Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Istrijanstvo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Istrijanstvo je naziv za regionalni identitet razvijen kod dijela građana Istre, uglavnom njenog hrvatskog dijela.

Istrani i Istrijani

Standardni naziv u hrvatskom jeziku za stanovnike Istre jest Istrani. Stanovnici Istre u većini slučajeva koriste naziv Istrijani, temeljen na talijanskom Istriani. Izraz Istrijani se ponekad koristi i izvan Istre, no u tom slučaju može imati političke konotacije, jer se time naglašava regionalni identitet, a ne samo mjesto stanovanja, kao što je slučaj kod izraza Istrani.

Uporaba pojma dobila je političku konotaciju početkom 1990-ih. Promjene virtualnog identiteta, rezultira pogodbenom identifikacijom koju je Nevio Šetić iskazao riječima "Mi jesmo Istrijani, ali ako se u političkom smislu time manipulira, onda to nismo." Šetić ističe da je u 1990-ima istrijanstvo "oživljeno kao nacionalna ili nadnacionalna, a ne zavičajna kategorija" kao "posljedica antihrvatske politike i sustavnog potiskivanja nacionalnog osjećaja među Hrvatima Istre za fašizma i komunizma", "supstitucija je za hrvatstvo". IDS kritizira zbog upotrebe tog pojma jer "IDS-ova politička konstanta, koja nije u suglasju s političkim trenutkom, a ni s temeljnim hrvatskim nacionalnim interesima. (...) Tu se vide sva neozbiljnost i avanturizam IDS-ove politike, koja samo kažnjava ovaj prostor...". Branimir Crljenko kazuje da "[p]oziv na istrijanstvo kao nacionalnu identifikaciju, poziv je na razaranje hrvatskog etničkog tkiva Istre. ... Nakon grubih nasrtaja što su ih na egzistencijalne supstance hrvatskog etniciteta u Istri s jednakim kobnim posljedicama počinila oba totalitarna sustava a (sic) našeg stoljeća: i fašizma i komunizma, devedesete godine našeg stoljeća dovode na istarsku političku scenu istrijanstvo kao treći antikroatistički nasrtaj na toliko puta u povijesti osporavan i potiskivan hrvatski jezični, kulturni i opće nacionalni identitet Istrana. Vladimir Šeks i Marino Golob ne štede istrijanstvo, Josip Šestan upozorava na paktiranje s vragom, a pazinski HSP-ovci nazivaju "Dio IDS-ova vodstva, komunjare odgojene u bizantsko-marksističkom duhu..." i naziva ih "najveća su nesreća koja se Istri mogla dogoditi. Njihovo djelovanje, vođenje i obmanjivanje IDS-a i istarske javnosti ide u smjeru destabilizacije Hrvatske u Istri, a krajnji je cilj da se prolije krv, rat između Istrana i ‘Istrokana’, a sve u jednom interesu, interesu srbočetnika i tršćanskih fašista". Dušan Tumpić tvrdi "Istrijanstvo forsiraju istarski Hrvati koji su izdali svoju narodnost."

Predsjednik Franjo Tuđman ratnih je godina upozoravao na autonomaško-talijanaške podvale s "posebnom nacijom" i razvojčivanjem Istre da bi Istru "porobili fašisti i iredentisti".[1]

Kritike

IDS, regionalizam i istrijanstvo

IDS je od svojeg osnutka 1990. godine zagovarao regionalizam. S obzirom da je to bilo vrijeme buđenja hrvatskog nacionalizma, mnogi hrvatski političari iz drugih stranaka su IDS-ovcima zamjerali manjak hrvatstva u njihovom političkom programu, gdje se Hrvatska spominjala kao labava federacija.[2] Prema svjedočenjima povjesničara Ljubomira Antića, koji je u tom periodu bio član Gotovčevog HSLS-a, postojalo je nepovjerenje prema IDS-u. U HSLS-u su odbacili svaku suradnju s njima ukoliko ne "pohrvate" program, a Vlado Gotovac je čak zahtijevao da ih se napada, jer je smatrao sa jedna takva stranka ne bi smjela biti politička stranka bez hrvatskog predznaka. Drugi HSLS-ov lider, Dražen Budiša smatrao je da "IDS-u ne treba pridavati veliku pažnju jer tko zna koga uopće predstavljaju i tko će tamo doći u prvi plan".[2]

IDS-u se zamjera i pozivanje na Istarski pokrajinski sabor u Poreču iz doba Austro-Ugarske, gdje se hrvatskim, zbog pritiska Talijana, nije smjelo govoriti, iako je zakonom to bilo osigurano, što je posebno isticao Zvane Črnja.[3]

Početkom 2009. godine, na posljednjem saboru Kluba mladih IDS-a, tadašnji predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić najavio da će nakon ulaska Hrvatske u EU Istra zatražiti autonomiju,[4] što se do danas (2024.) nije dogodilo.

Optužbe za iredentizam i negativan odnos prema hrvatstvu

O opasnostima regionalnog izjašnjavanja je upravni odbor Čakavskog sabora upozoravao još uoči popisa stanovništva 1971. godine u svojoj Izjavi Čakavskog sabora protiv regionalnog izjašnjavanja od 30. siječnja 1971. godine, naglasivši da regionalno izjašnjavanje "dopušta mogućnost da se u statistici krivo interpretira etnogenetička sinteza hrvatskog naroda" i da ono "stimuliraju pojavu zastarjelih autonomaško-separatističkih ideja koje se protive naprednim integracionim tokovima života".

Mladež IDS-a je 2. travnja 2011. u Puli organizirala okrugli stol na temu "Što znači biti Istrijan?". Troje od četvero pozvanih gostiju (Sandi Blagonić, Ernie Gigante Dešković i Ivan Pauletta) se, prema mišljenju kritičara Ninoslava Mogorovića,[5] iskazalo retorikom koja je bila govor mržnje prema svemu hrvatskom. Ivan Pauletta je na skupu navodno izjavio[5] da se "zalaže za odvajanje Istre od RH", što je politička aktivnost zabranjena ustavom RH.

Odnos prema talijanskom iredentizmu

IDS-u, koji priče istrijanstvo, se zamjera preblagi odnos prema talijanskoj iredenti. Godine 1995. je pod patronatom IDS-a organiziran Prvi kongres Istrijana u Puli, na kojem su ugostili talijanske iredentiste, među ostalim talijanskog senatora Lucia Totha, poznatom po anti-hrvatskim stavovima.[6] Drugi talijanski iredentist, parlamentarni zastupnik Roberto Menia, koji tvrdi da su Istra, Rijeka i Dalmacija nepravedno oduzeti Italiji i kako će jednoga dana biti vraćeni njihovoj zemlji, također je posjetio Hrvatsku, što je prošlo bez reakcija IDS-a.[6]

Povezani članci

Izvori

  1. Problemi sjevernog Jadrana 11 (2011) Blagonić, Sandi; Istrijani vs. Istrani: dihotomizacija nominalnih i virtualnih identiteta u procesu političke mobilizacije periferije, str. 119-123
  2. 2,0 2,1 Vijenac br.414/2010. Ljubomir Antić: Porođajne muke hrvatskog višestranačja, Dnevne bilješke Ljubomira Antića (siječanj 1990.), 14. siječnja 2010.
  3. Vijenac Josip Bratulić: Kultura je dio politike, 26. ožujka 2009.
  4. HKV Davor Dijanović: O autonomašenju, 17. ožujka 2009.
  5. 5,0 5,1 HKV Ninoslav Mogorović: Govor mržnje prema hrvatskom narodu u Istri, 6. travnja 2011.
  6. 6,0 6,1 Dalje Armando Černjul Kajin protiv Thompsona, a šuti o neofašistima, 4. kolovoza 2008.

Vanjske poveznice