Duhovni ugovor - Posljednja volja duše (puni naslov: Duhovni ugovor s Gospodinom Bogom našim - Posljednja volja duše u obliku oporuke) katolička je duhovna knjižica čiji je autor sv. Karlo Boromejski (1538. – 1584.).
Kardinal i milanski nadbiskup Karlo Boromejski bio je sudionik znamenitog Tridentskog koncila. Kao državni tajnik pape Pija IV. imao je veliku ulogu u katoličkoj obnovi u vrijeme Reformacije, te je usmjeravao rad Tridentinskog sabora, koji je zahvaljujući njemu i došao do uspješnog zaključenja. Brinuo se o bolesnima, siromašnima i budućim svećenicima.
Djelo je kroz stoljeća prevedeno na brojne jezike. Englesko izdanje pod naslovom „The contract and testament of the soule” objavljeno je 1638. godine. To izdanje sadržavalo je prijevod dvaju djela: Duhovni ugovor duše s Bogom, našim Gospodinom autora Alvaroa Ariasa de Armente te spomenuto djelo sv. Karla Boromejskog.[1]
Prvo hrvatsko izdanje koje je prijevod s talijanskog jezika načinila je bl. Marija od Propetog Isusa Petković, koja je ujedno napisala i predgovor djelu. Izdavač je 1935. godine bio Samostan sestara Kćeri Milosrđa iz Blata na Korčuli.[2]
Nakon imenovanja za zagrebačkog nadbiskupa, bl. Alojzije Stepinac je u svoju inicijalnu oporuku unio cijeli tekst ovog djela svetog Karla Boromejskog, potvrđujući ga svojim potpisom, a s njim je i sahranjen.[3]
Knjižica sadrži dva glavna dijela. Prvi dio je Duhovni ugovor duše s Bogom. U ovom segmentu duša se predaje Bogu, donoseći čvrstu nakanu da će vršiti Božju volju u svim prigodama. Drugi dio je Posljednja volja duše. Ovaj dio sastavlja se za života s ciljem osiguranja prijelaza u vječnost u samom času smrti. Osobni čin saveza s Bogom predstavljaju i oporuka i ugovor. Pred raspelom se sabrano pročita tekst i potvrdi svojim potpisom.[2]
Izvori
- ↑ The contract and testament of the soule durham.ac.uk Preuzeto 9. studenoga 2025.
- ↑ 2,0 2,1 Sv. Karlo Boromejski – pisac „Duhovnog ugovora” s kojim je pokopan bl. Alojzije Stepinac hkm.hr Preuzeto 9. studenoga 2025.
- ↑ Vitković, Stanislav: „Betanija”, kolovoz 2001., str. 21.