Feministički zemljopis

Feministički zemljopis odnosno feministička geografija je grana antropogeografije koja primjenjuje teorije, metode i kritike feminizma u proučavanju ljudske okoline i društva.

Njezin su glavni fokus proučavanja zemljopisne razlike u rodnim odnosima i rodnoj jednakosti. Osim što analizira realni svijet, ona također kritizira postojeća zemljopisna proučavanja. Feministički zemljopisci ne predlažu da postoji neka vrsta zavjere koja se odvija, nego identificiraju trendove i postavljaju pitanja, a najvažniji je odraz ženskih iskustava na zemljopisnu prirodu.

Jednostavan primjer bio bi smatrati način na koji urbano planiranje ima rodnu dimenziju s očekivanjem da će muškarci putovati na udaljeno mjesto radi posla dok će žene biti zaokupljene skrbi za djecu, osnovnom kupovinom te domaćim funkcijama u suburbanom mjestu. Zašto su se gradovi razvili na taj način, zašto su se novi gradovi planirali na taj način, te tko je to radio i s kakvom ideologijom?

Drugo tumačenje ovog pristupa u zemljopisu je proučavanje rodnih razlika u terminima osobnog pristupa, pokretnosti i sigurnosti, posebice što se tiče dizajna i upotrebe urbanog prostora i otvorenih mjesta poput javnih parkova i pješačkih staza. Iskustvo hodanja bez ikoga kroz gradsko središte kasno u noć ili javni park po danu vjerojatno će se razlikovati za muškarce i žene kao i za ljude različite dobi, kulture i tako dalje.

U ovom pogledu feministički zemljopis je dio šireg postmodernog pristupa predmetu koji nije primarno zaokupljen razvojem konceptualne teorije u samome sebi već se radije usredotočuje na stvarna iskustva pojedinaca i grupa u njihovim vlastitim mjestima, nad zemljopisima u kojima žive unutar svojih vlastitih zajednica.

Ipak feministički zemljopis nije ograničen na mjesnu razinu. Jedan primjer globalne teme istraživanja feminističkog zemljopisa je širom svijeta rasprostranjena migracija žena iz Trećeg svijeta u Prvi radi obavljanja kućnih poslova i seksualnog rada.