Postmoderni feminizam ili feminizam trećeg vala je naziv za noviju formu feminizma, formiranu u Sjedinjenim Američkim Državama krajem 1980-ih i 1990-ih.
Postmoderni feminizam je nastao na kritici klasičnog tzv. equity feminizma, koji je inzistirao na postizanju jednakosti žena i muškaraca. Postmoderni feministi i feministice su se upustili u ljevičarsku kritiku čitavog suvremenog društva, u kojemu nalaze duboke probleme zbog kojih se potlačenost žena ne može do kraja okončati tek zalaganjem za njihovu ravnopravnost. Kritici je izvrgnuta i cjelokupna znanstvena spoznaja, kao opterećena muškim seksizmom.[1]
Termin "treći val" u svezi feminizma prva je iskoristila feministička autorica Rebecca Walker u članku "Becoming the Third Wave" za časopis "Ms" . Ondje je ona napisala povodom imenovanja suca Clarencea Thomasa, koji je bio u javnosti optužen za seksualno uznemiravanje, apel ženama gdje poziva: "Neka vam Thomasovo imenovanje služi kao podsjetnik da je borba daleko od kraja. Neka vas ovo zanemarivanja ženinog iskustva potakne na ljutnju. Pretvorite tu srdžbu u političku snagu. Ne glasajte za nikoga tko ne radi za nas. Ne pristajte imati seks s njima, ne lomite kruh s njima, nemojte ih njegovati ukoliko oni ne stavljaju na visoko mjesto važnosti našu slobodu da kontroliramo svoja tijela i živote. Ja nisam post-feministička feministica. Ja sam Treći val."[2][3]
Takav "Treći val" je među feministicama prevladao u vrijeme vrhunca posmodernističkih strujanja u kulturi, od koje je preuzeo metodu dekonstukcije kakvu je razvio francuski filozof i lingvist Jacques Derrida.[4] U 21. stoljeću, feminističke autorice se nastoje distancirati od neoliberalizma koji je bio pomodni politički stav 1990.-ih godina, te su zaokupljene pitanjima odnosa roda i spolnosti, te egzistencijalnim pitanjima vezanima uz egzistenciju pripadnika LGBT zajednice.[5] [6] [7]
Među glavne preokupacije postmodernog feminizma spadaju pitanje seksualnog nasilja (npr. MeToo pokret), trgovanja ljudima i općenito ropstva u suvremenom svijetu, pravo na pristup pobačaju i kontracepciji, seksualno oslobođenje žena, te prava LGBT osoba.
Izvori
- ↑ "Women Have Betrayed Women", Christina Hoff Sommers, "Simon @ Schuster, 1994., str. 20, 72. Pristupljeno 13. ožujka 2021.
- ↑ "Becoming the Third Wave" by Rebecca Walker, prenijeto na MeForShe, 4. prosinca 2014. Pristupljeno 11. ožujka 2021.
- ↑ Rebecca Walker (1992.). "Becoming Third Wave" (engl.). Course Hero (prenijeto iz, Ms magazine). https://www.coursehero.com/file/16850881/Walker-Becoming-Third-Wave/ Pristupljeno 11. ožujka 2021.
- ↑ Michellee Chaplin (18. lipnja 2018.). "Derrida and Feminism". Postmod. https://postmodlit.wordpress.com/2016/06/18/derrida-and-feminism/ Pristupljeno 13. ožujka 2021.
- ↑ Selina Todd (21. svibnja 2019.). "Feminism, postmodernism and women’s oppression" (engl.). WPUK. https://womansplaceuk.org/2019/05/21/feminism-postmodernism-and-womens-oppression/ Pristupljeno 13. ožujka 2021.
- ↑ Laura Bates (9. kolovoza 2014.). "Kako imati feminističko vjenčanje?". Libela. https://www.libela.org/sa-stavom/5310-kako-imati-feministicko-vjencanje/ Pristupljeno 13. ožujka 2021.
- ↑ Sanja Potkonjak, Damir Arsenijević, Ajla Demiragić,Jelena Petrović. "Između politike pokreta i politike znanja – feminizam i ženski/rodni studiji u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji, str. 74–77". Studia ethnologica Croatica, Vol. 20 No. 1, 2008.. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=46312 Pristupljeno 13. ožujka 2021.
Vidi još
Feminizam Antidženderistički pokret
Nedovršeni članak Postmoderni feminizam koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.