Ertela trifolia
| Ertela trifolia | |
|---|---|
| E. trifolia, ilustracija. E. trifolia, ilustracija. | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Galipeeae |
| Podtribus: | Galipeinae |
| Rod: | Ertela |
| Vrsta: | E. trifolia |
| Dvojno ime | |
| Ertela trifolia (L.) Kuntze | |
Ertela trifolia (L.) Kuntze vrsta je zeljaste biljke ili polugrma iz porodice rutovki (Rutaceae), reda Sapindales. Prirodno je rasprostranjena od jugozapadnog Meksika do tropske Južne Amerike, gdje nastanjuje šumske rubove, čistine, obale vodotoka i druga otvorena ili djelomično zasjenjena staništa. Jedna je od dviju priznatih vrsta roda Ertela, a prepoznaje se po nasuprotnim trolisnim listovima, sitnim bijelim cvjetovima, izrazito nejednakim lapovima i dvama plodnim prašnicima.
Opis
Ertela trifolia razvija se kao uspravna zeljasta biljka ili polugrm, najčešće visok 20–50 cm, a na pojedinim staništima može doseći približno jedan metar. Stabljike su valjkaste, bez trnova, dlakave i često dvostruko ili trostruko razgranate. Mlade grane obrasle su jednostavnim dlačicama, koje su osobito izražene na mladim izbojcima i cvatnim osima.[1]
Listovi su nasuprotni, a na cvjetnim grančicama katkad naizmjenični, sastavljeni od triju liski. Peteljke su dlakave, duge približno 0,8–3,5 cm. Liske su tanke, opnaste, eliptične do duguljasto eliptične, uglavnom duge 1,5–5,5 cm i široke 0,7–2,2 cm. Završna liska najčešće je nešto veća od postranih, s približno simetričnom osnovom, dok su postrane liske pri osnovi ukošene i asimetrične.[1]
Vrh liski šiljast je do kratko produženo zašiljen, a osnova klinasta ili postupno sužena. Rubovi su cjeloviti do plitko narovašeni, često obrasli sitnim dlačicama. Obje strane liski mogu biti dlakave. U plojkama se nalaze brojne prozirne žljezdaste točkice, odnosno uljne žlijezde karakteristične za porodicu rutovki. Postrane žile slabo su istaknute i povijaju se prema vrhu lista.[1]
Cvatovi su vršni, sastavljeni od dvaju međusobno otklonjenih jednoramenih paštitaca, odnosno cincinnusa, koji se često razvijaju na zajedničkoj uspravnoj stapci dugoj približno 2–3 cm. Pojedinačne grane cvata duge su oko 1–1,5 cm i najčešće nose tri do pet cvjetova. Između dviju grana cvata može se razviti i jedan završni cvijet. Cvatne osi i stapke obrasle su mekanim dlačicama. Pricvjetni listovi mali su, kopljasti ili jajasti, a kod pojedinih primjeraka izrazito reducirani.[1]
Cvjetovi su dvospolni, dvobočno simetrični, peteročlani, sitni, bijeli i uglavnom dugi oko 5 mm. Čaška se sastoji od pet slobodnih, izrazito nejednakih lapova. Dva vanjska lapa znatno su veća, duga približno 3–5 mm, jajasta ili duguljasta i opnasta, dok su preostala tri vrlo mala, trokutasta i često teško uočljiva. Vanjski lapovi ostaju prisutni i nakon cvjetanja, zbog čega cvatovi mogu izgledati kao da imaju velike pricvjetne listove.[1]
Vjenčić je bijel, sastavljen od pet pri osnovi međusobno sraslih latica, koje oblikuju kratku cijev s dvousnatim završnim dijelom. Cvjetovi su nepravilni, a slobodni režnjevi vjenčića nejednako raspoređeni. Vjenčić je obično dug oko 3 mm.[1]
Andrecej se sastoji od dvaju plodnih prašnika i triju neplodnih prašnika, odnosno staminodija. Prašničke niti povezane su s cijevi vjenčića, a prašnice su pričvršćene pri osnovi i okrenute prema unutrašnjosti cvijeta.[1]
Pri osnovi plodnice razvijen je nektarijski disk nepravilna, asimetrična oblika. Plodnica je nadrasla, sastavljena od pet međusobno slobodnih plodnih listova, dok su vratovi tučkova međusobno povezani. U svakom se plodnom listu razvijaju dva sjemena zametka.[1]
Plod je kalavac, odnosno suhi raspadni plod, koji se pri dozrijevanju razdvaja na jedan do pet zasebnih plodnih dijelova. Oni su mjehurasti, odnosno folikularni, školjkasta oblika, izraženo uzdužno grebenasti i približno 2 mm dugi. U zrelosti su gotovo goli, a na vrhu nose malen šiljasti nastavak.[1]
U svakom plodnom dijelu razvija se jedna sjemenka, smeđe boje, s nepravilno kvržičastom sjemenom lupinom. Uz hilum, mjesto pričvršćenja sjemenke, može se razviti mali ariloidni privjesak.[1]
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta je prirodno rasprostranjena od jugozapadnog Meksika do tropske Južne Amerike. Prema bazi Plants of the World Online raste u Meksiku, Kolumbiji, Venezueli, Gvajani, Surinamu, Francuskoj Gijani, Ekvadoru, Peruu, Boliviji i Brazilu.[2]
U Brazilu je prisutna u sjevernim, sjeveroistočnim i središnjim dijelovima zemlje. Nastanjuje amazonske i atlantske šumske zajednice te otvorenija staništa u prijelaznim tropskim područjima.[3]
Raste na rubovima tropskih šuma, uz šumske putove, na čistinama, poremećenim obalama rijeka i drugim djelomično zasjenjenim mjestima. Može se pojaviti u sekundarnoj vegetaciji nakon uklanjanja prirodnoga šumskog pokrova. U Venezueli je dokumentirana u polulistopadnim šumama i na poremećenim obalama rijeka, uglavnom na nadmorskim visinama od 50 do 700 metara.[3]
Vrsta se često pojavljuje na staništima na kojima je prirodna vegetacija privremeno poremećena. U brazilskoj florističkoj literaturi opisana je kao oportunistička biljka koja brzo naseljava otvorene površine nastale poremećajem šumskog sklopa.[3]
Na pojedinim brazilskim nalazištima zabilježeno je cvjetanje i plodonošenje tijekom većeg dijela godine.[3]
Sistematika i povijest
Vrstu je prvi opisao Carl Linné 1759. godine pod nazivom Moniera trifolia, u desetom izdanju djela Systema Naturae, svezak 2, na stranici 1153.[4]
Otto Kuntze prenio ju je 1891. godine u rod Ertela, objavivši kombinaciju Ertela trifolia (L.) Kuntze u djelu Revisio Generum Plantarum, svezak 1, stranica 100.
Specifični epitet trifolia latinskoga je podrijetla i znači „trolisna”, a odnosi se na listove sastavljene od triju liski.
Rod Ertela uspostavio je Michel Adanson 1763. godine. U starijoj botaničkoj literaturi isti je rod bio poznat i pod imenom Moniera, ali taj naziv ima nomenklaturnih poteškoća zbog ranije uporabe istog imena za drugi rod.
Prema Kewu, Ertela trifolia prihvaćena je samostalna vrsta, a rod Ertela obuhvaća dvije priznate vrste, E. trifolia i E. bahiensis.[2]
Narodni nazivi
U Brazilu je vrsta poznata pod narodnim nazivima alfavaca-de-cobra, alfavaca-brava, pimenta-lagarta, alecrim-de-cobra i maricutinha. Naziv alfavaca-de-cobra povezan je s tradicionalnom uporabom biljke protiv zmijskih ugriza, ali ne predstavlja dokaz njezine djelotvornosti.[5]
U Surinamu su zabilježeni nazivi kofimisa i koffimisa, koji se pojavljuju u etnobotaničkim istraživanjima trgovine ljekovitim biljkama. U Kolumbiji se navodi naziv barbasco, dok su u Venezueli zabilježeni španjolski nazivi albahaca i mata de hormiga.[5]
Tradicionalna uporaba
Ertela trifolia upotrebljava se u različitim oblicima tradicionalne biljne medicine u tropskim dijelovima Južne Amerike. U etnobotaničkoj literaturi zabilježena je uporaba listova, korijena, nadzemnih dijelova i čitave biljke.[6]
U Brazilu se tradicionalno rabila za pripravke povezane s vrućicom i drugim zdravstvenim tegobama, uključujući primjenu kod zmijskih ugriza. U Surinamu se biljka pojavljuje u lokalnoj trgovini ljekovitim biljem, a njezina je uporaba zabilježena i među surinamskim zajednicama u Nizozemskoj.[5]
Takva uporaba predstavlja etnobotanički podatak i ne dokazuje kliničku djelotvornost ili sigurnost pripravaka. Biljku ne treba predstavljati kao dokazano sredstvo protiv zmijskog otrova ili drugih ozbiljnih zdravstvenih stanja.
Sinonimi
- Prema Kewu, vrsta ima dva homotipska sinonima:[2]
- Moniera trifolia L. (1759.) — bazionim.
- Aubletia trifoliata (L.) Pers. (1807.).
Literatura
- Linné, C. (1759). Systema Naturae, 10. izdanje, 2: 1153.
- Kuntze, O. (1891). Revisio Generum Plantarum, 1: 100.
- Buril, M. T., Thomas, W. W. i Alves, M. (2014). Flora da Usina São José, Igarassu-PE: Rutaceae, Simaroubaceae e Picramniaceae. Rodriguésia, 65(3).
- Pirani, J. R. i Devecchi, M. F. (2018). Flora das cangas da Serra dos Carajás, Pará, Brasil: Rutaceae. Rodriguésia, 69(1): 209–217.
- Plants of the World Online. Ertela trifolia (L.) Kuntze. Royal Botanic Gardens, Kew.
- World Flora Online. Ertela trifolia (L.) Kuntze.
- Universidade de São Paulo. Alfavaca-de-cobra – Ertela trifolia.
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Flora das cangas da Serra dos Carajás, pristupljeno 4. studenog 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Kew, pristupljeno 4. studenog 2026.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 [hhttps://powo.science.kew.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:96244-2/general-information Kew opis], pristupljeno 4. studenog 2026.
- ↑ IPNI, pristupljeno 4. studenog 2026.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Alfavaca-de-cobra – Ertela trifolia, pristupljeno 4. studenog 2026.
- ↑ Kew II, pristupljeno 4. studenog 2026.