijedila za Prvog židovskog ustanka, Hram je spaljen i srušen, a Judeja postaje carska provincija.
U Drugom židovskom ustanku (132.-135.) Židove će voditi Šimun Bar Kohba. Nakon poraza, Judeja je preimenovana u provinciju Siriju-Palestinu, a Jeruzalem u Aeliu Capitolinu.
Židovi će svoju državu ponovno uspostaviti tek nakon Drugog svjetskog rata. O tome vidi: Izrael, Bliskoistočni sukob, Palestina, Pojas Gaze i Zapadna obala.
Poveznice
- Biblija - glavni izvor za židovske vladare