| Janez Vajkard Valvasor | |
 barun Janez Vajkard Valvasor | |
| Rođenje | Ljubljana, 28. svibnja 1641. |
|---|---|
| Smrt | Krško, 19. rujna 1693. |
| Nacionalnost | Slovenac |
| Poznat(a) po | polihistor, nakladnik, kolekcionar |
| Portal o životopisima | |
Janez Vajkard Valvasor (slov. Janez Vajkard Valvasor, njem. Johann Weichard Valvasor; Ljubljana, mjeseca svibnja 1641.; kršten 28. svibnja – Krško, vjerojatno mjeseca listopada, danima prije 16. studenoga 1693.),[1] kranjski plemić, geograf, polihistor,[2] povjesničar, topograf, etnograf, kartograf, crtač i član Londonskoga kraljevskoga društva za unaprjeđenje prirodnih znanosti. Pionir proučavanja krša.
Životopis
Mladost, obrazovanje i obitelj
Janez se Vajkard Valvasor rodio na Starom trgu u Ljubljani. Roditelji su mu bili Ana Marija rođ. barunica Ravbar (Anna Maria Raubar odnosno Rauber) i zemaljski odbornik Jernej (Bartolomej) Valvasor, potomak stare plemićke obitelji iz Bergama u Italiji. Valvasorov otac bio je vlasnik gospodstava Gamberka i Medije u Izlakama kod Zagorja ob Savi, gdje je mladi Valvasor proživio svoje djetinjstvo, skupa sa šesnaestero braće i sestara. Janez (stariji hrvatski izvori navode ga pod imenom Ivan) Vajkard bio je dvanaesto dijete u obitelji.
Gimnaziju je završio kod isusovaca u Ljubljani. Prema tadašnjem plemićkom običaju dopunjavao je svoje znanje i skupljao iskustva na putovanjima po inozemstvu (Njemačka, Sjeverna Afrika, Francuska, Švicarska) te u vojnim službama, pa je 1663. i 1664. sudjelovao u ratovima protiv Turaka.
Kad se 1672. vratio u domovinu, kupio je utvrde Bogenšperk (Wagensburg), Črni potok i već porušeni grad Lichtenberg, kao i kuću u Ljubljani. Iste se godine (10. srpnja 1672.) i prvi put oženio s Anom Rosinom pl. Graffenweger, a po njezinoj smrti i s Anom Maksimilom barunicom Zetschker (20. srpnja 1687.).
Imao je ukupno trinaestero (jedanaestero) djece, od kojih je petero umrlo u djetinjstvu. Umro je u 53. godini starosti u Krškom. Drži se da je pokopan u obiteljskoj grobnici u Izlakama ili u Krškom.
Polihistor
Premda je pozivom bio vojnik, veći dio svoga života posvetio je znanosti, kolekcionarstvu i proučavanju Vojvodstva Kranjske, središnjeg dijela današnje Slovenije. Za njim je ostalo opširno znanstveno djelo, pisano na latinskom i njemačkom jeziku. Bio je jedan od prvih sustavnih kartografa, a prvi se počeo baviti bakrotiskom te utemeljio tiskaru. O njegovu obrazovanju i bogatstvu svjedoči i velika knjižnica, u kojoj je imao sva tada značajna znanstvena djela. Skupljao je instrumente, stari novac, te razne zanimljivosti. U svojim je djelima nastojao pisati objektivno, iako ga je snažno obilježila vjera u vraga, vještice i sl. Troškovi njegovih djelatnosti prelazili su Valvasorove financijske mogućnosti, pa je 1692. rasprodao većinu svoga vlasništva. Njegovu knjižnicu i grafičku zbirku kupio je zagrebački biskup Aleksandar Ignacije Mikulić i time utemeljio Metropolitansku knjižnicu.
Proučavanje Cerkniškog jezera
Izučavanje Cerkniškog jezera predstavlja jedan od vrhunaca Valvasorova znanstvenog rada. Cerkniško je jezero zbog svoga presušujućeg djelovanja od davnine bunilo duhove i poticalo razna domišljanja o ustroju toga fenomena. Iz Valvasorova promatranja i izučavanja nastao je i dulji spis u četvrtom poglavlju "Slave Vojvodine Kranjske". Proučavanje jezera Valvasoru je donijelo i jedino priznanje u životu: Godine 1687. izabran je za člana Kraljevskoga društva (Royal Society) u Londonu, a njegov je spis objavljen i u dvama stranim znanstvenim zbornicima.
Slava Vojvodine Kranjske
Podrobniji članak o temi: Slava Vojvodine Kranjske
Slava Vojvodine Kranjske (njem. Die Ehre dess Hertzogthums Crain) predstavlja vrhunac njegova djelovanja. Djelo je izašlo u Nürnbergu 1689. godine. Sa suradnicima, Valvasor je sakupljao podatke koji su danas neprocjenjiv izvor za prikaz života prostora današnje Slovenije koncem 17. stoljeća. Djelo je vrlo opsežno: sadrži 15 poglavlja i ima 3532 stranice. Opremljeno je brojnim crtežima, što ih je nacrtao sam Valvasor koji je na svako svoje putovanje nosio knjigu za skiciranje i olovku. U 11. knjizi opisao je i tadašnjih 300 najznamenitijih gradova, utvrda i samostana. Također se u njoj nalazi zapisi o istarskom vampiru Juri Grandu iz Kringe. Premda je knjiga postala prava uspješnica, Valvasoru nije donijela zarade.
Nacrt tunela pod Ljubeljom
Tunel ispod vrha prijevoja Ljubelj, koji je otvoren 1575., jedan je od prvih gorskih tunela u Europi i bio je u uporabi sve do 1728., kad je sasvim otkopan, a u usjeku je proširena cesta.
Valvasor je bio svjestan važnosti te prometne veze Kranjske s drugim sjevernim zemljama, koja je zimi, zbog obilja snijega, bila prekinuta. Upravo je zbog toga vjerojatno izradio nacrt o gradnji tunela. Koliko je bio ispred vremena pokazuje i činjenica da je današnji tunel otvoren tek 1964.
Suradnici
Valvasoru je "Jedan od glavnih suradnika bio Pavao Ritter-Vitezović, još jedan znameniti erudit ovih prostora, koji je novostečena znanja tijekom boravka u Bogenšperku donio sa sobom u Zagreb. On je i jedan od suradnika na Valvasorovim vjerojatno najznačajnijim djelima Topographia ducatus Carnioliae modernae (1679.) i Die Ehre des Hertzogthums Crain Slava vojvodine Kranjske(1689.). ........Oba naslova mogu se naći u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu."[3]
Djela
- Dominicæ passionis icones, 1679., pretisak 1970.
- Topographia arcium Labergianarum id est arces, castella et dominia in Carniolia habita possident comites a Lamberg; Bagenspergi (Bogenšperg), 1679., pretisak 1995.
- Topographia Archiducatus Carinthiæ antiquæ & morenæ completa: Das ist Vollkommene und gründliche Land - Beschreibung des berühmten Erzherzogtums Kärndten; Nürnberg 1688.
- Opus insignium armorumque...; (1687. – 1688.)
- Die Ehre dess Hertzogthums Crain: das ist, Wahre, gründliche, und recht eigendliche Belegen- und Beschaffenheit dieses Römisch-Keyserlichen herrlichen Erblandes; Laybach (Ljubljana) 1689.
Izvori
- Bilješke i literatura
- ↑ Boris Golec, »Nova spoznanja o življenju in pozabljenem potomstvu Janeza Vajkarda Valvasorja«. U publikaciji: Historični seminar 6 / ur. Katarina Keber i Katarina Šter, Založba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana, 2008., str. 77. – 117., ISBN 978-961-254-059-3 (COBISS.SI), ISBN 978-961-254-060-9 (COBISS.SI)
- ↑ Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija (Javno dostupna na mrežnim stranicama Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. URL: http://proleksis.lzmk.hr/49902/). Pristupljeno: 4. rujna 2014.
- ↑ http://nsk.hr/blog/johann-weichard-valvasor-iconotheca-valvasoriana/
- Branko Reisp, Kranjski polihistor Janez Vajkard Valvasor, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1983.
- Mirko Rupel, Valvasorjevo berilo, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1951.
- Mihela Melem Hajdarović, Valvasor, Vitezović i Slava Vojvodine Kranjske, Studia lexicographica, Vol.5 No.2(9), prosinac 2013., Hrčak, hrcak.srce.hr
- Josip Bratulić, »Valvasor o Istri i Hrvatskoj«, Hrvatska revija : dvomjesečnik Matice hrvatske, Obnovljeni tečaj, god. 9. (2009.), 4., Matica hrvatska, Zagreb, 2009., ISSN 1330-2493, str. 90. – 95. (NSK)
Vanjske poveznice
- Mrežna mjesta
- Valvasor, Janez Vajkard, baron, Slovenski biografski leksikon, www.slovenska-biografija.si (slov.)
- www.valvasor.org, stranice posvećene Valvasorovom životu i djelu (engl.)
- Valvasor, www.ljudmila.org (slov.)
- Dvorac Bogenšperg (slov.)
- http://nsk.hr/blog/johann-weichard-valvasor-iconotheca-valvasoriana/