Korita (Mljet)
| Korita | |
|---|---|
  Korita Korita na zemljovidu Hrvatske | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija | Dubrovačko - neretvanska |
| Općina/Grad | Mljet |
| Najbliži (veći) grad | Dubrovnik |
| Zemljopisne koordinate | 42°42′41″N 17°42′23″E / 42.7113°N 17.70625°E |
| Stanovništvo (2001.) | |
| - Ukupno | 74 |
| Pošta | 20 224 |
| Pozivni broj | +385 20 |
| Autooznaka | DU |
 Korita Korita na zemljovidu Dubrovačko-neretvanske županije | |
 | |
Korita (tal. Coritti, Gorrita ili Corrita) su naselje na otoku Mljetu, na njegovom istočnom kraju.
Povijest
S obzirom da je naselje Žare bilo izloženo pogledu s mora, a uokolo nije bilo pogodnog mjesta za obranu, stanovnici Žare ubrzo sele par kilometara zapadnije u prirodnu udolinu između brda Planjaka i okolnih brda. Naselje odmah dobiva ime Korita, koje je sačuvano do danas. Dokaz da su naselje naselili Žarani vidi se iz Lamente Mljetske kancelarije iz 1474. godine, u kojoj se Žarani tuže na razne ljude koji im prave štetu u njihovom selu Korita, dok sebe u istom trenutku još uvijek nazivaju ljudima iz Žare. Drugi primjer da nije bilo razlike između ljudi iz naselja Žare i Korita je iz 1502. godine kad otočna univerzija donosi zaključak da se izaberu dva čovjeka za ubiranje nekih davanja. Tada zbor iz Babinog Polja i Blata bira svog čovjeka, a zbor Korićana svog izabranika označuje kao "čovjeka iz Žare".
Tijekom 17. i 18. stoljeća Korita se razvijaju u lijepo poluurbano naselje. U to vrijeme, a posebno poslije katastrofalnog potresa u Dubrovniku 1667. godine, u Korita se doseljava pet uglednih dubrovačkih gradskih obitelji, koje u mjestu grade lijepe kamene kuće, nalik na one u Dubrovniku. U isto vrijeme, dubrovačke klarise imaju svoju kuću u Koritima, dok dubrovački franjevci grade samostan i crkvu sv. Marka. Lokalni se stanovnici polako, ali sigurno, urbaniziraju te Korita postaju mali urbani gadić koji, među ostalim ima i vlastitu zlatarnicu. U obližnjoj se uvali grade magazini za ribu, ribarnica i mala luka za izvoz ribe u Dubrovnik, Bari i Brindisi.
Kula, izgrađena za praćenje i nadzor nad Mljetskim kanalom, kao središte gradića se obnavlja te Korita postaju od velikog značaja za Dubrovačku Republiku, koja je u Koritima napravila karantenu za ljude oboljele od kuge. Upravo iz tog razloga, Korita postaju ishodišno mjesto za mljetsku bolest.
Poslije 1770. godine započinje siromašenje Korita i njegovih obitelji. Zamiru ribarstvo, trgovina i pomorstvo, tako da krajem 18. stoljeća Korita prestaju biti gradić i postaju napušteno selo. Dodatni uzrok napuštanja sela je bila epidemija kuge koja je poptuno poharala naselje i okolicu.
Kasnijim naseljavanjem nekoliko obitelji iz dubrovačkog primorja Korita su opet zaživjela, no nikad nisu povratila stari sjaj. Od malog gradića, danas je to malo, izolirano i siromašno mjesto.
Stanovništvo
Korita su kroz povijest bila jedno od većih naselja na otoku, a naselje je imalo status malog gradića. Propadanjem gospodarstva i iseljavanjem stanovnika u ubalna područja, poglavito krajem 20. stoljeća, Korita danas broje svega 74 stanovnika[1].
Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[2]
Gospodarstvo
U prošlosti vrlo bogato naselje sa zlatarnicom, ribarnicom i radnjama za preradu vinove loze i maslina, izvozilo je svoje proizvode ponajprije u Dubrovnik. Propadanjem gospodarstva, zamiru sve grane gospodarstva pa se stanovništvo danas bavi poljoprivredom.
Galerija
Kula
Kapela svetog Ilije
Crkva Gospe od Brijega
Kapela svetog Vida
Stara mlinica
Izvori
Literatura
Dabelić, I. (1995.) Nastanak i razvoj otočnih naselja od antike do danas u: MLJET - prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta. Zagreb: HED i dr..
- PREUSMJERI Predložak:Mljet