| Slavko Löwy | |
| Arhitekt / Graditelj | |
|---|---|
| Slavko Löwy | |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Rođenje | Koprivnica, 7. kolovoza 1904. |
| Smrt | Zagreb, 1. travnja 1996. |
| Stvaralaštvo | |
| Najznačajnija djela | stambene zgrade po Zagrebu |
| Nagrade i priznanja | Nagrada Vladimir Nazor za arhitekturu i urbanizam Nagrada Viktor Kovačić za životno djelo |
| Portal o životopisima | |
.jpg){kind=link}
Slavko Löwy (Koprivnica, 7. kolovoza 1904. – Zagreb, 1. travnja 1996.), hrvatski arhitekt židovskog podrijetla.[1]
Životopis
.jpg){kind=link}
Arhitekt Slavko Löwy rođen je 7. kolovoza 1904. godine u Koprivnici. U Koprivnici polazi gimnaziju, a 1923. godine, nakon mature, upisuje u Beču Visoku tehničku školu. Nakon četiri odslušana semestra, 1925. godine nastavlja studirati u Zagrebu na Arhitektonskom odjelu Kraljevske tehničke visoke škole. No, 1927. nastavlja sa školovanjem u Drezdenu, gdje je i diplomirao 1930. godine.
Iste godine Löwy odlazi u zagreb gdje se zapošljava u arhitektonskom atelijeru Ignjata Fischera. 1931. u suradnji s Vladom Antolićem radi natječajni projekt za Gradsku štedionicu u Sarajevu. Iste godine prelazi u arhitektonski atelijer Stanka Kliske.
1932. godine postaje ovlašteni arhitekt i osniva vlastiti biro „Löwy“. Iste godine izvodi svoju prvu samostalno izvedenu kuću u Petrićevoj 7, na prostoru nekadašnjeg zagrebačkog Zakladnog bloka. 1933. realizirao je svoje najznačajnije ostvarenje- deveterokatnicu u Masarykovoj ulici, koja će biti nazvana i „prvim zagrebačkim neboderom“.1934. godine arhitektonski biro počinje djelovati na posljednjem katu nebodera u Masarykovoj.
Od 1934. do 1941. godine Löwy u Zagrebu realizira čitav niz značajnih stambeno- poslovnih objekata koje pripadaju samom vrhu hrvatske moderne. 1942. godine rad njegova biroa je prekinut a većina projektne dokumentacije je uništena.
Nakon svršetka rata, 1945. godine radi na rekonstrukcijama robnih kuća „NAMA“ u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosna i Bosni i Hercegovini. 1946. godine premješten je u Arhitektonski projektni zavod (APZ) gdje radi na tipovima „racionalnih stambenih zgrada“.
Od 1950. do 1953. godine boravi kao stručni suradnik u Makedoniji, gdje radi u birou „Projektant“ u Skoplju. Godine 1950. nagrađen je Republičkom nagradom Vlade NR Makedonije.
1953. godine vraća se u Zagreb, gdje obnavlja svoj „Arhitektonski biro Löwy“ u kome djeluje do mirovine 1966. godine. 1957. godine odlazi na tromjesečni rad u Rim u tvornicu sladoleda „Algida“ „kako bi zaradio za automobil“.
1962. godine „Arhitektonski biro Löwy“ spaja se s „Tehnoprojektom“. 1966. arhitekt Löwy odlazi u mirovinu. 1970. dodijeljena mu je nagrada „Viktor Kovačić“ za životno djelo. 1977. godine dodijeljena mu je i nagrada „Vladimir Nazor“ za životno djelo.
Arhitekt Slavko Löwy umire 1. travnja 1996. godine na 9. katu svoje zgrade u Masarykovoj 22.
Ostvarenja
Zagreb
.jpg){kind=link}
.jpg){kind=link}
.jpg){kind=link}
.jpg){kind=link}
.jpg){kind=link}
- Stambeno poslovna zgrada Grünsberg, Petrićeva 7, 1932 – 1933.
- Stambeno poslovna zgrada Schlenger, Bogovićeva 4, 1932 – 1933.
- Kuća Hirschler, Gornje Prekrižje 2, 1932 – 1933.
- Kuća Nossan, Zvonimirova 23, 1932 – 1933.
- Stambeno poslovna zgrada Radovan, Masarykova 22, 1933. – 1934.
- Kuća Polak, Tuškanova 15, 1936. – 1937.
- Kuća Lebinec, Ribnjak 20, 1936. – 1937.
- Kuća Federbuš, Novakova 19, 1936. – 1937.
- Stambeno poslovna zgrada Schlenger, Boškovićeva 7b, 1936. – 1937.
- Kuća Wiener Bankverein, Bulićeva 4, 1936. – 1937.
- Stambeno poslovna zgrada Jadranskog osiguravajućeg društva, Draškovićeva 13, 1936. – 1937.
- Stambeno poslovna zgrada Radovan, Savska 8, 1937.
- Kuća Beck, Vinkovićeva 8, 1937.
- Kuća Prpić, Solovljeva 22, 1938.
- Kuća Löwy, Mandrovićeva 12, 1938. – 1939.
- Bukovačka 149, 1941.
- Kuća Pichler, Grškovićeva 7, 1941.
- Majstorska radionica Vanje Radauša, Zmajevac 8, 1949.
- Majstorska radionica Antuna Augustinčića, Jabukovac 10, 1949.
- Stambene zgrade tvornice „Rade Končar“ u Gajnicama, 1949.
- Stambene zgrade, Galjufova 4 – 12, 1949.
- Kuća Steiner, Grškovićeva 25, 1955.
- Studentski dom „Cvjetno naselje“, Odranska 8, 1955.
- Starački dom „Lavoslav Švarc“, Bukovačka 55, 1955. – 1956.
- Ekonomski institut, Kennedyjev trg 7, 1957. – 1963.
- Restaurant „Trnjanka“, Trnjanska cesta 31, 1959. – 1960.
- Studentski dom „Ante Starčević“, Ljubljanska avenija 2, 1961.
- Studentski dom „Stjepan Radić“, Horvoćanska cesta/ Jarunska cesta 2, 1961.
Hrvatska
- Uređenje židovskog groblja, Koprivnica, 1930.
- Spomenik palim Židovima u Prvom svjetskom ratu na koprivničkom groblju, Koprivnica, 1930.
- Grobnica obitelji Löwy, Koprivnica, 1930.
- Preoblikovanje sinagoge, Koprivnica, 1930.
- Upravna zgrada Elektroprimorja, Viktora Cara Emina 2, Rijeka, 1953. – 1955.
- Centralna trafostanica, Grohovčeva 2, Rijeka, 1960.
- Studentski dom, I. G. Kovačića 4, Osijek, 1962.
- Studentski dom Podmurvice, Čandekova 4, Rijeka, 1963.
- Izletište šumarskog gospodarstva „Crna Gora“, Koprivnica, 1970.
- Obiteljska kuća Švarc, Krešimirov trg 5, Koprivnica, 1973.
- Spomenik židovskim žrtvama Drugog svjetskog rata na Židovskom groblju u Koprivnici ( preinaka spomenika iz 1930.)
Druge zemlje
- Gradsko kupalište, Skoplje, Makedonija, 1950. – 1951.
- Studentsko naselje, Skoplje, Makedonija, 1950. – 1951.
- Administrativni centar, Skoplje, Makedonija, 1952. – 1953.
- Dom invalida, Skoplje, Makedonija, 1953.
- Gradski hotel s urbanističkim rješenjem šetališta uz Vardar, Skoplje, Makedonija
- Robna kuća, Skoplje, Makedonija, 1957.
Izvori
- ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 182
Literatura
- Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb. Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
- Željka Čorak- U funkciji znaka- Drago Ibler i hrvatska arhitektura između dva rata, IPU, Zagreb, 1981.
- Radovan Ivančević- Blok Zakladne bolnice u Zagrebu, Čovjek i prostor, br. 6, Zagreb, 1983.
- Aleksander Laslo- Izgradnja javnih objekata u Zagrebu do 1940., Čovjek i prostor, br. 3, Zagreb, 1983.
- Aleksander Laslo- Zagrebačka arhitektura 30 – tih, Čovjek i prostor, br. 1 – 4, Zagreb, 1987.
- Tomislav Odak- Hrvatska arhitektonska alternativa 1945 – 85., Arhitektura, br. 196 – 199, Zagreb, 1986.
- Vladimir Potočnjak- Arhitektura u Hrvatskoj, Građevinski vjesnik, br. 4 – 5, Zagreb, 1939.
- Tomislav Premerl- Pobjeda moderne, Arhitektura, br. 156 – 157, Zagreb, 1976.
- Tomislav Premerl- Hrvatska moderna arhitektura između dva rata- nova tradicija, NZMH, Zagreb, 1989.
- Darja Radović Mahečić- Slavko Löwy- elegancija jednostavnosti (intervju), Čovjek i prostor, br. 11 – 12, Zagreb, 1994.
- Darja Radović Mahečić- Slavko Löwy- humano mjerilo stanovanja i rada, Život umjetnosti, br. 56 – 57, Zagreb, 1995.
- Darja Radović Mahečić- Slavko Löwy 1904 – 1996., Čovjek i prostor, br. 1-2, Zagreb, 1996.