Plodnica
Plodnica (latinski: ovarium) donji je, obično prošireni dio tučka u cvijetu kritosjemenjača, u kojem se nalaze sjemeni zameci. Nastaje od jednoga ili više plodnih listova, odnosno karpela, a njezina je osnovna uloga zaštita sjemenih zametaka i omogućavanje njihova razvoja nakon oplodnje. U većine cvjetnica nakon oplodnje iz plodnice nastaje plod, dok se iz sjemenih zametaka razvijaju sjemenke. Građa, broj pretinaca i položaj plodnice među najvažnijim su morfološkim obilježjima koja se koriste pri opisivanju i sistematici cvjetnica.
Građa
Plodnica je građena od jednoga ili više karpela, koji mogu ostati međusobno slobodni ili srasti u zajedničku strukturu. Kada je građena od jednoga karpela, plodnica je jednostavna, dok srastanjem više karpela nastaje složena plodnica. U unutrašnjosti se nalaze jedan ili više pretinaca, odvojenih pregradama, koje se nazivaju septe.[1]
Prema broju pretinaca plodnice mogu biti jednogradne, dvogradne, trogradne ili višegradne. Broj pretinaca ne mora uvijek odgovarati broju karpela jer se pregrade tijekom razvoja mogu nepotpuno oblikovati ili nestati.[2]
Unutar plodnice razvijaju se sjemeni zameci, pričvršćeni za posebna područja tkiva koja se nazivaju placente. Njihov broj može varirati od jednoga do mnogo desetaka ili stotina, ovisno o biljnoj vrsti. Plodnica je s gornje strane obično povezana s vratom tučka, koji završava njuškom, no u nekih biljaka vrat može biti vrlo kratak ili izostati.
Položaj plodnice
Prema položaju u odnosu na mjesto pričvršćivanja ostalih cvjetnih dijelova razlikuju se tri osnovna tipa plodnice.
- Nadrasla plodnica nalazi se iznad mjesta pričvršćivanja ocvijeća i prašnika. Karakteristična je, primjerice, za mahunarke i mnoge druge skupine cvjetnica.
- Polupodrasla plodnica djelomično je urasla u cvjetište, pa se njezin donji dio nalazi ispod, a gornji iznad mjesta pričvršćivanja ostalih cvjetnih dijelova.
- Podrasla plodnica nalazi se ispod mjesta pričvršćivanja ocvijeća i prašnika te je obično srasla s okolnim cvjetnim tkivima. Pojavljuje se, primjerice, kod glavočika, tikvovki i orhideja.[3] [2]
Položaj plodnice važan je za klasifikaciju cvjetova, ali i za razumijevanje građe plodova. Cvjetovi s nadraslom plodnicom i ostalim dijelovima pričvršćenima ispod nje nazivaju se hipoginima, dok se oni s podraslom plodnicom nazivaju epiginima. Perigini cvjetovi imaju cvjetne dijelove pričvršćene na rubu vrčastog ili čašastog cvjetišta koje okružuje plodnicu, pri čemu ona može ostati nadrasla. [3]
Raspored sjemenih zametaka
Način rasporeda sjemenih zametaka unutar plodnice naziva se placentacija. Ona ovisi o građi i broju karpela te položaju tkiva za koje su sjemeni zameci pričvršćeni.
Među osnovnim tipovima placentacije razlikuju se rubna, pazušna, postranična, slobodna središnja i bazalna. Kod rubne placentacije sjemeni se zameci razvijaju uz rub jednoga karpela, dok su kod pazušne pričvršćeni uz središnju os višepretinčaste plodnice. Postranična placentacija podrazumijeva pričvršćivanje zametaka uz unutrašnju stijenku plodnice, a kod slobodne središnje placentacije nalaze se na slobodnom središnjem stupiću. Kod bazalne placentacije razvijaju se pri osnovi plodnice.
Položaj i broj sjemenih zametaka važni su za određivanje biljnih porodica i rodova, osobito kada su razlike u vanjskom izgledu cvjetova malene.
Razvoj ploda
Nakon oprašivanja peludna cijev prodire prema sjemenim zametcima, omogućujući oplodnju. Nakon uspješne oplodnje plodnica u pravilu raste, a njezina se stijenka razvija u usplođe ili perikarp, koji okružuje sjemenke.
Usplođe se može razlikovati na vanjski, srednji i unutarnji sloj, poznate kao egzokarp, mezokarp i endokarp. Ti slojevi mogu biti mesnati, kožasti, vlaknasti ili tvrdi, ovisno o vrsti ploda.
Tijekom razvoja iz plodnice mogu nastati različiti tipovi plodova, među kojima su bobe, koštunice, mahune, tobolci i oraščići. U nekih biljaka u oblikovanju ploda sudjeluju i druga cvjetna tkiva, osobito cvjetište, pa se takvi plodovi nazivaju prividnim ili dodatnim plodovima. U nekih vrsta plod se može razviti i bez oplodnje, procesom poznatim kao partenokarpija.
Značenje u sistematici
Građa plodnice važno je obilježje u morfološkom opisivanju i prepoznavanju cvjetnica. Osobito su značajni njezin položaj u cvijetu, broj karpela, način njihova srastanja, broj pretinaca i raspored sjemenih zametaka.
Primjerice, podrasla plodnica jedno je od obilježja porodice glavočika (Asteraceae), dok mnoge mahunarke (Fabaceae) imaju nadraslu plodnicu građenu od jednoga karpela. U porodici storaćevki (Styracaceae) položaj plodnice može se razlikovati među rodovima.
Iako je položaj plodnice često postojan unutar pojedinih biljnih skupina, nije dovoljan kao jedino obilježje za određivanje njihove srodnosti. Zato se u suvremenoj sistematici promatra zajedno s drugim morfološkim i molekularnim podacima.
Literatura i izvori
- Beentje, H. (2016). The Kew Plant Glossary: An Illustrated Dictionary of Plant Terms. 2. izdanje. Royal Botanic Gardens, Kew.
- PlantNET – Glossary of Botanical Terms, položaj plodnice.
- Chinese University of Hong Kong – Interactive Virtual Flower Dissection Lab.
- Simpson, M. G. (2019). Plant Systematics. 3. izdanje. Academic Press.
Izvori
- ↑ PlantNET – botanički pojmovnik, pristupljeno 18. listopada 2026.
- ↑ 2,0 2,1 Kinesko sveučilište u Hong Kongu , pristupljeno 18. listopada 2026.
- ↑ 3,0 3,1 PlantNET – položaj plodnice, pristupljeno 18. listopada 2026.