Josip Seissel

	Josip Seissel
Arhitekt / Graditelj
Nacionalnost	Hrvat
Rođenje	10. siječnja 1904., Krapina
Smrt	19. veljače 1987., Zagreb
Stvaralaštvo
Nagrade i priznanja	Nagrada Vladimir Nazor za arhitekturu i urbanizam
	Portal o životopisima

Josip Seissel (Krapina, 10. siječnja 1904. – Zagreb, 19. veljače 1987.) je bio hrvatski slikar, urbanist i arhitekt.

Životopis

Josip Seissel (pseudonim Jo Klek) rodio se u Krapini kao drugo dijete civilnog mjernika Rudolfa Seissela i majke Terezije. Djetinjstvo je proveo u rodnom mjestu gdje je završio osnovnu školu, a onda i četiri razreda gimnazije. Dvije godine nakon očeve smrti, 1919. godine porodica se seli u Zagreb radi daljnjeg školovanja braće Josipa i (starijeg) Stjepana. 1923. godine izbačen je iz zagrebačke gimnazije. Godinu dana kasnije maturirao je u Beogradu, potom se vratio u Zagreb i upisao Tehnički fakultet. Po završetku studija (1929. godine) zapošljava se na Odsjeku za regulaciju grada Gradske Općine Zagreba gdje ostaje deset godina. U Čakovcu se 1932. godine ženi sa Silvanom Plavšić. Uoči Drugog svjetskog rata zapošljava se u Obrtnoj školi u Zagrebu. Tijekom rata optužen je za suradnju s partizanima i NOB-om i zbog toga izbačen iz Obrtne škole. 1944. godine smješten je u bolnicu (za duševne bolesnike) kod dr. Vranešića a potom u umobolnicu kraj Božjakovine. Odavde bježi pred ustašama u Čazmu, pa u Topusko u Povjereništvo tehničkih radova ZAVNOHa. Po završetku rata, 1945. godine seli sa suprugom u Šibenik gdje mu je povjereno rukovođenje Urbanističkim seminarom ZAVNOH-a. Iste godine vraća se u Zagreb i zapošljava u Zemaljsko-građevinskom projektnom zavodu Hrvatske. Od 1947. do umirovljenja 1965. radi kao izvanredni profesor, a od 1958. kao redovni profesor za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

Stvaralačko razdoblje 1918. – 1924.

U najranijem razdoblju umjetničkog rada Seissel se zanima za glazbu, kazalište, kabare i likovni život Zagreba, napose za autore konstruktivističke i kubističke orijentacije (Vilko Gecan, Vladimir Varlaj, Sava Šumanović, Marijan Trepše, Milivoj Uzelac), zatim za ekspresioniste (Josip Račić, Miroslav Kraljević, Milan Steiner) i za simboliste (Bela Csikos Sessia, Mirko Rački i Ljubo Babić). U Krapini sa grupom prijatelja radi na kazališnoj predstavi Nora Henrika Ibsena kao scenograf. U predstavi Seissel izražava svoj bunt protiv malograđanštine. Iako nije nikad izvedena, Seissel stječe značajno mladenačko praktično iskustvo nakon razdoblja promatranja kazališta iz perspektive gledatelja. I prije ove predstave je za vrijeme boravka kod ujaka u Opeki kraj Vinice, ljeti 1919. priredio kazališnu predstavu za obitelj i rodbinu. U tom vremenu nastaju njegovi ekspresionistički radovi: Autoportret, Radnički stan, Arboretum dvorca Opeka. Treću kazališnu predstavu radi u Zagrebu sa grupom kolega (Dragutinom Herjanićem, Vladom Pilarom, Zvonimirom Meglerom, Dušanom i Čedomirom Plavšić, Milošem Somborskim, Višnjom Kranjčević i Mihom Šenom) okupljenim pod nazivom Traveleri. U predstavi koriste Seisselove tekstove, tekstove iz avangardnog časopisa Zenit i tekst futuriste Filippa Tommasa Marinettija Oni će doći. Scenografiju za predstavu Seissel radi od raznobojnih trokutastih ploha od papira vezanih konopčićem, kostimi su od kartonskog papira, na pozornici se pojavljuje i magarac. Traveleri predstavom žele provocirati i šokirati publiku (u kojoj sjede i njihovi profesori), no na kraju ostaju sami šokirani jer im se «preporučuje» da školovanje nastave negdje drugdje. I tako se Seissel obreo u Beogradu. Nakon ove predstave Seissel započinje sa serijom kolaža za Zenit. Nastaje PAFAMA, po mišljenju mnogih kritičara, remek djelo Seisselovog konstruktivizma i prva apstraktna slika u jugoistočnoj Europi.

Stvaralačko razdoblje 1924. – 1945.

Ovo razdoblje Seisselovog života obilježeno je najprije studijem arhitekture tijekom kojeg upoznaje europsku arhitektonsku baštinu te raskidom za zenitizmom. Započinje njegova dugogodišnja suradnja sa Josipom Pičmanom i Milošem Somborskim. Nastaju njegovi nacrti opće i parcijalne urbanističke regulacije Zagreba posebice za Trg kralja Petra Krešimira (nekoć Lenjinov trg)], radničkih naselja u Volovčici, Sveticama i Trnju, kvart villa na obroncima Zagrebačke gore. Od 1929. do 1932. sa Pičmanom radi idejni projekt za izgradnju Zakladnog trga (ugao Trga bana Jelačića, Ilice i Gajeve ulice) u Zagrebu. Tridesetih godina 20. stoljeća pod velikim je utjecajem Augusta Cesarca, zagrebačkih ljevičara i onih oko Grupe Zemlja. 1930. godine pod vodstvom Stjepana Hribara, a u tijesnoj suradnji sa Vladom Antolićem radi na Generalnoj regulaciji plana Zagreba koji je postao osnova za poslijeratne urbanističke planove Zagreba. Sa svojim arhitektonskim radovima sudjeluje na brojnim izložbama u Jugoslaviji. Druži se sa Gjurom Szabom, Otonom Postružnikom, Augustom Cesarcem i njegovim bratom, matematičarom Rudolfom. Tijekom 1936. i 1937. godine uz arhitektonski posao u Gradskoj općini Zagreba posvećen je natječajnom projektu Jugoslovenskog paviljona za Svjetsku izložbu Exposition universelle u Parizu 1937. godine s kojim dobiva Prvu kao izvedbenu nagradu. U Parizu su veliki prinos unutrašnjem uređenju paviljona dali profesori Državne obrtničke škole: Đuka Kavurić, Edo Kovačević i Ernest Tomašević. Jugoslovenski paviljon dobio je na izložbi Grand prix, a Seissel Zlatnu medalju za uređenje okolnog prostora. Po završetku izložbe putuje sa suprugom Silvanom Francuskom, Italijom, Nizozemskom, Belgijom. Najteže razdoblje za Seissela započelo je i trajalo od početka i tijekom Drugog svjetskog rata kada je mučen, smještavan u umobolnice. U rujnu 1942. smijenjen je s položaja direktora Obrtne škole, a u travnju 1944. uhićen. Krajem kolovoza iste godine bježi u partizane.

Stvaralačko razdoblje 1945. – 1987.

Od 1945. godine Seissel se najviše bavi urbanizmom. Mnoga su mjesta u ratu porušena i devastirana pa Seissel radi na njihovoj obnovi, izrađuje projekte, planove i studije za spomenička mjesta (groblja, spomen-parkove) i za taj rad dobiva brojne nagrade. Nakon rata započinje njegovo prijateljstvo sa arhitektom, pjesnikom, novinarom Josipom Depolom i arhitektom Božidarom Tušekom. Uređuje časopis Arhitektura i urbanizam od 1947. do 1951. godine. Član je redakcije časopisa Urbanizam koji je izlazio u Beogradu. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti prima ga u svoje članstvo 1950. godine. Tri godine je predsjednik Društva arhitekata Hrvatske (1948. – 1950.) Bio je predsjednik Urbanističkog društva NR Hrvatske, kasnije Urbanističkog društva SR Hrvatske, a od 1960. godine do 1964. godine član Glavnog odbora Saveza urbanista Jugoslavije. Aktivan je i u međunarodnom strukovnom udruženju arhitekata (International Union of Arhitects). U tom razdoblju nastaju njegova urbanistička rješenja za Lječilište Topusko, Čakovec, Osijek, Zadar, za Sveučilišni grad u zagrebačkoj Dubravi i mnoge druge u ostalim dijelovima Jugoslavije. Sa odlaskom u mirovinu njegov društveni, stručni, predavački i slikarski rad ne prestaje. Putuje svijetom, posjećuje Grčku, Njemačku, Japan pa ponovo Italiju i Francusku. U mirovini se može potpuno predati svojoj slikarskoj i crtalačkoj strasti. I u tom razdoblju stižu mu nagrade i priznanja: 1976. mu Savjet za naučni rad SR Hrvatske izražava priznanje, dodjeljuje zvanje znanstvenog savjetnika i uvodi ga u Registar znanstvenih radnika. U Zagrebu mu se 1978. godine postavlja prva samostalna slikarska izložba u Galeriji Nova, 1982. druga – sa radovima u pastelu u Studiju galerije Forum, a 1985. i treća izložba u Društvu arhitekata Zagreba. Osim ovih priređene su i brojne druge skupne izložbe na kojima su zastupljeni i Seisselovi radovi.

Značajnija ostvarenja

Urbanistički projekti i planovi (odabir)

Plan za obnovu sela Bilice (sa: D. Boltar i B. Milić), Regulatorna osnova Čakovca, 1945.
Urbanistički plan Pionirskog grada, Zagreb, 1947.
Sveučilišni (Studentski grad) u Dubravi, Zagreb (sa: D. Boltar i B. Milić), 1951.
Urbanistički plan za Nikšić (sa: D. Boltar, B. Milić, i M. Kollenz), 1956. - 1958.
Programsko-orijentacijski plan Nina, 1957.
Idejna i direktna osnova Novog Šavnika (sa: D. Boltar i M. Kollenz), 1958.
Rekreativno područke Plivskog jezera (sa: S. Seissel i A. Marinović-Uzelac); Regionalni plan za turističku izgradnju područja Šibenika; Regionalni plan za turističku izgradnju područja Makarske, 1960/61.
Regionalni plan za turističku izgradnju područja Mljeta, 1962. - 1964.

Urbanistički projekti i parkovne arhitekture (odabir)

Osnova groblja Miroševac, Zagreb (sa: S. Seissel), 1949.
Uređenje perivoja Maksimir, Zagreb (sa: C. Jeglić i S. Seissel), 1952.
Spomenik pobjede naroda Slavonije u Kamenskom (sa: S. Seissel i V. Bakić); Uređenje spomen područja Kamensko (sa: S. Seissel i V. Bakić), 1960. - 1964.
Novo centralno groblje u Novom Sadu (sa: S. Seissel i M. Kollenz), 1962. - 1964.
Spomen područje Dotršćina, Zagreb (sa: S. Seissel, A. Rotkvić i V. Bakić), 1963. - 1964., 1984.
Spomen područje strijeljanih 1941. godine, Kragujevac (sa: S. Seissel i V. Bakić), 1976. - 1981.

Nagrađeni natječajni radovi (odabir)

Glavni kolodvor u Ljubljani, 1. nagrada (sa: J. Pičman); Crkva Sv. Ćirila i Metoda na Sušaku, otkup (sa: J. Pičman), 1931.
Hrvatski planinarski dom na Sljemenu, 3. nagrada (sa: J. Pičman), 1933/34.
Natječaj za regulaciju Novog trga u Sarajevu, 1. nagrada (sa: J. Pičman), 1934.
Jugoslavenski paviljon na izložbi Exsposition universelle, Pariz, 2. nagrada u prvom krugu, 1. nagrada i izvedba na užem natječaju, 1937.

Izložbe (odabir)

Prva međunarodna izložba zenitizma, Beograd, 1924. (nastupa pod pseudonimom Jo Klek)
Prima expozitie internationala contimporanul, Bukurešt, 1924.
Izložba revolucionarne umjetnosti, Moskva, 1926.
Samostalna izložba projekta Zakladnog bloka, Zagreb (sa: J. Pičman), 1932.
Četvrta izložba grupe „Zemlja“ (s „Radnom grupom Zagreb“ – prikaz stambenih prilika na periferiji Zagreba), Umjetnički paviljon, Zagreb, 1932.
Izložba IV. Kongresa udruženja CIAM, Atena (s „Radnom grupom Zagreb“ – prikaz urbanističkih problema Zagreba),1933.
Međunarodna izložba arhitekata u Rabatu, 1951.
Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost, Umjetnički paviljon, Zagreb, 1972.

Literatura

V. Bužančić, B. Vasiljević, M. Kollenz: Josip Siessel (monografija), Galerija umjetnina, Bol, 1989.
M. Susovski: Josip Seissel: donacija Silvane Seissel, nadrealističko razdoblje, radovi od 1920. do 1987., Zagreb, 1977.

Izvori

Arhitekt / Graditelj
Josip Seissel
Nacionalnost	Hrvat
Rođenje	10. siječnja 1904., Krapina
Smrt	19. veljače 1987., Zagreb
Stvaralaštvo
Nagrade i priznanja	Nagrada Vladimir Nazor za arhitekturu i urbanizam
Portal o životopisima